Predsjednik Zoran Milanović također je održao govor na kninskoj tvrđavi, u kojem je govorio o pobjedi Hrvatske u ratu i današnjim odnosima između Srba i Hrvata. Na početku govora čestitao je svima Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, a poto “toplo pozdravio” govor predsjednika Vlade Andreja Plenkovića. Zatim je citirao Winstona Churchilla: “U ratu odlučnost, u porazu prkos i otpor, u pobjedi velikodušnost i u miru dobra volja.” Taj citat bio je osnova njegovog govora. Riječi su, istaknuo je, univerzalne i primjenjive na put Hrvatske.

– Čast mi je i posebna prilika govoriti na 25. godišnjici od oslobođenja Hrvatske. 25 godina je jako dugo razdoblje u životu jednog čovjeka; u 25 godina i odnosi među državama se redifiniraju. Odmakli smo u ovih 25 godina jako daleko i nismo više isti, a o tome govori i govor predsjednika Vlade, kojeg toplo pozdravljam i nadam se da će se provesti u život. 25 godina je voda duboka i vrijeme je da se u njoj ogledama i ne nužno da govorimo o zajedništvu, jer ono nije uvjet u demokraciji, ali da budemo zajedno, da gledamo različitim pogledom: pogledom čovjeka iz velikog grada, pogledom čovjeka iz malog grada, pogledom Hrvata, pogledom Srbina…. Bitno je da se razgovara i da se probleme stavlja na stol, rekao je Milanović.

Napomenuo je potom da su predsjednik Vlade i predsjednik Sabora u svojim govorima sve rekli dobro. Govoreći i ratu, Milanović je istaknuo da je rat Hrvatskoj bio napadnut, da je Hrvatska napadnuta oružjem koje je plaćala, da Hrvatska rat nije htjela i da je bila suočena sa situacijom koju nitko nije htio.

– Oni momci koje sam jučer odlikovao došli su s plemenitom namjerom. Oni nisu znali što ih čeka. Voljeli su hrvatsku državu i rat se dogodio u treptaju oka. Jako je teško bilo znati što je pred tobom, predvidjeti tuđe reakcije, reakcije međunarodne zajednice i stvarati hrvatsku vojsku. To je posao koji trajao pet godina, a predvodio ga je prvi hrvatski predsjednik i što je još važnije ratni predsjednik Franjo Tuđman. Posao koji je tada napravljen nešto je iz čega treba učiti. Pobjeda nije pala slučajno: ona je rezultat rada planiranja, koncentracije, inteligencije… Mi koji u tome nismo sudjelovali dužni smo biti zahvalni tim ljudima. Kao u svakom i u mnogim ratovima, odlučuje malo dobrih, malo hrabrih ljudi. Drugi gledaju, komentiraju i na kraju ubiru plodove tuđeg rada, rekao je Milanović.

Taj rat je, napomenuo je, počeo porazom.

– U porazu prkos i potpor: za to teba karakter, uspravnost, snaga, vjera, religija za onog kojima pomaže, a u tome se nalazi najveći broj ljudi, što je zdravo i plemenito. U tom ratu otpor je na početku izgledao uzaludan, a kasnije su se počele vidjeti konture pobjede. Tu fazu Hrvatska je odradila na veličanstven način. Pobjedu su uzeli naši vojnici, ovdje na lokaciji na kojoj puše vjetar s Dinare, gdje su živote ostavljali hrabri mladići. Pobjeda je postignuta i u toj pobjedi trebali smo biti velikodušniji i organiziraniji nego što smo bili. Nikada srećom nismo potonuli u ponor moralne katastrofe, a to se nekim narodima događalo. Grešaka je bilo, bilo je zločina, koji su nas kasnije koštali. Sve te priče o udruženom zločinačkom poduhvatu, koje ne trpe detaljniju racionalnu analizu, posljedica su grešaka koje smo napravili činjenjem ali i nečinjenjem u trenucima nakon veličanstvene pobjede. Bila je to velika lekcija za sve nas, ne vjerujem da je to lekcija za drugi rat, jer ne vjerujem u neki drugi rat. Hrvatska je kasnije ispravila tu grešku, ali jedan teret ostaje. Zato posebno cijenim gestu potpredsjednika Vlade. Doći ovdje, pridružiti se Hrvatima u proslavi, jer ovo je proslava, to je arhitektura srca i emocionalno pitanje, a to nije mala stvar, rekao je Milanović, dodajući i da je u miru potrebna dobra vjera i dobra volja.

Hrvatska je, istaknuo je potom, odmaknula na svom putu. Rekao je: “europska smo država, sve bolja i bolja u javnim poslovima”.

Govoreći o hrvatsko-srpskim odnosima, napomenuo je da su oni oduvijek bili komplicirani. Jugoslavija – koje, kako je rekao, nikad više neće biti – “u početku je bila jedina moguća brana hrvatskom narodu da ostane cijeli u jednoj državi, da ne bude razgrabljen od Talijana, Mađara, Karađorđevića…

– Izjalovio se taj napor, bilo je tu sukoba, krvoprolića, greađanski rat od ’41 do ’45 i rat od ’91 do ’95. godine> Kao da smo i dalje opterećeni stvarima koje su nas morile i posljedica su agresije. Ja znam da govorim očima hrvata, i da to nije objektivno, ali mi smo tu. Naša dobra volja i dobra vjera postoji. Želimo surađuivati, raditi, poslovati. Odnosi su jako važni. Kad se međusobno natežemo i prepucavamo, nitko nam ne radi o glavi, drugi nas i ne primjećuju. Ti odnosi moraju biti bolji, a ja ću sa svoje strane dati sve što mogu i smijem dati,. Na drugoj strani je da pokuša to isto, zaključio je Milanović.