Foto D. KOVAČEVIĆ
Zoran Milanović artikulirao bi svoju političku poziciju u odnosu na brojne teme. Obećao je, međutim, da ne bi puhao vladama za vrat, kao što je to njemu radila aktualna predsjednica. Kolindi Grabar-Kitarović vjerojatno bi prestale sve političke obveze prema Plenkoviću i možda bi se koncentrirala na stvaranje predsjedničke ostavštine
Tijekom devedesetih, HDZ nije ispuštao dužnost predsjednika Republike, Franjo Tuđman obnašao ju je cijelo to razdoblje.
Ali, u 21. stoljeću od četiri dosadašnja predsjednička mandata samo je jedan pripao HDZ-u. Stranka koju se općenito uzima kao najjaču u Hrvatskoj, tek je pet od 20 godina imala svog čovjeka na Pantovčaku.
S obzirom da predsjednika Republike biraju svi punoljetni hrvatski državljani, ovaj podatak relativizira tezu o HDZ-u kao nekakvoj središnjoj stranci u državi.
Prije za HDZ vrijedi da su, za razliku od vremena Tuđmanove dominacije, posljednja dva desetljeća bili posve obična, premda i dalje snažna stranka.
U nedjelju ćemo doznati je li HDZ uspio osvojiti drugi predsjednički mandat nakon smrti svog utemeljitelja, ili će njihovu Kolindu Grabar-Kitarović naslijediti Zoran Milanović i tako dužnost formalnog šefa države vratiti lijevo-liberalnoj opciji, koje je stožerna stranka SDP. Njih se dvoje natječu u drugom izbornom krugu, u koji se nije plasirao nezavisni kandidat Miroslav Škoro, ali njegovo se ime protekla dva tjedna spominjalo jednako učestalo kao ona aktualne predsjednice i bivšeg premijera.
Javnost se najviše bavila nagađanjem što će sada učiniti njegovi birači, a Škoro je u prvom krugu dobio impresivnu četvrtinu glasova. Škoro je shvatio da se izbori njega više ne tiču i nije se opredijelio između preostalih kandidata. Najmanje bi mu, u kontekstu najave izlaska na ovogodišnje izbore za Sabor, trebalo da nekoga podrži, a taj svejedno izgubi.
Zoran Milanović
Zoran Milanović nije pravio pritisak na te glasače, za koje je teško precizno utvrditi kamo točno spadaju, iako se osnovano može pretpostaviti da ih većina naginje desnici.
Njegova je zadaća bila ničim osobno ne iritirati Hrvate koji vjeruju da je SDP-ov kandidat instrument Beograda i motivirati ih da zanemare možebitno nezadovoljstvo Kolindom Grabar-Kitarović i upute se na birališta kako bi zaokružili broj dva.
Istovremeno, nisu baš rijetki ni građani koji sebe doživljavaju autentičnim ljevičarima, a takvim ne smatraju Milanovića.
Zato kad bi se on previše »kroatizirao«, došao bi u opasnost da mu ta kategorija birača okrene leđa i apstinira od izbora. Morao je, dakle, pažljivo balansirati u nastupima.
U govoru povodom pobjede u prvom krugu, Milanović je bio odmjeren, reklo bi se prezidencijalan.
Nikome se nije zamjerio, istaknuo je da u dva tjedna, prošarana praznicima, neće voditi rat nego civiliziranu, građansku utakmicu. Istraživanje IPSOS Puls objavljeno 24. prosinca sugeriralo je da je pogodio taktiku, jer Milanovićeva je prednost iznosila skoro sedam postotnih poena i činila se nedostižnom.
Nije išao na sigurno
Da bi djelom potkrijepio izraženu namjeru da bude nezavisan predsjednik, nije se puno pojavljivao s čelnicima stranaka koje mu daju podršku. No, u debati na RTL televiziji nije išao na sigurno.
Izgledao je kao da mu primarni cilj nije dobiti izbore nego dokazati da je intelektualno i politički superioran Kolindi Grabar-Kitarović, prema kojoj je s vremenom razvio intenzivnu averziju.
Više od dva sata nakostriješen joj je upadao u riječ, snebivao se nad njezinim odgovorima i isijavao nervozu. Svojim je agresivnim gardom nekako potisnuo argumentaciju koju je ponudio.
Makar, ni sadržaj mu nije u potpunosti bio usklađen s obvezom da ne provocira pretjerano desnije nastrojenu publiku. Kako je njima Franjo Tuđman neupitna svetinja, smeta im ako ih se podsjeća da je on usko surađivao s visokim dužnosnicima komunističke političke policije, Josipom Perkovićem i ekipom.
Milanović je, braneći se od optužbe da je kao premijer štitio udbaše kojih je izručenje Njemačka zatražila 2013., Perkovića opet rutinski povezao s Tuđmanom.
