Dan tolerancije

Na Festivalu interkulturalnosti Sirijci u Hrvatskoj predstavili svoju kulturu, običaje i specijalitete

Siniša Pavić

Foto N. Reberšak

Foto N. Reberšak



ZAGREB – Badi Hadad je Sirijac. U Hrvatsku je došao 2004. godine zahvaljujući stipendiji Ine. Završio je fakultet, oženio se i ostao. Oženio se za studenticu porijeklom iz Rumunjske, zaljubili su se jedno u drugo, a onda su se, kako kaže, oboje zaljubili u Hrvatsku. Danas Hadad radi u hrvatskom Crvenom križu kao prevoditelj u kampu u Slavonskom Brodu. Zaposlili su onog koji od početka izbjegličke krize pronosi dobro raspoloženje i kad je najteže. Ovu je subotu Badi Hadad zato bio gotovo pa domaćin na »Festivalu interkulturalnosti« što su ga organizirali Hrvatski Crveni križ i Agencija Ujedinjenih naroda za izbjeglice, a povodom Dana tolerancije. Ne bi li javnosti približili vrijednost tolerancije, azilanti i migranti podrijetlom iz Sirije prezentirali su svoju kulturu, običaje i nacionalne specijalitete. Ali, priču je ipak valjalo vratiti korak unatrag.  


 – Čim sam vidio kako su izbjeglice krenule put Hrvatske, nisma imao mira, morao sam pomoći – objašnjava Hadad.

Ističe kako je 90 posto onih koji su prošli kroz Hrvatsku zahvalno državi, ljudima, policiji, Crvenom križu, organizacijama koje su pomogle. 


– Zahvalni su jer su vidjeli ono ljudsko u Hrvatskoj, zahvalni su jer su vidjeli savršeno ponašanje prema njima – ističe.




Nažalost, nije se mogla izbjeći spomen velikog, krvavog terorističkog napada u Parizu, pitanje hoće li se sve to odraziti na odnos Europe prema migrantima, pogoršati ga. 


– Ne bih ulazio u političke stvari. Mi smo u Crvenom križu tu da pomognemo ljudima da nađu svoj mir bilo gdje na ovom svijetu – kazuje Hadad. 


Hrvatski Crveni križ odradio je i odrađuje golem posao vezano za migrante. Kraja se, međutim, ne vidi. Što i kako dalje?


 – Nastavit ćemo, naravno, kao i do sada, raditi najbolje što možemo da pomognemo ljudima – poručuje Sanja Pupačić, voditeljica službe za migrante. 

Hrvatska je, smatra, pokazala da je tolerantna. 


– Mislim da smo do sada pokazali dobar odnos prema izbjeglicama, od institucija do policije, svih humanitarnih organizacija, volontera, građana koji su se spremno uključivali i pomagali. Tragedije poput ove u Parizu su strašne, užasne i svih nas jako potresu, ali mi smo tu da pomognemo, to je naš poziv – ističe Pupačić.


 I Issam Elwan je tu da pomaže. Sirijac je, obitelj mu je u Damasku. U Hrvatsku je došao prije tri godine, radi za Crveni križ. Veseli ga susret s hrvatskim građanima, prilika da predstavi svoju zemlju, baš kao i kolegu mu Hadada.  

– Želja nam je da se vidi kako smo svi ljudi, da možemo komunicirati na bilo kojem jeziku, rukama, nogama. Cilj je da se upoznaju Hrvati i Sirijci, da vide što je Sirija, kakva je bila i što je danas – ističe Hadad.  


  A onda nas vodi i u kuhinju, tamo gdje se vrijedno spravljaju sirijski specijaliteti. »Homos, yabrak, babaganug, frike, fatuš…«, nabraja Hadid. Biserka Cazin uključila se kao volonterka u program integracije UNHCR-a i Crvenog križa prije više od pet godine i evo je kako i danas pomaže onima kojima je pomoć potrebna. 

– Svijet se mijenja, moramo toga biti svjesni. Nismo više ono što smo bili prije 20 godina, zatvorena sredina. A migracija je bilo uvijek. Prema tome, prihvati i probaj ih asimilirati u sredinu – poručuje jedna od onih koju toleranciji nikada nije tebalo učiti.