Visokopozicionirani u stranci su svjesni određenih problema koji proizlaze iz premijerovog karaktera. Zbog toga smatram da je daleko veća njihova odgovornost, zato što on smatra da radi dobro, da radi najbolje. Ne zna drukčije, ne zna bolje
Stranka ORaH pod vodstvom Mirele Holy krenula je u organiziranje svojih podružnica diljem Hrvatske, a povod za ovaj razgovor je današnja osnivačka skupština u Rijeci. Bivša ministrica zaštite okoliša koja je napustila SDP političarka je s dobrim usponom na rejting-listama istraživanja javnog mnijenja.
Kakva su očekivanja od osnivačke skupštine u Rijeci? – Očekujem da će biti dobar odaziv, nadam se da će biti pedesetak ljudi. Nadam se da će sve proći u redu i da neće biti nikakvih incidenata. Očekujete da bi moglo biti incidenata? – Uvijek kad se radi o nepoznatim ljudima, jer još se ne poznajemo dovoljno dobro, postoji mogućnost da se nešto dogodi. Na kraju krajeva, može biti i provokatora, uvijek se može dogoditi nešto loše. Od toga sam strahovala kad smo imali i osnivačku skupštinu stranke. Nikad ne znate hoće li se tamo pojaviti netko tko nije pozvan i napraviti nekakav kraval.
Dobro, ali nekakvom logikom, Rijeka i riječka regija bi trebali bliski stavovima ORaH-a, oduvijek se ta regija uz Istru doživljava najliberalnijom u Hrvatskoj… – Pa da, mogu reći nakon što sam rekla da ću ići u formiranje nove stranke, najviše mi se ljudi javljalo iz zagrebačke regije i iz zapadnih dijelova Hrvatske, Primorsko-goranske županije i Istre.
Smatrate li da ORaH može napraviti nešto na lokalnoj razini za ovaj dio Hrvatske? – U ovome trenutku nama je fokus na podizanju vidljivosti ORaH-a u čitavoj Hrvatskoj, da se pozicioniramo kao nacionalno prepoznatljiva stranka. Za više od tri godine tek su lokalni izbori i do tada ima još dosta vremena. Paralelno s formiranjem lokalnih organizacija formirat će se i programski forumi koji će raditi na programskim aspektima stranke baš na tim područjima. Ipak, u ovom trenutku nam je primarni cilj građenje stranačke infrastrukture te prepoznatljivosti stranke.
Profiliranje ljudi
Kako ste zadovoljni dosadašnjim djelovanjem ORaH-a na tom planu? – Jako sam zadovoljna, novu političku stranku je jako teško graditi, i organizacijski i financijski i kadrovski, ali s obzirom na to da smo nova stranka stara tek tri mjeseca, bilo bi ružno kazati da smo nezadovoljni. Nalazimo se već u nacionalnim anketama, rejting je za, u potpunosti novu stranku dobar, ne možemo biti nezadovoljni. Naravno da uvijek ima problema, uvijek ima određenih disonantnih tonova kad se radi s mnogo ljudi, ali to je normalno.
Kad smo kod rejtinga, kako komentirate da je vaš osobni rejting dosta bolji od stranačkog? – Mislim da je to za početak normalno, jer se drugi ljudi iz stranke još nisu profilirali. Nas čeka vrlo komplicirani proces profiliranja drugih ljudi u stranci, a to se ne može dogoditi preko noći. Ja sam već relativno dugo na političkoj sceni, bila sam na kraju krajeva i ministrica zaštite okoliša. Teško se politički medijski profilirati kada ste novi u politici i nemate svakodnevni medijski interes. Radit ćemo na profiliranju kvalitetnih i vjerodostojnih ljudi, vjerujem da ćemo uspjeti u tome.
Za tri mjeseca imate prvu pravu probu, izbore za Europski parlament. Je li problem što su ti izbori došli tako brzo nakon osnivanja same stranke? – Da, to može biti problematično, ali mi to gledamo kao na dobru anketu. Nakon šest mjeseci postojanja stranke možemo vidjeti kako se ideja stranke uopće ulovila u Hrvatskoj, u kojim područjima se ulovila bolje, a u kojima lošije. Na temelju tih rezultata onda možemo usmjeriti naše daljnje strateško djelovanje, kako s minimalnim rezultatima dobiti maksimalni rezultat.
Za oko godinu dana su još jedni izbori, oni predsjednički, kakav je plan ORaH-a za to?
