Piše Tihana Tomičić:

Milanović od Grbina preuzeo ulogu pravog lidera oporbe. Čak je i ideja o Klisoviću nastala u njegovom uredu

Tihana Tomičić

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

Grbin je jučer u Saboru glasno podržao Možemo! i zaradio tri opomene, no to je praktički sve što se od SDP-ove oporbe vidjelo u parlamentu. Sam je Plenković ocijenio da je aktualni sat prošao »ležerno«



ZAGREB – Svojim zahtjevom da se socijalna skrb izdvoji iz sadašnjeg megaministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, nakon slučaja smrti djeteta u Novoj Gradiški, predsjednik Republike Zoran Milanović još je jednom zorno potvrdio da je upravo on, a ne predsjednik SDP-a Peđa Grbin, istinski lider oporbe u Hrvatskoj. Mada je po Ustavu predsjednik svih građana, te je u skladu s tim morao i formalno deaktivirati svoje članstvo u SDP-u, Zoran Milanović vrlo se često u svojim istupima pozicionira kao glavni oporbeni glas u Hrvatskoj, nasuprot Vladi Andreja Plenkovića.


U svojoj objavi nakon slučaja Nova Gradiška, osim što je rekao kako je sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj zapušten, predsjednik je konstatirao i kako je »fuzija resora kojom se pokušalo stvoriti dojam efikasnosti dovela do još većeg nemara i odsustva nadzora s političke, ministarske razine«, a također je i zaključio i kako je »duboko uvjeren da socijalna skrb mora biti resor za sebe, umjesto da se populističkim manevrima utapa u nefunkcionalno megaministarstvo«.


Ovo je međutim tek jedna u nizu sličnih predsjednikovih intervencija – nedavno smo svjedočili oštrom sukobu između Pantovčaka i Banskih dvora na temi izbora predsjednika Vrhovnog suda Hrvatske, što je priča koja će se do ljeta tek nastaviti jer mandat aktualnom vodstvu ovog suda ističe tek u srpnju, a javni poziv će biti uskoro ponovljen. No, u tom sukobu nije samo bitno to što se predsjednik postavio u ulogu osobe koja želi pokrenuti reformu pravosuđa nasuprot, vjerojatno želi tumačiti, pasivnoj Vladi koja želi zadržati status quo. Uz to je predsjednik Republike vrlo neuvijeno pokušao dobiti na svoju stranu i dio HDZ-ove saborske većine, pa je tako njegov stav oko Vrhovnog suda podržao predsjednik Reformista Radimir Čačić, koji inače čini dio Plenkovićeve većine, a bilo je vidno da je predsjednik očekivao i podršku manjinaca, odnosno SDSS-a i Milorada Pupovca, a kad je nije dobio, oštro je govorio o zastupniku srpske manjine i njegovoj ulozi u politici i društvu.


Oštra retorika




Ne treba imati puno pameti da se zaključi da predsjednik želi dokazati da je Plenkovićeva tanka većina doista vrlo labilna, a retorika je pritom cijelo vrijeme bila više nego oštra, mnogo konkretnija u kritici izvršne vlasti od one koju u zadnje vrijeme imaju lideri SDP-a. U onom trenutku kad je iz HDZ-a spomenuta ideja o tome da se predsjednika Republike čak pokuša opozvati (što je naravno praktički nemoguće jer zahtijeva dvotrećinsku većinu u Saboru), Milanović je više nego oštro napao premijera Plenkovića, uz pitanje ne bi li bilo vrijeme da se baš njega opozove: zbog lošeg upravljanja COVID-krizom i rada Stožera, zbog problema s cjepivom, zbog toga što nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa još nijedna kuća nije obnovljena, zbog sprečavanja reforme pravosuđa, a na koncu i zbog toga što se »u pet godina diktatorske vlasti korupcija uvukla u sve dijelove društva«.


Cijelo to vrijeme, Milanović HDZ doslovce naziva kriminalnom organizacijom, što je javni diskurs daleko oštriji od onog koji koristi Peđa Grbin, predsjednik SDP-a, koji je zbog ovakvog Milanovićevog angažmana praktički prestao biti liderom oporbe, te u anketama tavori na manje od 5 posto popularnosti među građanima. Praktički, SDP više ni ne glumi da je ono što nije, pa je nakon jučerašnjeg aktualnog sata u Saboru i sam premijer Plenković ocijenio da je aktualni sat prošao »ležerno«, a jedini pokušaji Grbina kao šefa SDP-a da oponira Vladi i premijeru sveli su se na obranu stava zastupnika platforme Možemo! koji su tražili da se zakoni raspravljaju po redovnom, a ne po hitnom postupku. S obzirom na to da je Grbin glasno podržao Možemo!, zaradio je jučer tri opomene, no to je praktički sve što smo od SDP-ove oporbe jučer uspjeli vidjeti u parlamentu.


Jednako tako, poznato je da je i ideja o kandidaturi Joška Klisovića za gradonačelnika Zagreba ispred SDP-a, također nastala u Milanovićevu uredu.


Obiteljske prilike


Za to vrijeme dok predsjednik vodi oporbenu politiku, Grbin se bavi obiteljskim prilikama, te je tako u objavi posvećenoj ministru zdravstva Viliju Berošu iskazao svoje neslaganje jer se radi trećeg vala koronavirusa zabranjuje prisustvo pratnje na porodima. »Vjerujem da svi koji me pratite znate da ću uskoro, za malo više od dva mjeseca postati tata. I kao i većini budućih očeva, želja mi je biti pratnja svojoj supruzi na porodu. No, kako stvari stoje, to neće biti moguće. Zato koristim ovaj medij da apeliram na ministra i Vladu da promijene politiku bolnica koje onemogućuju pratnju na porodu!«, napisao je na Facebooku Grbin.


Niti je SDP bio taj koji je, poput predsjednika Milanovića, zatražio reformu ustroja Vlade oko teme socijalne skrbi, niti je tražio opoziv premijera i Vlade na temi reforme pravosuđa. Čini se kao da su se i SDP i Peđa Grbin pomirili s činjenicom da je lider oporbe zapravo na Pantovčaku, a to dokazuje i zadnja Grbinova objava, nakon jučerašnje tri opomene: »Gordan Jandroković, nadimak mu znate, kao predsjednik Hrvatskog sabora, nedavno je dobio faraonske ovlasti. Bilo da se radi o pravosuđu, zdravstvu, ekonomiji, ako nisi zadovoljan, poruka je – šuti. E pa, ja neću«, zaključuje prkosno šef SDP-a.