Notorno je da je Tuđman koristio usluge Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, ali to nipošto nije nešto što bi desni birači, koji još dvoje hoće li participirati u izborima, sada htjeli slušati.
Tu Milanoviću ne pomaže ni podatak da je on inicirao da se zagrebačka zračna luka nazove po Tuđmanu. Nadalje, Milanović je u toj debati prezentirao suhe ekonomske brojke iz kojih proizlazi da je poslovanje u regiji korisno za hrvatska poduzeća. Ali, kada barem dio Škorinih birača čuje termin regija, mrak im pada na oči.
Milanović je isprva planirao sudjelovati u samo jednoj debati, iz nje izaći kao neosporni pobjednik i zatim otkazati sučeljavanja na HTV-u i Novoj tv, kako eventualno ne bi pokvario dojam.
To mu se, međutim, izjalovilo, daleko od toga da su mu sve recenzije dvoboja na RTL-u išle u prilog i pristao je na sinoćnju raspravu s Kolindom Grabar-Kitarović na javnom televizijskom servisu.
U njegovom su ga stožeru uvjerili da mora pokazati da, kad tako odluči, može biti i suzdržan, koncilijantan, što su osobine koje bi trebale krasiti predsjednika.
Ne želi auru poglavara
Kad bi Milanović pobijedio u nedjelju, tražio bi da ga Vlada bez odgađanja preseli s Pantovčaka.
Ne bi prestao s tim zahtjevom, unatoč tome što je Plenkovićeva vlada 2017. donijela odluku da država u Zagrebu nema objekt koji bi zadovoljavao tehničko-sigurnosne uvjete da bi u njemu bilo sjedište predsjednika.
Ako bi Plenković ipak izašao u susret Milanoviću i smjestio njegov Ured u neku manju, ljudima bližu zgradu, bio bi to važan korak prema drukčijoj percepciji predsjednika Republike.
Da bi Milanović potkrijepio izraženu namjeru da bude nezavisan predsjednik, nije se puno pojavljivao s čelnicima stranaka koje mu daju podršku – Grabar-Kitarović je sada predstavnica političke struje koja Milanoviću odriče da je Hrvat i tvrdi da bi njegova pobjeda značila poraz domoljubnih snaga – Kolinda Grabar-Kitarović drugi bi mandat mogla provesti nezainteresirana za politiku, bez ambicije da utječe na zbivanja u hrvatskom društvu – Zasad nije jasno kako bi Milanović i Plenković funkcionirali u slučajevima suprotstavljenih mišljenja, a posrijedi bi bila neka krupna politička stvar
Bez pompoznosti nekadašnje Titove vile i s bitno reduciranim osobljem, Milanović bi izgubio auru državnog poglavara, što mu je i želja. Ne znači to da bi Milanović šutio. Nikad mu problem nije bio pričati, pa ne bi ni kao predsjedniku.
Artikulirao bi svoju političku poziciju u odnosu na brojne teme. Obećao je, međutim, da ne bi puhao vladama za vrat, kao što je to njemu radila Kolinda Grabar-Kitarović.
Čak je slao poruke da premijer Andrej Plenković može računati da bi u njemu imao prijatelja.
Ali, zasad nije jasno kako bi oni funkcionirali u slučajevima suprotstavljenih mišljenja, a posrijedi bi bila neka krupna politička stvar, recimo policijski tretman ilegalnih migranata na granici s BiH.
Izazov bi za njih dvojicu bilo već hrvatsko predsjedanje Europskom unijom, u koje bi i Milanović kao predsjednik morao biti uključen. Bila bi to svakako zanimljiva interakcija.
Kolinda Grabar-Kitarović
Kako god završili ovi izbori, već se sada može reći da nikad prije Kolinde Grabar-Kitarović neki jači predsjednički kandidat nije imao ovako lošu kampanju.
Što je ona sve izrekla i napravila posljednjih mjeseci! I apsolutno se ništa u njezinim istupima nije promijenilo nakon prvog kruga, predsjednica Republike nimalo se nije poboljšala.
Nastavila je javnost zabavljati upravo nevjerojatnim gafovima.
Pozvala je, primjerice, građane da svoj glas daju Milanoviću, jer nije znala da će se pod rednim brojem jedan na glasačkom listiću nalaziti njegovo ime.
Ponosno je objavila da je njezin suprug, zato što nije sudjelovao u Domovinskom ratu, odbio ponuđen mu braniteljski status, a dan kasnije Ministarstvo obrane priopćilo je da ga je Jakov, kao njihov nekadašnji zaposlenik, stekao automatski. Poželjela je izbornu pobjedu takozvane prave Hrvatske da bi poslije nekoliko dana, premda postoji snimka, demantirala da je na takav način govorila u Karlovcu.