– Sada govorim u svoje osobno ime, jer još uvijek o tome nismo raspravljali unutar stranke. Nisam sklona da idemo sa svojim kandidatom, mislim da bi to bio besmislen posao. Eventualno bi se tako moglo raditi na profiliranju nekih ljudi unutar stranke, ali to nije opcija. Predsjednički izbori dosta su zahtjevni u financijskom pogledu i mi ne možemo potencijalnom kandidatu pružiti potrebnu financijsku infrastrukturu. Osim toga, zadovoljna sam s Ivom Josipovićem na mjestu predsjednika, smatram da je u redu i da mu se treba dati prilika za još jedan mandat. No, kažem, o tome još nismo raspravljali unutar stranke.
Jedna ste od rijetkih političarki i političara koji se javno zalažu za legalizaciju kanaboida. – Da, ja sam za legalizaciju i liberalizaciju. I tu govorim ne samo o indijskoj konoplji, već ukupno o svoj konoplji. Ona ima jako veliki gospodarski potencijal, geografski i klimatski smo odlično predisponirani za uzgoj konoplje. Smatram kako u ekonomskom potencijalu konoplje u velikoj mjeri leži i mogući rast gospodarstva u Hrvatskoj. Dobro, mislite li išta napraviti i operativno po planu legalizacije i liberalizacije konoplje? – U ovom trenutku već imamo programski tim koji se bavi gospodarskim potencijalima konoplje. Kad završimo taj dio, organizirat ćemo tribinu ili okrugli stol na kojem ćemo prezentirati konkretne mjere.
Suludo društvo
Pretpostavljam da su vam prvi pravi izazov parlamentarni izbori za neke dvije godine. Imate li neke projekcije, očekivanja, u krajnjoj liniji nadanja? – Kao što sam već rekla na osnivačkoj skupštini, nadamo se u ove dvije godine profilirati kao treća politička snaga u državi, u smislu parlamentarnih mandata.
To znači da ganjate glasače laburista? – Mi ganjamo sve birače. Ne smatramo da su birači nečiji birači, to su ljudi koji imaju osobni stav o različitim pitanjima i nijedna stranka ne može govoriti da su njihovi birači samo njihovi, na koje računaju. To vam je uvijek klizno, politika je jako čudan posao.
Dobro, ali s obzirom na program stranke, a i vaše osobne stavove, ORaH bi trebao biti pozicioniran lijevo liberalno… – Danas se u modernoj teoriji politike govori o progresivnim i konzervativnim strankama, a ORaH je u tom pozicioniranju vrlo progresivna stranka. To su stranke koje idu jako daleko u pogledu osobnih sloboda i u pravcu bolje raspodjele društvenog bogatstva među stanovništvom. Ako već govorimo o terminima koji se koriste u Hrvatskoj, mi smo u svakom smislu zelena ljevica. A zelena ljevica je socijalno osjetljivija nego crvena ljevica, to pokazuju i iskustva iz Europskog parlamenta.
Što mislite o ideološkom polariziranju potaknutom pričama o braku i ćirilici u Vukovaru? – Mislim da to odgovara i jednoj i drugoj velikoj stranci. Desnici odgovara u smislu motivacije i na neki način konsolidacije njihovog biračkog tijela, iako smatram da im je do toga stalo kao do lanjskog snijega, da se radi o čistoj manipulaciji. SDP-u odgovara jer se i njihovo biračko tijelo konsolidira. To su one priče: »evo što će se dogoditi ako se ovi vrate na vlast«. Osim toga, kada se ljudi bave tim temama, ne stigne se razmišljati o pravim krucijalnim temama ovog društva.
Hrvatska je sad na nekom gospodarskom dnu, možemo kazati da vlada i neka depresija u društvu zbog toga, stvarno je preko 400 tisuća nezaposlenih. Kako to riješiti da ljudi osjete razliku? – To se ne može promijeniti preko noći. To se može promijeniti samo ozbiljnim i upornim radom te strategijom i vizijom razvoja Hrvatske. Ova država se već 20 godina vodi kaotično, mi se ne razvijamo, mi lutamo. Nemamo strateške ciljeve niti u vanjskoj politici, niti u europskoj politici niti u gospodarskoj politici. Kad imate takvu situaciju, onda ni ne možete očekivati da ćete doći negdje, kad ne znate ni gdje idete. Država mora biti regulator, mora usmjeriti na određeni cilj, to mora biti napravljeno na osnovi konsenzusa unutar društva. Ako gledamo samo kroz logiku stvari, država se može zvati samoodrživom samo ako zadovoljava tri potrebe svog stanovništva. Potrebu za energijom, potrebu za vodom te potrebe za hranom. Pri tome, vodni sektor nije samo voda za piće, probleme s tim sektorom smo vidjeli i posljednjih tjedana s poplavama. Sva ova tri sektora su međusobno jako povezana i isprepletena.
