Angažiranje bolničkih liječnika-specijalista u domovima zdravlja jedan je od modela koje je ministar zdravstva Vili Beroš još lani najavio kao put prema dokidanju dugih lista čekanja i jačanju sustava primarne zdravstvene zaštite. U stvarnosti, danas se događa upravo suprotno: domovi zdravlja nemaju specijalista, ili ih nemaju dovoljno, a bolnice zatvaraju svoja vrata pacijentima. Tako se na preglede čeka još duže, a problemi se uglavnom rješavaju u privatnim poliklinikama.

Potvrđuje to slučaj pacijentice J. M. iz Zagreba (podaci poznati redakciji) koja se početkom srpnja u Domu zdravlja Zagreb-Zapad pokušala naručiti na prvi oftalmološki pregled. Liječnica joj je napisala uputnicu uz napomenu da uslugu treba obaviti u nekom od zagrebačkih domova zdravlja, jer se taj pregled ne može obaviti u bolnici. Nakon više telefonskih poziva, pacijentica je dobila termin za pregled u Domu zdravlja Zagreb-Centar, ali je ostala šokirana datumom kad bi trebala doći na red za pregled vida – tek 8. travnja 2024. godine.

Loša situacija

– Ne pada mi na pamet čekati iduću godinu, pregled ću platiti kod privatnika, rekla nam je ogorčena Zagrepčanka kojoj nije jasno zašto se ne može naručiti kod oftalmologa u nekoj od gradskih bolnica.

Umjesto da oftalmolozi budu dostupniji u domovima zdravlja, kako pacijenti ne bi morali na pregled odlaziti u ionako preopterećene bolnice, niti su specijalisti dostupniji, niti se može doći do bolnice.

Dio objašnjenja za ovakvu situaciju dao nam je dr. Ino Protrka, ravnatelj Doma zdravlja Zagreb-Centar, koji priznaje da je situacija sa specijalistima u domovima zdravlja nezadovoljavajuća.

Ino Protrka /Foto DAVORIN VIŠNJIĆ/PIXSELL

– Termin za travanj 2024. koji je gospođa dobila jako je loš, ali je u postojećoj situaciji jedini realan. U našem domu zdravlja imamo tri oftalmologa, a pokrivamo 400.000 Zagrepčana. Slažem se da je termin sramotan, ali mreža javne zdravstvene službe je takva da i hoću ne mogu zaposliti više oftalmologa, čak i da postoje oftalmolozi koje žele raditi na plaći kakva je u domu zdravlja.

Koči nas i činjenica da nova mreža javnozdravstvene skrbi još nije donesena, a koči nas i plaća. Jer ako oftalmolozi mogu ići raditi kod kolege Gabrića u Kliniku »Svjetlost« za 4.000 eura, zašto bi došli u DZ Zagreb na upola manju plaću, pita se ravnatelj Protrka.

Objašnjava i kako bolnice nisu potpuno zatvorile svoja vrata za neke preglede, ali pacijente s određenim zdravstvenim problemima vraćaju u dom zdravlja.

– Imate problem i s radiologijom, jer u bolnicama, recimo, više neće raditi UZV vena i arterija nogu. Oni to neće službeno staviti na papir, ali pacijentima kažu neka se jave u dom zdravlja. U jednu ruku mogu ih razumjeti, jer neke bazične pretrage bi se zaista trebale raiti na razini doma zdravlja, međutim mi nemamo dovoljno osoblja za to, upozorava.

Dvostruki posao

Oftalmološki pregledi bi se, ako se radi samo o dioptriji, trebali raditi u domu zdravlja, smatra zagrebački ravnatelj. No, ako je uputna dijagnoza očna mrena, takav pregled neće imati smisla, jer se u domu zdravlja ne rade operacije, pa će morati ponoviti pregled.

– Oftalmologija je dosta podijeljena specijalizacija, jer ima nekih stvari koje se mogu liječiti samo u bolnici, pa liječnik mora znati procijeniti kamo će uputiti pacijenta. I ja sam obiteljski liječnik i nikad ne bih pacijenta zbog slabovidnosti uputio u KBC Zagreb. No ako se dogodi da nekog s mrenom uputiš u dom zdravlja, neće ga nitko operirati na račun tuđeg pregleda, već će ga morati ponoviti u bolnici, objašnjava Protrka. Pitanje je, dodaje, i koje bi preglede bolnički specijalisti koji dođu raditi u dom zdravlja mogli obavljati jer domovi zdravlja nemaju OCT uređaje i uređaje za vidno polje kakvi su sastavni dio bolničkog pregleda.

Odgovor na pitanje može li se, i kada, očekivati da će se u domovima zdravlja manje čekati na preglede, krije se, kaže, u mreži javne zdravstvene službe, koja određuje potreban broj zdravstvenih ustanova i timova koji će sklopiti ugovor s HZZO-om.

– Volio bih imati 10 oftalmologa, ali mreža nas ograničava na postojeća tri koja imamo, i ne možemo ni uz najbolju volju promijeniti ništa dok se ona ne korigira, zaključuje Protrka.