Hrvatska demokratska zajednica povećava svoju prednost pred glavnom vladajućom strankom SDP-om i to je trend koji se već nekoliko mjeseci nastavlja, točnije od ožujka ove godine kad je HDZ preuzeo vodstvo u istraživanjima javnog mnijenja. Još kad se uzme u obzir da zaista tradicionalno HDZ uvijek ponešto zaostaje u anketama u odnosu na pravo stanje koje se najbolje testira izborima, može se prognozirati da je HDZ dosta sigurni favorit da potkraj iduće godine opet zadobije vlast. 

  Trend bi se mogao mijenjati jedino kad bi bilo obratno, onda kad bi HDZ vladao a SDP bio opozicija. Već se dugo u Hrvatskoj glasa protiv, protiv onih koji vladaju jer su građani s njima nezadovoljni pa očekuju od onih drugih da će biti bolji – a to se redovito ne događa. Činjenica je da je Račanova koalicija na izborima 2003. godine izgubila vlast kad je rast BDP na godišnjoj razini bio viši od pet posto. To tada nije bilo dovoljno da ostanu.

  Netko će reći da je tada po zemlji hodao Bog novca. Sada je u Hrvatskoj puno gore vrijeme, u općenito pogoršanoj ekonomskoj situaciji u cijeloj Europi. Iako je vlast još uvijek slast – vladanje je zapravo postalo neugodan posao jer sada naprosto treba reći ljudima, svojim građanima, da se više ne može živjeti na tuđi račun, uz pomoć rastućih dugova, kao što se to čini ovdje u Hrvatskoj, osobito poslije 2000. godine.

  Zato se smatra da uopće neće biti posebna osobna žrtva ako Tomislav Karamarko, vrlo nepopularni šef HDZ-a, prepusti premijersko mjesto nekom kompetentnijem a eventualna HDZ-ova vlada bude djelomično ekspertna vlada. Možda će to učiniti zato jer se ne usudi biti premijer, ne osjeća se dovoljno sposobnim raditi najvažniji i najteži od svih mogućih poslova u Hrvatskoj i jer je svjestan toga da bi to mogao raditi netko drugi bolje od njega, a da on kontrolira i vuče slabo vidljive konce vlasti iz pozadine, polumraka ili pak s terena, gdje on navodno najradije voli biti. Ako HDZ bude dovoljno jak da sa svojim koalicijskim partnerima može vladati, s obzirom na lošu gospodarsku situaciju, moglo bi se dogoditi da Karamarka vanjski savjetnici i europski šefovi pritisnu da sastavi oktroiranu reformističku vladu. 

   Dvije nepoznanice

  Glavno pitanje o kojem se kalkulira na ljevici još od odličnog rezultata ORaH-a na izborima za Europski parlament je to je li ipak moguća suradnja ORaH-a i SDP-a i je li moguće i vjerojatno da ORaH prestigne SDP. Sada je razlika mala – SDP je na 17,5 posto, ORaH na 15 posto. Kad bi vjerovali anketi Crobarometra i kad bi danas bili izbori, trebali bi pribrojiti tim rezulatima i ponešto sada neodlučnih pa bi možda ORaH mogao i do 17 ili 18 posto. Nedovoljno za relativnu pobjedu a vjerojatno i nedovoljno da se predvodi neka rastresita, brojčana vladajuća koalicija. ORaH bi i mogao preteći SDP ali ne zato što ima neke neslućene mogućnosti rasta, nego stoga što SDP vjerojatno još uvijek i nije dotaknuo dno u padu svog stranačkog rejtinga. Tada Zoran Milanović ni u kojim okolnostima ne bi više mogao aspirirati da postane i novi premijer. Ne zna se može li SDP toliko nisko pasti koliko bi ORaH mogao porasti. No, evo sada je razlika samo 2,5 posto, a gdje su još izbori…