Kolinda Grabar-Kitarović djelovala je na RTL-ovoj debati smireno, nije afektirala nego se na protivnikove napade neprestano ironično smješkala – Milanović je izgledao kao da mu primarni cilj nije dobiti izbore nego dokazati da je intelektualno i politički superioran Kolindi Grabar-Kitarović
Ipak, paradoksalno, Kolinda Grabar-Kitarović imala je i koristi od svog začudnog ponašanja.
Ona je, naime, toliko snizila očekivanja od sebe da ako u nekoj prigodi ne gestikulira stalno i ne izvede nešto uistinu skandalozno, analitičari mahom zaključe da je bila u najmanju ruku korektna.
Dogodilo se to i nakon debate s Milanovićem na RTL televiziji, u kojoj je predsjednica bila vrlo slaba. Hvalila je Vladu Ive Sanadera, branila Milana Bandića, objašnjavajući da s njim rješava problem grafita u Zagrebu, izbjegavala iznijeti stav o temama koje je smatrala politički škakljivima.
Ali, Kolinda Grabar-Kitarović je, kao kontrast Milanoviću, djelovala smireno, nije afektirala nego se na protivnikove napade neprestano ironično smješkala i većina je analitičara ocijenila da je sasvim solidno, ako ne i dobro, odradila to sučeljavanje.
Rekonstruiran stožer
No, predsjedničin rezultat više ionako ne ovisi o njoj samoj. Ona je sada predstavnica političke struje koja Milanoviću odriče da je Hrvat i tvrdi da bi njegova pobjeda značila poraz domoljubnih snaga.
U tu je svrhu rekonstruiran i izborni stožer HDZ-ove kandidatkinje i u njemu je ključnu ulogu preuzeo Milijan Brkić. Zamjenik predsjednika HDZ-a doveo je u stranku Ivana Anušića, koji je ostao nominalni šef stožera, ali kako ovaj ipak nije kalibar sektaša kakav je, procjenjeno je, potreban za drugi krug, Plenković je u vatru gurnuo Brkića, kojeg je još donedavno pokušavao politički uništiti.
Javnost se najviše bavila nagađanjem što će sada učiniti njegovi birači, a Škoro je u prvom krugu dobio impresivnu četvrtinu glasova. Škoro je shvatio da se izbori njega više ne tiču i nije se opredijelio između preostalih kandidata – Nije vjerojatno da su se za Škoru 22. prosinca izjasnili isključivo desničari. Iluzijom se čini da postoji 25 posto biračkog tijela koje je orijentirano još desnije nego HDZ-ovo
Brkić se odmah primio posla i sve koji će glasovati za Milanovića proglasio – judama. Premijer, koji se deklarirao borcem za europski mainstream, sada se utopio u pokretu koji polaže pravo na presuđivanje tko zaista voli Hrvatsku, a tko to samo hini. Trenutačno se ljubav prema domovini, upozoravaju, manifestira glasom za Kolindu Grabar-Kitarović.
Ne zato što je ona bila odlična predsjednica, prioritet je zaustaviti Milanovića odnosno »jugoslavensku« opciju. »Predsjednica samo ponavlja Hrvatska, Hrvatska«, rezignirano je izjavila čak i europska zastupnica Ruža Tomašić.
Iako je i sama poznata po identičnoj retorici, od kandidatkinje koju je snažno podržala na prošlim izborima htjela bi ipak čuti nešto konkretnije. Stoga se Ruža Tomašić ovaj put nije svrstala uz Kolindu Grabar-Kitarović, ali mnogi kojima je prvi izbor bio Škoro to su učinili i danas upućuju apele svima da im se pridruže.
»Molim one koji razmišljaju slično meni da me slijede, za Kolindu«, poručio je Ivan Aralica, koji je, prema vlastitom priznanju, glasovao za Škoru. Nije vjerojatno da su se za tog pjevača 22. prosinca izjasnili isključivo nekakvi desničari. Iluzijom se čini da postoji 25 posto biračkog tijela koje je orijentirano još desnije nego HDZ-ovo.
Ali, novi trijumf Kolinde Grabar-Kitarović bio bi jasan znak da je u Hrvatskoj izbore još uvijek moguće dobiti stavom da je približno polovina stanovništva gotovo neprijateljski raspoložena prema državi u kojoj živi.
Navijanje na tribinama
Teško je prognozirati što bi ona radila idućih pet godina, u slučaju da zadrži dužnost predsjednice.
Činjenica je da bi joj prestale sve političke obveze prema Plenkoviću i možda bi se koncentrirala na stvaranje predsjedničke ostavštine, kako je se ne bi ponajviše pamtilo po oblačenju dresa hrvatske nogometne reprezentacije i navijanju na tribinama, pa makar dolazila i ozbiljnu koliziju s HDZ-ovom vladom.
A možda je i Kolindi Grabar-Kitarović svega dosta te u tome treba tražiti uzrok njezinih ispada i drugi bi mandat provela nezainteresirana za politiku, bez ambicije da utječe na zbivanja u hrvatskom društvu i smjer u kojem se kreće zemlja.
