Predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin pokušao je ipak zaštiti svoj ceh. Tako je najprije pojasnio da metodologija kojom se radilo istraživanje nije najsretnija. Naime, po njoj ispada kako Hrvatska u EU ima drugi najveći broj sudaca na broj stanovnika
Diskusija o rezultatima pravosuđa u članicama EU održana danas u Europskom domu u Zagrebu, donijela je očekivane razlike u stajalištima zakonodavne i sudske vlasti.
Raspravljajući o rezultatima objavljenima prošli tjedan, ministar pravosuđa Orsat Miljenić i predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin ipak su imali drugačija stajališta.
Ministar Miljenić kazao je kako sudstvo ima okvir, odnosno potpunu neovisnost od politike, kao i zakonodavne akte dovedene na dobar nivo. No, smatra da se to u realnom svijetu ne poštuje kako treba.
– Mi smo zakonom zabranili ukidanje presude na višem stupnju više od jednom. No, to se ponovno događa. I što da mi napravimo? Da promjenimo zakone? Nećemo, to smo već napravili, sad je nešto na vrednovanju unutar sustava, kazao je Miljenić, objašnjavajući kako je došlo vrijeme da sudovi i suci preuzmu i odgovornost za svoj rad.
Dodao je kako ne trebaju nikakva istraživanja, da činjenica kako država godišnje plaća i 30-tak milijuna kuna zbog sporosti suđenja dovoljna da se shvati kako s pravosuđem nešto ne valja.
Predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin pokušao je ipak zaštiti svoj ceh. Tako je najprije pojasnio da metodologija kojom se radilo istraživanje nije najsretnija. Naime, po njoj ispada kako Hrvatska u EU ima drugi najveći broj sudaca na broj stanovnika.
– U isto vrijeme, nitko nije zbrojio nesudsko osoblje na britanskim sudovima, koji sude manje predmete i sudjeluju u sudskom radu, kazao je Hrvatin, doduše, ne spominjujući kako i u Hrvatskoj postoje sudski savjetnici, koji faktički donose odluke iako ih se ne broji u suce. No, i on se složio kako je sporost sporova najveća rak-rana sudstva, uz opasku kako je to prva stvar koja se mora poboljšati.