Koje bi rješenje bilo za to? – U sektorima energetike i poljoprivrede podizanjem udjela hrane i energije proizvedene u Hrvatskoj s 50 posto za barem 20 posto. Tada bismo novac kojim subvencioniramo tuđa gospodarstva koristili za rast domaćeg gospodarstva i otvaranje novim radnih mjesta u Hrvatskoj. Prije nije bilo subvencija, pa smo proizvodili 2,5 puta više hrane. No, država je imala mehanizme usmjeriti neku proizvodnju na neki određeni teritorij, to je planski pristup. Bez toga, bez poljoprivredne karte Hrvatske, gdje će država točno reći – mi želimo da se baš to proizvodi baš tu, bit će osiguran dio plasmana na tržište, uz povezivanje turističkih potencijala s poljoprivrednim, tu svakako nema uspjeha. Mi se ponašamo kao suludo društvo, stvarno ne znam što bih drugo rekla.
Izborni pamfleti
Kad slušam ovo o potrebi strateškog određivanja i usmjeravanja, kao da slušam SDP-ove čelnike pred posljednje parlamentarne izbore. Što dovede do toga da ljudi u oporbi pričaju jedno, a kad dođu na poziciju, ne izvršavaju ono što su najavili? – Meni se to nije dogodilo, ja sam pričala iste stvari i dok sam bila u opoziciji, kada sam bila ministrica i nakon što sam otišla s pozicije ministrice. A pitanje zašto ljudi počnu drugačije raditi od najavljenog – zato što pokleknu pred različitim partikularnim interesima, a lakše je voziti po uhodanim tračnicama no graditi novi, bolji put.
Jeste li razočarani u bivšu stranku i sadašnjeg premijera? – Ne mogu reći da sam razočarana u stranku jer sam u SDP-u upoznala jako veliki broj kvalitetnih ljudi, s kojima sam i danas dobra. Razočarana sam načinom na koji je vrh stranke pristupio obnašanju dužnosti. Moj je stav da je vjerodostojnost najveća vrijednost u politici.
Je li politika u Hrvatskoj prljava?
– Hajdemo kazati da nedostaju neki kontrolni mehanizmi. Kad netko pobjedi na izborima s programom, taj se program treba smatrati izbornim ugovorom s glasačima. Političari vole kazati – dobili smo mandat na četiri godine, nema dodatne odgovornosti. Ne, dobili ste mandat za provođenje programa koji ste izložili. Jasno da se program nikad ne može u potpunosti ispuniti, ali onda javnost mora znati koji su objektivni razlozi da se to nije ispunilo. Kad bi postajala ta obveza društvenog ugovora, ako se ne bi ispunjavao, automatizmom bi trebalo dolaziti do raspisivanja prijevremenih izbora. Danas su izborni programi obični pamfleti, i tu sam se razočarala u bivšoj stranci.
Zar ste samo vi u SDP-u bili razočarani time? – Ljudi znaju da neke stvari nisu u redu, samo što nismo svi isti. Ne želim se ponašati po principu začepljenog nosa, razumijem da je moja situacija drukčija od mnogih drugih kolega i kolegica, nemam obitelj, nemam djecu, iz relativno situirane sam obitelji, da se ne želim više baviti politikom, našla bih drugi posao, ne bih bila kruha gladna. Nažalost, jako veliki broj ljudi koji su u politici imaju druge životne pozicije i ne mogu si dozvoliti da budu u nemilosti vrha stranke.
Ne dovodi li takvo ponašanje do razvijanja stranačkog totalitarizma kakav je u HDZ-u već 20-tak godina? – To dovodi do ružnog stranačkog pragmatizma, ne bih rekla baš totalitarizma. Meni se ne sviđa što su ljudi skloni optuživati samo Zorana Milanovića. Mislim da to nije u redu. Zoran ima karakter kakav ima i ljudi visokopozicionirani u stranci su svjesni određenih problema koji proizlaze iz njegovog karaktera. Zbog toga smatram da je daleko veća njihova odgovornost, zato što on smatra da radi dobro, da radi najbolje. Ne zna drukčije, ne zna bolje. Međutim, ljudi oko njega vide da stvari nisu onakve kakve bi trebale biti i mislim da bi vrhuška unutar stranke trebala utjecati da se neke stvari unutar stranke i unutar Vlade promijene. Ne da ga se smijeni, nego da se na njega utječe da vodi politiku i program na drugi način. Ja sam se zalagala za to dok sam bila u stranci, ali na žalost nisam bila uspješna.
Znači ljudi u vrhovima stranaka se boje svojih lidera? – Možemo reći da kalkuliraju sa svojim pozicijama. Ljudi su jednostavno takvi.
