Izbor predsjednika Vrhovnog suda

Milanović traži čovjeka čije ime će impresionirati Plenkovića: Predsjednik želi korjenitog reformatora pravosuđa. Evo po kojim kriterijima bira svog kandidata

Dražen Ciglenečki

foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

U Uredu predsjednika naglašavaju da je najvažnije da to bude kandidat promjene, a ne zadržavanja statusa quo. Polaze od činjenice da je u Hrvatskoj malo tko zadovoljan stanjem u kojem se nalazi pravosuđe



ZAGREB – Ideja je predsjednika Zorana Milanovića predložiti za predsjednika Vrhovnog suda osobu neupitnog stručnog i javnog kredibiliteta i na taj način napraviti pritisak na premijera Andreja Plenkovića da odustane od odluke da će njegov HDZ podržati u Saboru samo nekoga od troje ljudi koji su se prijavili na javni poziv što ga je raspisalo Državno sudbeno vijeće. S Pantovčaka će stoga pokušati kao glavnu temu procesa biranja predsjednika Vrhovnog suda nametnuti ime, odnosno reference kandidata za tu dužnost, kako to više ne bi bila procedura koja prethodi izboru u Saboru, koju Milanović i Plenković različito tumače. No, to ne znači da će uskoro biti poznato koga to Milanović želi na mjestu predsjednika Vrhovnog suda. Predsjednik Republike prvo se o tome namjerava konzultirati s premijerom Plenkovićem i liderom SDP-a Peđom Grbinom, ali niti ti se razgovori neće dogoditi u neposrednoj budućnosti.


Izravno Ustavom


U Uredu predsjednika, naime, ističu da mandat odlazećem predsjedniku Vrhovnog suda Đuri Sessi završava 14. srpnja te da zato nema razloga za žurbu. Smatraju da je nekakav krajnji rok za promociju kandidata za Sessinog nasljednika sredina lipnja, kako bi onda ostalo mjesec dana za svojevrsnu javnu raspravu o tom čovjeku. Kada je Milanović prošli tjedan, u intervjuu za Novu tv, objavio da neće Saboru predložiti ni Sessu, ni Lidiju Horvat, ni Šimu Savića, rekao je da će se brzo znati tko je njegov kandidat. Ali nakon što su mu iz HDZ-a poručili da, u skladu s odredbama Zakona o sudovima iz 2018., on jednostavno mora odabrati nekog od troje spomenutih, djeluje kao da je Milanović prikočio.


Signali prema Pantovčaku

Milanović će Plenkovića dovesti u poziciju da kandidata za predsjednika Vrhovnog suda, koji bi bio glasnik promjene, odbije argumentacijom da nije poštovan institut javnog poziva. Istovremeno, upozoravaju na Pantovčaku, predsjedniku Republike šalju se signali da je trebao zapravo izigrati taj javni poziv, dogovoriti se s nekim da se prijavi kako bi zatim mogao biti njegov kandidat, što bi značilo da ostali prijavljeni služe samo kao kulisa. K tome se Milanović morao još prije javnog poziva dogovoriti i s Plenkovićem, a da bi taj kandidat znao da će sigurno proći u Saboru. To u Uredu predsjednika nazivaju licemjerjem i tvrde da Milanović nikad neće u tome sudjelovati.



Predsjednik neće o navedenima zatražiti mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda i saborskog Odbora za pravosuđe, što bi sada trebao učiniti da, poput Plenkovića, Zakon o sudovima smatra ključnim dokumentom koji definira izbor predsjednika Vrhovnog suda. Međutim, Milanović inzistira da se u ovom slučaju mora izravno primijeniti Ustav, koji propisuje jedino to da predsjednik Republike predlaže Saboru predsjednika Vrhovnog suda. Jedan drugi visoki državni dužnosnik, premijer Ivo Sanader, u ljeto 2005. naložio je uklanjanje spomen-ploča Mili Budaku i Juri Francetiću također temeljeći svoju odluku izravno na Ustavu, a ne na zakonima.


Regrutacija kandidata


Na Pantovčaku vjeruju da će uspjeti regrutirati kandidata za predsjednika Vrhovnog suda čije bi ime i životopis predstavljali određeno jamstvo da bi dotični dobro obnašao tu dužnost, pa makar njegove šanse da dobije podršku većine zastupnika u Saboru bile mršave. U tu svrhu Milanović razgovara s pojedinim ljudima, a postoje i kriteriji kojima se pritom vodi. U Uredu predsjednika naglašavaju da je najvažnije da to bude »kandidat promjene, a ne zadržavanja statusa quo«. Polaze od činjenice da je u Hrvatskoj malo tko zadovoljan stanjem u kojem se nalazi pravosuđe, u koje, pokazuju to praktično sva istraživanja javnog mišljenja, građani nemaju povjerenje.


Zato će Milanović predložiti Saboru da za predsjednika Vrhovnog suda izabere osobu koja će se založiti za korjenite promjene pravosudnog sustava i izraziti spremnost za pokretanje disciplinskih postupaka protiv sudaca, što ni Sessa, ni njegovi prethodnici nisu činili. Nadalje, intencija predsjednika Republike je da njegov kandidat bude netko izvan sudskih krugova, kako kao predsjednik Vrhovnog suda ne bi bio ovisan o odnosima unutar tog segmenta društva. Nužna rekonstrukcija pravosuđa, kažu u Uredu predsjednika, moguća je isključivo na poticaj čovjeka koji nije godinama dio tog sustava.