U franjevačkoj crkvi Uznesenja BDM u Samoboru održana je sveta misa zadušnica s obredima ispraćaja, nakon čega je fra Zvjedan Linić pokopan u franjevačkoj grobnici na groblju u Samoboru
SAMOBOR S velikim hvala, ljubavlju i poštovanjem, danas su u Samoboru tisuće i tisuće ljudi ispratile na vječni počinak fra Zvjezdana Linića, izvanrednog svećenika i izvanrednog franjevca, koji je preminuo u 73. godini života, 56. redovništva i 47. godini svećeništva.
Na misi zadušnici i na njegovom sprovodu govorila su to lica svih okupljenih vjernika, redovnika, redovnica, bogoslova, mnogih i mnogih koji su fra Zvjezdana voljeli i poštovali. Misu zadušnicu u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije predvodili su zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i fra Željko Železnjak, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, čiji je član fra Zvjezdan bio.
Posljednji ispraćaj fra Zvjezdana Linića okupio je desetak tisuća ljudi, mladih i starih, nepoznatih i poznatih, koji su ispunili i crkvu i samostan i sav prostor oko crkve u neposrednoj blizini Kuće susreta Tabor, koju je fra Zvjezdan Linić utemeljio i u kojoj je Božju riječ tumačio i evangelizirao na stotine tisuća ljudi. Mnoštvo na pogrebu kardinal Josip Bozanić opisao je kao „zajedništvo koje nam govori što je čovjek koji je blizu Bogu“. Kardinal je, među ostalim, rekao i da zahvaljuje Bogu za dobro koje je fra Zvjezdan učinio u Zagrebačkoj nadbiskupiji i hrvatskom narodu.
U oproštajnom slovu na misi zadušnici provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, fra Željko Železnjak, poručio je obitelji fra Zvjezdana, njegovoj braći franjevcima, i mnogim i mnogim njegovim prijateljima da se fra Zvjezdanovim odlaskom zatvorila jedna životna knjiga izuzetno bogatog sadržaja, puna dobrih i plemenitih djela.
– Naša provincija izgubila je vrijednog člana, a mnogi od vas duhovnog vođu i prijatelja, rekao je provincijal Železnjak, izdvojivši da je fra Zvjezdan bio vrstan i duhovno izgrađen svećenik, te da vjeruje da sada u njemu svi imamo zagovornika kod nebeskog Oca.
Podsjetio je da je fra Zvjezdan Vjekoslav Linić rođen 1941. u Rijeci, podrijetlom iz Svilna, te da su njegovo odrastanje i život neraskidivo povezani sa Svetištem Majke Božje Trsatske, gdje se u susretu s franjevcima rodio njegov redovnički i svećenički poziv. Podsjetio je i da je franjevac postao 1959. a svećenik 1967. godine, da je teologiju doktorirao u Innsbrucku, a specijalizaciju iz liturgije završio u Parizu, da ga je franjevačka i svećenička služba vodila na Trsat, u Karlovac, Novi Sad, Osijek, gdje počinje s prvim evangelizacijskim seminarima, zatim zagrebački Kaptol, a posebno je naglasio njegovo vođenje katekumena i njihovu pripremu za sakramente kršćanske inicijacije. Rekao je da je u vrijeme Domovinskog rata fra Zvjezdan bio duša molitava za mir koje su bile i za vrijeme uzbuna, te na osobit način promicao euharistijsku pobožnost putem euharistijskih klanjanja.
– Posljednje, ali i najbolje razdoblje Zvjezdanovog života bilo je i najplodnije. Godine 1997. dolazi u franjevačko bratstvo u Samobor, gdje osmišljava i vodi Kuću susreta Tabor. Ponajviše njegovom zaslugom, ovo mjesto postaje pravo utočište za sve ljude koji traže duhovnu pomoć, za sve koji su opterećeni različitim životnim trpljenjima i bolestima, za sve one koji su ponekad i nesvjesno tražili Boga, rekao je provincijal Železnjak te time podsjetio da je fra Zvjezdan stalno vodio duhovne seminare, da ga svugdje pamte po dobroti, blizini, povjerenju i miru koje je unosio svojom osobom, da je bio cijenjen i ugledan brat Provincije, Crkve i društva.
– Fra Zvjezdan bio je posebno nadaren svećenik i franjevac, ali je najveća njegova veličina u tome što nikad nije gledao sebe nego je uvijek shvaćao kome služi i tko preko njega djeluje u ovome svijetu, rekao je fra Železnjak, u ime Provincije izrazivši veliku zahvalu fra Zvjezdanu i zahvalu Bogu što je fra Zvjezdan bio njihov brat franjevac. Svoje oproštajno slovo zaključio je riječima: „Doviđenja u vječnosti!“.
Oproštajni govor na samoborskom groblju, gdje je fra Zvjezdan pokopan u franjevačkoj grobnici, održali su dr. fra Emanuel Hoško, prijatelj i franjevački brat fra Zvjezdana, samoborski gradonačelnik Krešo Beljak te fra Ivan Matić, nasljednik fra Zvjezdana na mjestu voditelja Kuće susreta Tabor. Dr. Hoško je posebno izdvojio da je fra Zvjezdan bio karizmatična osoba, bogata darovima Duha Svetoga, ali da njegovi seminari nisu bili karizmatični, nego evangelizacijski, da je sav bio prožet evanđeljem i sav predan evanđelju i novoj evangelizaciji.
– Sjetimo se susreta sa Zvjezdanom i ponovno se obradujmo promjenama koje su se po njemu u tim susretima dogodile u nama. Čuvajmo uspomenu na njega i njegujući tu uspomenu podupirimo promjene koje je uzrokovalo bolje poznavanje evanđelja koje je on izazvao riječju, gestom, uslužnošću, prijateljstvom, plemenitošću. Sve je on to velikodušno pokazao svima nama, rekao je dr. Hoško, isto tako poručivši da i njegova braća franjevci trebaju učiti od njega.
– Najlakše bi sada bilo početi proces za njegovo proglašenje blaženim – čuo sam već o tome – ne treba nam proces, ali nam treba ići Zvjezdanovim putem, polako, jasno, ljubazno, životom potvrđenog djelovanja po programu evanđelja, po programu evangelizacije, poručio je među ostalim dr. Hoško. Kod njegovih riječi da je već čuo spominjanje procesa za proglašenje blaženim fra Zvjezdana Linića, iz mnoštva se začuo pljesak.