  – Idući parlamentarni izbori bit će zanimljivi. Imamo nepoznanicu oko Radomira Čačića i Milana Bandića, hoće li ići u neku zajedničku koaliciju i pokušati ostvariti tako bolji rezultat. Jer, oni su potencijalni koalicijski partneri i ljevici i desnici. Njihov bi uspjeh bio značajniji za HDZ, jer HDZ ima nešto slabiji koalicijski potencijal od SDP-a. Očekuje se da će SDP koalirati s ORaH-om, eventualno s laburistima a HDZ možda sa Savezom za Hrvatsku, iako znamo za probleme HDZ-a s Branimirom Glavašem. To su nepoznanice, kaže nam dr. Berto Šalaj, profesor Fakulteta političkih znanosti.

  I – Šalaj ne očekuje ekspertnu vladu.

– Očekujem da prvi čovjek Vlade bude politička ličnost. Ako bi se ekspertna vlada formirala pod pritiskom iz Europe, mislim da bi to bilo opasno. Značilo bi to da se ograničava demokratska procedura. Nitko ne brani ni Milanoviću da se više koristi stručnjacima, to nam sigurno može pomoći. Ali, treba znati tko je politički odgovoran, govori on.

Negativna selekcija

  Kregar primjećuje i da vodstva nemaju više nikakvih ideja, jedine su ideje »pobijedit ćemo« ili »izgubit ćemo« na izborima. A to sigurno nisu one ideje koje motiviraju ljude, nego mogu motivirati samo one koji misle kako da se dobro ogrebu, kako da dobro prođu, što je onda temelj negativne selekcije ambicioznih članova koji pretrčavaju kod svake promjene vlasti.

  Istina je da nikad još u Hrvatskoj nismo bili u situaciji da su dvojica najnepopularnijih političara u svim anketama premijer aktualne Vlade (Zoran Milanović) i šef glavne opozicijske stranke koja aspirira na preuzimanje vlasti (Tomislav Karamarko). To može govoriti o oštrim podjelama u društvu, koje su proizvedene naravno u značajnoj mjeri i umjetno, politikantski a ni iz čega racionalnog i prosperitetnog.

  Ali, javnost nije nikad dosad bila toliko apatična, s negativnim pa čak i osjećajima gađenja za politiku, bilo vladajuću ili oporbenu.

  Moguće da i Hrvatsku čeka u neko vrijeme slična situacija kakva je posljednjih godina u Sloveniji, u kojoj se već dvaput zaredom u dvije godine dogodilo da dvije potpuno nove stranke koje su vezane samo uz njihove lidere (2012. Pozitivna Slovenija Zorana Jankovića a sada 2014. jednostavno – Stranka Mire Cerara) preuzimaju vlast. Takva radikalna biračka promjena ne mora donijeti ništa dobrog, možda je to greška, ali barem govori o tome da se slovenski birači ne boje promjena, da nisu vezani partitokratskim pupčanim vrpcama i interesima.

  U Hrvatskoj zasad neka veća iznenađenja do sljedećih parlamentarnih izbora ne treba očekivati. Ali, tko zna. Svašta se može dogoditi. HDZ je okupljen da tako kažemo oko tog »jednog štapa« – ponovnog osvajanja vlasti. Njegovim čelnicima je naravno puno lakše – vlast bi mogla pasti u naručje kao kruška. Samo ne treba ništa raditi da se ne pokvari dojam, bilo bi važno savjetovati Karamarka da što manje govori.

  Utoliko bi i Karamarkovo kadroviranje na listama moglo proći mirnije nego Milanovićevo krojenje SDP-ovih listi. Obično se uz jednog koji može proći na listama, u situaciji kad se sluti poraz, stvara pet onih koji su nezadovoljni jer su odbačeni.

  Na parlamentarne izbore će, uz mnogo drugih stvari, umnogome utjecati i ishod predsjedničkih izbora. O tom potom.

  Čini se da stvari idu svojim tokom, da su trendovi sigurni, no jesu li baš?