Preferencijalnim glasovanjem ojačao bi status i dignitet zastupnika jer ne bi bili samo predstavnici stranaka, nego i građana. Promjene bi trebali podržati i premijer Milanović, ali i Karamarko, no pitanje je ima li spremnosti za to u vrhu SDP-u ili HDZ-a
Euroizbori jedini su u Hrvatskoj na kojima je moguće preferencijalnim glasovima mijenjati redoslijed kandidata na izbornim listama koje uvijek kroje isključivo stranački predsjednici. Očita je sve veća samovolja predsjednika stranaka koji ne dopuštaju unutarstranačku demokraciju, oštro sankcioniraju iskakanja, odnosno drukčija mišljenja političara u svojim strankama.
Umjesto da se po prvi put u Hrvatskoj dopuste i stranačke frakcije koje u dobroj vjeri mogu ponuditi jasnu alternativu dominantnim strujama u strankama, oni koji kritiziraju predsjednika stranke bivaju iz stranke isključeni.
Tako je Tomislav Karamarko prošle godine isključio Jadranku Kosor iz HDZ-a. Vesna Pusić je isključila Radimira Čačića, i to dok je bio u zatvoru, a Zoran Milanović se riješio Aleksandre Kolarić i Slavka Linića.
Izmjena Ustava
Mnogi bi željeli imati mogućnost preferencijalnih glasova i na parlamentarnim izborima, ali to se najvjerojatnije neće dogoditi ponajviše zbog toga što predsjednici stranaka ne žele na izborima mjeriti vlastitu (ne)popularnost. Dobro je poznato da su u svim mjerenjima rejtinga posljednjih mjeseci Tomislav Karamarko a onda Zoran Milanović najnepopularniji političari u zemlji.
Željka Markić i »U ime obitelji« učinili su taktički, populistički potez pa predlažu referendum za promjenu Ustava RH u čije bi odredbe unijeli glavne postavke izbornog sustava, prema kojima bi i na parlamentarnim izborima bilo uvedeno preferencijalno pravo glasa. U parlament bi ulazili kandidati koji osvoje najviše preferencijalnih glasova (i bez praga koji postoji na izborima za Europski parlament od 10 posto).
»U ime obitelji« predlaže da se Hrvatska podijeli na sedam izbornih jedinica, da se u svakoj bira po 20 zastupnika. Izborni prag za ulazak lista u parlament bi se smanjio sa sadašnjih pet na tri posto.
Ono što je u odmah sporno je to da se radi o prijedlogu izmjena Ustava RH. Gotovo da nema države koja baš ustavnim putem postavlja temelje svog izbornog sustava, pogotovo u tranzicijskim, mlađim demokracijama u kojima se izborni sustavi ipak češće mijenjaju.
Znamo da je ‘obrana’ Ustava od referenduma ambis hrvatske demokracije. Teško je prikupiti dovoljan broj potpisa u dosta kratkom vremenu za održavanje referenduma, ali kad se ti potpisi prikupe, onda gotovo svako pitanje relativno lako može proći jer nema baš nikakvog cenzusa za potreban izlazak glasača na referendum.
Udruga GONG već se dugo zalaže za sveobuhvatnu izbornu reformu. Ne fokusira se samo na prefencijalno glasovanje, nego traži i promjene izbornih jedinica kako bi glas u svakoj izbornoj jedinici jednako vrijedio. GONG traži izmjenu medijskog praćenja izbora, pa reguliranje referenduma, izborne administracije, odnosno biračkih odbora. Poznato je da su birački odbori po svom sastavu na predsjedničkim izborima nestranački a na parlamentarnim izborima su odbori stranački.
Ništa bez konsenzusa
Dragan Zelić, izvršni direktor GONG-a, tumači nam da im je važno i da se onemogući kandidiranje na izborima onima koji su pravomoćno osuđeni na teška kaznena djela – za ratni zločin i za gospodarski kriminal. Isto tako da gradonačelnik u isto vrijeme ne može biti i saborski zastupnik.
Za parlamentarne izbore GONG predlaže uvođenje preferencijalnog glasovanja, ali uz smanjenje izbornog praga za preferencijalne glasove unutar liste (onog koji je na euroizborima 10 posto) na pet ili sedam posto. I svakako – smanjenje broja izbornih jedinica, tako da bi prekroj izbornih jedinica pratio jednu uobičajenu regionalnu podjelu Hrvatske.
Zelić nam kaže da će GONG predložiti da se u manje izbornih jedinica bira i različiti broj zastupnika. Na primjer, može se u jednoj jedinici birati 28 a u nekoj drugoj izbornoj jedinici 19 saborskih zastupnika. U većoj izbornoj jedinici birač bi imao više glasova – mogao bi imati dva, tri glasa koje bi mogao raspodijeliti unutar liste.
Zelić je kratko prokomentirao prijedlog udruge »U ime obitelji«, rekavši da izborni sustav nije ustavna materija.
– Oni imaju svoje motive kada referendumima žele mijenjati Ustav, ali taj njihov prijedlog mora pratiti temeljita informacija o tome tko financira njihovo prikupljanje potpisa, kaže on.
U utorak je predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko primio izaslanstvo GONG-a i podržao njihov prijedlog za cjelovitim rješenjem izbornog zakonodavstva. Ali, ako bi se išlo u promjene izbornog zakona, Leko smatra da bi bilo potrebno da takve promjene podrže i vladajući i oporba.
Ako postoji konsenzus o izbornim promjenama, zakoni se mogu mijenjati i u posljednjoj godini mandata. Predsjednik Sabora podržava i preferencijalno glasovanje i manje izborne jedinice koje bi onda, ovisno o veličini, imale i različit broj zastupničkih mandata. Preferencijalnim glasovanjem ojačao bi status i dignitet zastupnika jer ne bi bili samo predstavnici stranaka, nego i građana.
Leko to podržava, ali naravno, da se ide u promjene to bi trebali podržati i premijer Milanović, ali i Karamarko. No, pitanje je ima li spremnosti za to u vrhu SDP-u, a kamoli u vrhu HDZ-u.
Sva je prilika da takve političke spremnosti za preferencijalne glasove na listama nema. Ovo nije loš Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, no istina je da građani nisu mogli izravno odlučivati o zastupnicima, o stranačkim pojedincima koji ulaze u Sabor, još od vrlo dalekih parlamentarnih izbora 1995. godine, kad je bio primijenjen mješoviti izborni sustav.