Premijerova usluga
Kad smo već oko ove teme, jeste li zamjerili što na ljudskoj razini Zoranu Milanoviću zbog izlaska iz stranke? – Mislim da se ta situacija mogla razriješiti na drugačiji način. On očigledno više nije želio da budem ministrica i kasnije članica stranke. Trebao je biti bolji čovjek, trebao me pozvati i otvoreno reći da želi da odstupim. Ja bih odstupila, ne može se biti ministrica u Vladi u kojoj ne uživaš povjerenje premijera. Mene je pogodio način na koji su komunicirali o meni nakon što sam otišla iz Vlade. To je bilo nisko i nedostojno. Međutim, gledajući u perspektivi, Milanović mi je napravio najveću političku uslugu u životu i na tome sam mu zahvalna.
Je li vam sada žao što ste slali onaj mail oko tajnice u HŽ-u? – Nije mi žao. Žao mi je samo za dvije stvari koje sam napravila kao ministrica. Prva je stvar odabir nekih prvih suradnika, mislim da nisam dobro birala. Druga stvar zbog koje žalim je moja izjava vezana uz slučaj Sanje Kalambure, mislim da je bila nedopustiva i da to nisam smjela napraviti. Što se tiče maila, ja sam odabrala pogrešnu metodu, ali moja intencija je bila pozitivna i nije bila protuzakonita iako se to nastojalo tako prikazati. Što mislite, koliko je Radimir Čačić kumovao vašem odlasku iz Vlade, pa posljedično i iz stranke? – To je apsolutno svejedno. On nije bio premijer, premijer ima odgovornost za upravljanje s Vladom. Moj odnos s Čačićem je bio potpuno jasan. Kad se komunicira s Ratkom Čačićem, vrlo dobro se zna s kime komunicirate, kod njega nema nikakvih fasada. Koliko god on bio grub u tome, ja to na neki način i cijenim. Smatram da ljudi trebaju biti otvoreni, i kad god smo komunicirali međusobno, situacija je bila jasna. Uvijek smo govorili o istim stvarima, samo smo govorili na različite načine i mislili o njima na različite načine.
A s Milanovićem? – Temeljni problem s premijerom je u tome što s njime niste u stanju govoriti o istim stvarima.
Gdje nastaje taj šum u komunikaciji s njim? – Ne znam, više sam puta pokušavala pričati s njim o konkretnim stvarima, a uvijek se završilo na nekoj pedesetoj stvari. Ja sam se pokušavala prebacivati u njegov komunikacijski modus, međutim, nisam u tome bila uspješna.
Na neki način govorite da je premijer više teoretičar. – On na neobičan način vidi ulogu premijera. Dakle, on smatra da se premijer mora baviti samo onim što on smatra velikim i visokim političkim temama. A ja mislim da je premijer menadžer koji treba koordinirati rad svih ministara i nadgledati provode li program na temelju kojeg je stranka pobijedila na izborima. U tom se dijelu naš pogled na politiku jako razlikuje. On će se baviti temama koje ne smatram da su od vitalnog interesa u ovom trenutku, koje su više ideološkog karaktera, a ja mislim da se premijer mora baviti s ključnim stvarima za Hrvatsku.
Mislite da je loš premijer? – Da, mislim da je loš premijer.
Dosta vam je trebalo da odgovorite na to pitanje. – Meni to nije lako reći jer mi je ipak pružio veliku priliku u politici. Na kraju krajeva, stavio me na izborne liste u dva mandata te postavio za ministricu zaštite okoliša. No tu želim reći da za razliku od mnogih kolegica i kolega, a pogotovo kolegica, smatram da sam to i zaslužila svojim radom u stranci. Nisam smatrala da mi je mjesto na listi poklonjeno, nego da sam ga zaradila. No, treba biti svjestan da se u politici stvari često ne događaju prema zaslugama nego prema osobnim afinitetima. Tako da sam mu zahvalna što je prepoznao moj rad i pružio mi priliku.
Fini komplimenti… – Uvijek nastojim biti iskrena i objektivna i nikada Zoranu neću zanijekati njegove dobre osobine i kvalitete. Surađivali smo u stranci, imali neka različita gledanja. No, mislim da nije dobro da SDP-ove elite dopuštaju situaciju neupravljanja Vladom. Ljudi iz elite stranke ne bi smjeli šutjeti o tome zbog svojih osobnih probitaka.
Je li vam bilo teško napustiti SDP nakon 15 godina? – Naravno. Tim prije što sam i danas u dobrim odnosima s mnogim ljudima iz stranke. Ali više sebi ne bih mogla pogledati u oči nakon što je stranka zanijekala svoju politiku zaštite okoliša i prirode.
