Premijer je kazao da je "bratstvo hrvatskog i srpskog naroda" spasilo Hrvatsku u Drugom svjetskom ratu, te da su tada počinjeni i zločini, ali da je to bilo "vrijeme nižih kriterija" i da su počinjeni zločini "bili cijena koja se tada smatrala prihvatljivom"
BREZOVICA Hrvatska se može usuglasiti o povijesti bude li njegovala svijest da je antifašizam bio pravedna strana, poručio je predsjednik Republike Ivo Josipović s proslave Dana antifašističke borbe u šumi Brezovica kod Siska, koji je nazvao »jednim od najvažnijih dana u hrvatskoj povijesti«.
Potaknuti viješću o napadu Hitlerove Njemačke na SSSR, 77 sisačkih komunista organizirali su istog dana, 22. lipnja 1941., u šumi Brezovica kod Siska prvi partizanski odred u tada okupiranoj Jugoslaviji. Jučer su se tome događaju na istome mjestu poklonili preživjeli borci i državni čelnici.
Josipović je posebno pozdravio »partizane i partizanke«, dobivši glasan pljesak nekoliko stotina okupljenih.
– Antifašizam je dio našeg nacionalnog identiteta, po kojemu ćemo biti prepoznatljivi u Europi, kazao je. Uvjeren je da Hrvatska »može ispričati zajedničku priču u povijesti, i onih na strani antifašizma, i onih na drugoj strani«.
– Ona to može, ako ta priča bude sadržavala temelju moralnu pouku o tome što je bilo dobro, a što zlo: da je bilo dobro sudjelovati u antifašističkoj borbi, štititi svoga susjeda i zajedno s njim, s puškom u ruci, nacizmu i fašizmu reći »Ne«, kazao je, naglašavajući da se nijedan zločin ne smije zaboraviti.
Predsjednik Vlade Zoran Milanović ponovio je što je prije njega kazao predsjednik Srpskoga narodnog vijeća Milorad Pupovac: da je »bratstvo hrvatskoga i srpskog naroda« spasilo Hrvatsku u Drugom svjetskom ratu. Hrvatskoj treba Dan antifašizma, jer on »nije ideologija nego otpor koji brani vrijednosti, slobodu, pravdu i pravo da se bude drugačiji«, kazao je premijer.
Počinjeni su i zločini, priznao je. »To je bilo vrijeme nižih kriterija, u kojima je antifašistička koalicija imala pravo ubiti stotine tisuća žena, djece i civila jer je to bila cijena koja se tada smatrala prihvatljivom. 1945., cijela je Europa bila u plamenu. Devedesetih, Europa je bila zrela, razmažena i bogata, a Hrvatska je opet vodila rat u kojemu su se na nju primjenjivali visoki kriteriji. Nekima od njih, u pravednoj borbi, nismo bili dorasli, ali većini jesmo«, kazao je Milanović, zaključujući kako su »naši vodeći lideri i 1945. i 1990. bili realno najbolje što je Hrvatska imala«.
