ZAGREB  Svi roditelji koji pristanu na status roditelja-njegovatelja, taj status odabiru dobrovoljno, i upoznati su sa činjenicom da pravo na naknadu od 2.500 kuna gube nakon smrti djeteta – stoji u odgovoru Ministarstva socijalne politike i mladih Novom listu, dan nakon priče o Suzani Starčević, 46-godišnjoj Zagrepčanki koja je u lipnju izgubila 14-godišnjeg Svena, sina s teškom bolešću, o kojem je osam godina skrbila 24 sata na dan. 

Suzana je, podsjetimo, u ime više od dvije tisuće roditelja sa statusom njegovatelja, u Novom listu upozorila na činjenicu da, u slučaju smrti djeteta, ti roditelji, pa tako i ona, ostaju bez ičeg, makar su godinama  danonoćno skrbili za svoju bolesnu djecu, i primali za to mizernu »plaću« od 2.500 kuna. Nakon Svenove smrti u lipnju, Suzana će za lipanj, srpanj i kolovoz primiti tek 1.750 kuna, nakon čega se njena naknada na narednih godinu dana smanjuje na niti 900 kuna mjesečno.

»Pomoć« države

Njega teško bolesnog, nepokretnog djeteta na aparatima, da je smješteno na intenzivnoj skrbi u nekoj ustanovi, državu bi stajala daleko više, i po nekoliko tisuća kuna na dan. Majkama poput Suzane, koja je prije osam godina izgubila i supruga, država »pomaže« tako što im nakon smrti djeteta oduzima i »plaću« koju su za skrb o djetetu dobivale, šaljući ih na Zavod za zapošljavanje na kojem ostaje tek tlapnja da će ih netko, nakon godina i godina provedenih u kući, zaposliti. »Pravo na status roditelja njegovatelja pokreće se isključivo na zahtjev roditelja, a kad se radi o zaposlenom roditelju koji želi ostvariti pravo na status roditelja njegovatelja, svaki takav roditelj upoznat je sa činjenicom da mu ovo pravo (tj. status zaposlenika po posebnom propisu) prestaje smrću djeteta«, stoji u odgovoru ministarstva Milanke Opačić Novom listu.

Drugim riječima, roditelji-njegovatelji znaju u što se »upuštaju« kad odabiru status-njegovatelja, i ostavljaju bolje plaćeni, dotadašnji posao!? »Žalimo zbog životnih teškoća majke u konkretnom slučaju, no intencija zakonodavca nije bila zakinuti bilo koga, već pružiti mogućnost roditeljima djece s najtežim oštećenjima mogućnost izbora na koji način će organizirati skrb o svojem djetetu«, stoji u odgovoru Ministarstva.

»Možda po ovom slučaju zaključujete da zakonodavac nije vodio dovoljno računa o pravima ovih obitelji, međutim, mišljenja smo da se učinci jednog prava ne mogu gledati samo na jednom slučaju. Naime, osim zaposlenog roditelja, pravo na status roditelja njegovatelja može ostvariti i roditelj koji je nezaposlen te roditelj koji je korisnik obiteljske mirovine, korisnik invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad ili korisnik prijevremene starosne mirovine, ukoliko je to za njega povoljnije«, nastavljaju iz Ministarstva. 

Brigo moja

Prema njihovim podacima, u Hrvatskoj trenutačno ima (podaci za svibanj ove godine) 2.696 korisnika prava na status roditelja-njegovatelja. Preračunato, to znači da država mjesečno svim roditeljima-njegovateljima isplati oko 6,7 milijuna kuna, dok bi boravak njihove djece u bolnicama koštao daleko više. 

»Neupitno je da invalidnost uzrokuje i dodatne troškove te se ovakve obitelji nalaze u zatvorenom krugu iz kojeg ne mogu izaći bez potpore zajednice. Veliki dio ovih roditelja nije radio baš iz razloga što su se brinuli o svom djetetu. Uvažavajući ovakve životne situacije, tj. činjenicu o postojanju dvosmjernog odnosa između invalidnosti i siromaštva, mišljenja smo da smo uvođenjem prava na status roditelja njegovatelja velikom broju obitelji omogućili da se lakše nose s nedaćama koje su ih snašle«, nastavljaju iz Ministarstva koje, po svemu sudeći, nema namjeru roditeljima-njegovateljima povećati naknadu, ili se pobrinuti da oni žive imalo pristojnije nakon smrti djeteta.