Obojica su se ovaj put maksimalno angažirali, za razliku od kampanje za europske izbore koju je šef HDZ-a proveo u zavjetrini. Iako je riječ o lokalnim kandidatima, vođe stranaka nisu izuzeti od odgovornosti za ishod izbora
ZAGREB U trenutku kad je predsjednik Ivo Josipović raspisao europske izbore za 14. travanj, bilo je jasno da će njihov ishod bitno utjecati na kampanju i percepciju lokalnih izbora, čiji se prvi krug održava u nedjelju. Suprotno trendovima iz istraživanja javnog mišljenja, pobijedila je lista predvođena HDZ-om, vjerojatno zahvaljujući mizernom odazivu birača i angažmanu Ruže Tomašić. Razlika je bila mala, Kukuriku koalicija, minus IDS, dobila je tek šest tisuća glasova manje. Ali, taj je rezultat značajno promijenio političku dinamiku dvije vodeće političke stranke, SDP-a i HDZ-a.
Tomislav Karamarko, predsjednik glavne oporbene stranke, nekako je s distance pratio izbore za Europski parlament. Govorio je svega na nekoliko predizbornih skupova, pa je u najjačeg političar desnice promovirana violentna predsjednica HSP dr. Ante Starčević.
Posljedica katarze
ZAGREB – Milan Bandić želi ostati gradonačelnik, a glavni su mu rivali SDP-ovac Rajko Ostojić i Vladimir Ferdelji kojeg podržavaju HSS i HSLS
SPLIT – živopisni Željko Kerum bori se za drugi mandat, favoriti za drugi krug ipak su Ivo Baldasar (SDP) i Vjekoslav Ivanišević (HDZ)
OSIJEK – HDSSB-ovac Krešimir Bubalo neočekivano je dobio snažnog izazivača u liku Ivice Vrkića kojeg podržavaju SDP i HNS
DUBROVNIK – Andro Vlahušić, HNS-ovac koji je nepravomoćno, uvjetno osuđen za zloupotrebu položaja, ima solidne izglede za novi mandat, a prijetnja su mu Teo Andrić (HDZ) i Niko Šalja (SDP)
VUKOVAR – HDZ i braniteljski Stožer kampanjom protiv ćirilice nastoje smijeniti SDP-ovog gradonačelnika Željka Saboa kako bi gradonačelnik bio Ivan Penava
ISTARSKA ŽUPANIJA – Damir Kajin se razišao s IDS-om i u dvoboju s Valterom Flegom pokušava prekinuti politički monopol svoje bivše stranke
I u HDZ-u se pričalo da je Karamarko rezerviran jer očekuje loše rezultate, te se stoga ne želi previše eksponirati. No, u izbornoj noći Karamarko je trijumfirao, na njegovom licu jasno se moglo pročitati olakšanje. Pobjedu je proglasio posljedicom katarze kroz koju je HDZ prošao u zadnjih godinu dana i obećao jednak završetak lokalnih izbora. Više ne mora strijepiti od nezadovoljnika u stranci, samopouzdanje mu je bitno poraslo i Karamarko je protekla dva tjedna punom snagom obilazio Hrvatsku. Nije se skrivao kao prije europskih izbora, bio je apsolutno središnja HDZ-ova figura upravo okončane kampanje. Pritom je jedna Karamarkova poruka imala ključno mjesto – prijevremeni parlamentarni izbori nakon 1. srpnja. Nije još poznato kako to misli izvesti, budući je parlamentarna većina vrlo stabilna, a protuvladini prosvjedi nisu tako masovni, međutim Karamarko nastoji stvoriti atmosferu da je povratak HDZ-a na vlast formalnost, samo pitanje dana. Kao, Milanovićeva vlada imala je šansu, nije je iskoristila i nakon jednoipogodišnjeg intermezza ponovno se uspostavlja prirodno stanje, vlast HDZ-a u Hrvatskoj. A to je zato, objasnio je Karamarko u Splitu, što »ne možeš voditi državu i biti pozitivan prema njoj ako je ne voliš«. Kako bilo, Karamarko i HDZ svoje su napravili 14. travnja i što god se dogodilo na lokalnim izborima, izgubili oni ili preuzeli neke gradove i županije, ali jasno je da s tom strankom i dalje treba ozbiljno računati.
Premijer Zoran Milanović našao se, za razliku od Karamarka, u situaciji da na lokalnim popravlja učinke EU izbora. Tih šest tisuća glasova dovelo je Milanovića u poziciju da je postao predmet analiza što će s njim biti u slučaju da SDP ili kandidati koje oni podržavaju ne pobijede u Zagrebu, Splitu, Istarskoj županiji, Dubrovniku…
Težište na kandidatima
Na lokalnim izborima težište je na lokalnim kandidatima, ali vođe stranaka nisu zbog toga izuzeti od odgovornosti. Izlišna je stoga dvojba hoće li i Milanović biti kriv ako SDP podbaci na predstojećim izborima. Dakako da hoće. Ne zbog toga što je odlučio da umjesto Davora Bernardića u utrku protiv Milana Bandića ubaci Rajka Ostojića, da u Istri podrži Damira Kajina. Naprosto je politički prirodno da i Milanović bude odgovoran ako SDP-ovi ljudi ne zabilježe zbirno barem solidne rezultate. Uostalom, premijer je i sam, uključujući se maksimalno u izbornu kampanju, preuzeo na sebe odgovornost. Dvije su mogućnosti, ako SDP s koalicijskim partnerima prođe otprilike na razini izbora prije četiri godine, primjerice, eventualni gubitak Zagreba kompenziraju Splitom ili Osijekom i slično, Milanović i Vlada sačuvat će stabilnost. No, kad bi rasplet lokalnih izbora bio za njih nepovoljan, pojačavat će se pritisak oporbe i javnosti na premijera i Banske dvore sa zahtjevom za rekonstrukciju Vlade i promjenu smjera ekonomske politike, naročito njezinog financijskog dijela, takozvane porezne presije.
Laburisti ispod radara?
Hrvatski laburisti bili su u prilici nametnuti se kao hrvatska verzija Syrize, populističke političke opcije koju je u Grčkoj proizvela gospodarska kriza. Ankete su sugerirale da bi stranka Dragutina Lesara mogla čak ugroziti HDZ i postati druga najjača u zemlji. Ali, na europskim izborima nisu opravdali ta očekivanja, dobivši samo 5,7 posto glasova. Sada, pak, ništa ne upućuje da će laburisti dobro proći na lokalnim izborima. Unatoč činjenici da je kriza na vrhuncu i seriji socijalnih prosvjeda. Moguće je, doduše, da njihovi kandidati budu izabrani za načelnike u ponekoj općini, ali to je gotovo nevažno. Stoga će nakon izbora u vodstvu Hrvatskih laburista možda otvoriti raspravu o daljnjoj političkoj strategiji. Dosad su na izborima nastupali samostalno, ne želeći ni s kim koalicijsku suradnju. Ta im je pozicija osigurala šest zastupnika u Saboru, no za nešto više, po svemu sudeći, laburisti nemaju političke snage. Naravno, pitanje je ima li Lesar uopće cilj sudjelovati u vlasti i tako preuzimati odgovornosti ili je sasvim zadovoljan statusom promatrača i žestokog kritičara svega postojećeg.
