PULA Melisa Halilović je 20-godišnja djevojka iz Pule koja je pune dvije godine potpuno prikovana uz krevet i ovisi o 24-satnoj skrbi svojih roditelja Emine i Sadika. Život kakav je kao i sve njene vršnjakinje živjela do svoje 18 godine preko noći je brutalno i nemilosrdno prekinula stravična prometna nesreća u ožujku 2017. godine koja se dogodila u neposrednoj blizini njene kuće na Vodnjanskoj cesti. U nesreći je smrtno stradao vozač automobila, Melisin prijatelj. Ona je zadobila strašne ozljede mozga zbog kojih više nikada neće moći normalno živjeti. Njeni snovi su prekinuti taman kad su se trebali početi ostvarivati, piše Glas Istre.

Osim teških ozljeda glave, Melisa je u nesreći zadobila i nagnječenje pluća, slomljene su joj bedrena i nadlaktična kost. Od nekad prekrasne, vedre i ambiciozne djevojke pune ciljeva, koja je tek trebala početi živjeti i zaposliti se u jednom frizerskom salonu, Melisa je danas potpuno nepomična. Ne može ni govoriti ni hodati. Roditelji je hrane putem cjevčice, odnosno PEG sonde ugrađene u želudac, u koju joj špricom uštrcavaju hranu i vodu. Jedini način pokušaja komunikacije je razmjena pogleda. Iako nije izgubila refleks gutanja, Melisa nije svjesna da mora progutati zalogaj pa kad joj daju puding na žličicu moraju biti jako oprezni, jer bi se mogla ugušiti.

Ni treptaj oka

Melisa ne može pomaknuti ni palac i tako mami i tati dati bilo kakav znak da ih razumije, poručiti im da je nešto boli, da je gladna ili žedna, da joj nešto treba, da ih želi vidjeti. Nažalost, nije u stanju komunicirati niti treptajem očima, što bi njezina majka toliko željela. Njezine su šake i stopala skvrčeni. Kada je namjeste u sjedeći položaj, roditelji je moraju pridržavati. Njihova Melisa, naime, ne može održavati tijelo uspravnim. Da je ne drže, ona bi klonula i pala na pod. Nuždu obavlja u pelene, a majka je svakodnevno njeguje i kupa u krevetu koji se nalazi u Melisinoj malenoj sobici.

Kupaonica im je premalena da bi djevojka u invalidskim kolicima uopće ušla u nju, a kamoli da bi je mogli okupati u tuš kabini. Kad prvi put vidite Melisu jasno vam je kakav križ nosi cijela njezina obitelj. Ne možeš si ne postaviti pitate kako se moraju osjećati majka i otac koji gledaju vlastito dijete, a sa sigurnošću ne znaju da li ih ono uopće prepoznaje. Njezin život više nije život, Melisa je osuđena na krevet do kraja života i po svim liječničkim dijagnozama nikada se neće oporaviti. Svjesna je toga i njena obitelj. No, Melisa je neustrašivi borac koja je dvije godine, otkad su je liječnici proglasili “biljkom”, uz ogroman trud, angažman i volju svojih roditelja koji joj posvećuju svaku sekundu svog vremena uspjela doći u stanje minimalne svijesti.

Strašna okrutnost

No, sada dolazimo do strašne okrutnosti sustava i bešćutne politike osiguravajućih kuća. Njihovo je generalno pravilo – izbjegavanje plaćanja ogromnih odšteta na koje, u ovom slučaju, pravo imaju i Melisa i članovi njezine obitelji. Dakle, ni dvije godine nakon što je Melisa stradala dvije osiguravajuće kuće još uvijek ne žele isplatiti punu odštetu djevojci i njenoj obitelji! Razlog kojim se pravdaju glasi: njeno liječenje još nije završilo!? Kao da nisu svjesni onoga što je svima u njenom slučaju poznato: Melisa ne može ozdraviti i njeno se stanje ne može popraviti!

Potvrđuje nam to i Marko Babić iz odvjetničkog ureda koji zastupa obitelj Halilović. Kaže da osiguravatelji odugovlače s isplatom, iako ne postoji taj lijek i liječenje koji bi Melisu mogao ponovno dignuti na noge.

– Melisin slučaj dokazuje apsurdnost cijelog sustava, jer što su ozljede teže, a šanse za oporavak manje, to je teže naplatiti odštetu. Osiguranja ističu da se dok god nije završeno liječenje ne može znati ni konačan opseg štete. Melisa se neće oporaviti, a njezine su ozlijede takve da joj nikakvo liječenje ne može pomoći. S druge strane, upravo bi takvi pacijenti trebali što prije dobiti odštetu, jer im je taj novac neophodan da bi im se barem malo olakšali uvjeti života. Konkretno, obitelj bi mogla prenamijeniti prostor u svom domu i tako Melisi omogućiti da joj bude lakše i ugodnije, kaže odvjetnik Babić. Potvrđuje da je Melisa dobila predujam, oko 50 tisuća kuna, no konačan iznos koji se mjeri u višemilijunskim ciframa dvije osiguravajuće kuće zasad nisu uplatile.

Papiri, papiri…

Melisina majka Emina kaže da se osiguravatelji stalno vade na to da liječenje još nije završilo, neprekidno traže neku novu dokumentaciju, premda je svima jasno da se ovdje više ne može govoriti o liječenju. Ono, dakle, za Melisu ne postoji.

– Mi smo napravili sve što smo mogli. Ne postoji ta operacija koja bi našu kćer mogla dići na noge…