Polovičnom ili nikakvom povezanošću mnogih dijelova zdravstvenog sustava s Centralnim informacijskim sustavom u zdravstvu, CEZIH-om, zbog čega sustav ne raspolaže važnim zdravstvenim podacima potrebnim u liječenju pacijenata, Ministarstvo zdravstva oglušilo se na svoju zakonsku obvezu umrežavanja kompletnog zdravstvenog sustava u tu informatičku mrežu, koja je stupila na snagu još početkom 2021. godine.

Prema Zakonu o podacima i informacijama u zdravstvu iz 2019. godine, svi pružatelji zdravstvene zaštite u Hrvatskoj bili su obvezni osigurati razmjenu zdravstvenih podataka putem CEZIH-a u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu zakona. Taj je rok istekao u veljači 2021., a Ministarstvo zdravstva ignorira tu zakonsku obvezu koju bi danas morali poštovati svi segmenti zdravstvenog sustava.

Osnova u uputnici

U praksi je stanje daleko od onog kakvo bi po tom zakonu trebalo biti, jer s CEZIH-om informacije ne razmjenjuju dijelovi bolničkog sustava, medicina rada, patronaža, palijativa, a privatni pružatelji zdravstvenih usluga nikako. Zapravo, mogu se razmjenjivati samo oni zdravstveni podaci koji imaju osnovu u uputnici HZZO-a, a medicinska dokumentacija nastala u bolničkom hitnom prijemu ni tehnički se ne može razmjenjivati putem CEZIH-a.

Ministrica Hrstić nedavno je najavila da će do kraja godine »umrežiti« privatni zdravstveni sustav u CEZIH, ponukana činjenicom da je i to način za bolji nadzor tog dijela zdravstvenog sustava. Na primjer, tako će se moći nadzirati dvojni rad liječnika, jer će biti lakše kontrolirati je li netko u privatnoj klinici izdao nalaz pacijentu u vremenu kad je trebao biti u bolnici.

Miroslav Mađarić, stručnjak za primijenjeno računarstvo u zdravstvu također ističe da uključivanje u CEZIH donosi brojne prednosti za zdravstveni sustav. Uz nadzor dvojnog rada, ako sve bude umreženo, neće se moći dogoditi da se pretežni dio usluga u privatnim ordinacijama obračunava bez računa, što se u praksi učestalo događa.

Tu je i kontrola kvalitete, liječnici će moći brže i kvalitetnije donositi odluke, ako nalaze budu imali dostupne u CEZIH-u.

– Kontrola kvalitete u privatnim zdravstvenim pružateljima zdravstvenih usluga sada praktički ne postoji, jedina »povratna veza« su teški slučajevi neželjenih ishoda koji završavaju tužbom za liječničku pogrešku. Osim neželjenih ishoda, uključivanjem u CEZIH moći će se nadzirati privatne pružatelje zdravstvenih usluga kako bi se spriječile neindicirane usluge koje se rade samo zbog ostvarenja financijske koristi, bez svrhe, a često i na štetu pacijenta, pojašnjava Mađarić.

Ostvarenje prednosti

Uključivanje u CEZIH, dodaje, može regulirati sivu zonu ostvarenja prednosti privatnih pacijenata pred onima koji koriste javni sustav. Operacije, zračenja, rehabilitacija, često kasne zbog čekanja na dijagnostički postupak, a ako to pacijent obavi kod privatnika, naravno o svom trošku, i terapijski postupak dobiva ranije od javnog pacijenta.

Apsolutno je najveća korist od potpunog uključivanja svih pružatelja zdravstvenih usluga za pacijenta u tome da svi oni putem CEZIH-a, odnosno e-kartona, ostvaruju uvid u medicinsku dokumentaciju pacijenta, u dijelu koji je relevantan za aktualni tijek liječenja.

– Tako se neće događati da se bespotrebno ponavlja dijagnostičke postupke, navodi Mađarić.

Prema podacima Ministarstva zdravstva koje je dobio putem platforme Imamo pravo znati, ispunjenje svih preduvjeta za uključivanje privatnih pružatelja zdravstvene zaštite se očekuje do kraja listopada 2025. godine, a bilo je na čekanju zbog ograničenih hardverskih i mrežnih resursa kojima je CEZIH raspolagao.

O uključenju ostalih dionika u zdravstva koji također nisu priključeni na CEZIH resorno se ministarstvo zasad nije očitovalo.

– Koliko se u zdravstvu zakonske odredbe provode u praksi s najviših instanci, govori podatak da je Ustavni sud u svibnju 2023. u svom izvješću Vladi naveo da je Ministarstvo zdravstva propustilo donijeti 46 pravilnika za provedbu zdravstvenih zakona. Nažalost, ni nakon tog izvješća ni jedan pravilnik nije donesen, navodi Mađarić.

Tako bolnice, koje su po Zakonu o zdravstvenoj zaštiti dužne voditi registar neželjenih ishoda liječenja, to ne čine, pa se liječničke pogreške danas evidentiraju samo u sudskim postupcima. Bolnice isto tako ne poštuju zakon u pogledu izdavanja mišljenja o smrti, jer resorno ministarstvo već godinama nije pravilnikom propisalo obrazac u koji će se to mišljenje upisivati.