S predsjednikom Vlade i SDP-a Zoranom Milanovićem o dvije godine mandata razgovarali smo u subotu, 21. prosinca, na Iblerovom trgu, nakon sjednice Glavnog odbora SDP-a i prije njegovog puta u Split. 

 Što biste sada kada pogledate unazad na kraju 2013. i dvije godine mandata promijenili da imate priliku, što biste učinili više, jače, bolje, čega biste se odrekli? 

  – Sada smo na pola mandata i mislim da smo išli pravim putem, a brzinom nikada nisam zadovoljan. Nismo učinili ništa čega bismo se trebali stidjeti, provodimo svoj program i kada se pogleda ono što smo najavili u Planu 21 Kukuriku koalicije, to i radimo. Po pitanju javnih financija i ekonomije prije svega, ali i u drugim područjima, u prvoj smo polovici mandata bili posvećeni uvođenja reda u državu. Kada su neke vrijednosne stvari u pitanju, trebate biti najprije odlučan. Ono što neki nazivaju dubokim podjelama, zapravo je usklađivanje Hrvatske s dobrim srednjoeuropskim standardima koji već desetljećima vrijede u Njemačkoj, Austriji, i do riječi je zapisano u našem programu. Zato smo dobili povjerenje gotovo milijun ljudi što nas obvezuje da to provedemo. Zadovoljan sam odnosima s koalicijskim partnerima u Vladi, prije svih HNS-om kao najaktivnijim, nesuglasica uvijek ima ali suradnja je vrlo dobra, baš partnerska. 

 Spremajući se za ovaj razgovor, pitao sam troje ljudi kako bi ocijenili Hrvatsku danas nakon dvije godine vaše vladavine i što bi vam poručili. Ugledni bivši novinar smatra da se radi o ravnoteži nemoći. S jedne strane vlast nesposobna riješiti probleme, a s druge strane oporba sposobna, ako se vrati na vlast, ostvariti pogubni scenarij i vratiti Hrvatsku tamo gdje smo mislili da je to nemoguće. Poruka riječkog odvjetnika je »Vlada bez muda«. Gazdarica jedne istarske oštarije vjeruje u vas i kaže da imate priliku u 2014. ako se vratite među ljude i njihove svakidašnje probleme. Napominjem da su svo troje lijevo liberalne opcije. 

  – Nismo populisti, ponosni smo na to, ali ja sam svakodnevno među ljudima i znam o njihovim problemima. Nisam pozer koji ide okolo i slika se po oštarijama, među masom, jer tako neću napraviti ništa. Slušamo ljude, znamo probleme, ali nemamo pravo uljepšavati stvarnost i podilaziti određenim društvenim skupinama. Moramo govoriti kako stvari stoje i što činimo da ih mijenjamo. Tamo gdje sam ja, tamo je posao i moram se fokusirati na posao. Jesmo li Vlada sa stavom ili bez njega, to će na kraju procijeniti birači. Mi u svoje vrijednosti vjerujemo i čvrsto ih zastupamo. A Hrvatska nakon dvadeset kvartala gospodarske stagnacije, i pada po svim pokazateljima, napokon ide prema rastu. 

 Bezidejni konglomerat

Iz raznih razloga je iz Vlade otišla gotovo četvrtina ministara u dvije godine, petero iz prve ekipe. Javnost i dalje očekuje rekonstrukciju Vlade. Zašto ništa ne želite mijenjati u svojoj vladi, ni kadrovski ni programski, a jasno je da su rezultati koje smo svi očekivali izostali. Ima li neki ministar kojeg biste smijenili, ali ne možete? 

  – Izuzev gospodarskog rasta, svi ostali rezultati su ovdje, tu je naš program i svatko ga može analizirati, točku po točku. Gospodarski rast i otvaranje novih radnih mjesta, rast zapošljavanja, ono je što će biti kruna svega. Naročito ako je to zdravi gospodarski rast koji nije baziran na zaduživanjima i na iz inozemstva financiranoj potrošnji. Mijenjamo stvari, stvaramo uređenije društvo i to je jedini ispravan put za pokretanje investicija, bilo da je riječ o državnim ili privatnim inicijativama. 

  No, kada se počne bližiti polovica mandata, određeni kritičari i analitičari se gotovo u pravilu počnu ponašati prema Pavlovljevom refleksu i javljaju se dvije ustaljene mantre: jedna je treći put, politika trećeg puta kao alternativa, gdje se obično okupi bezidejni tehnokratski konglomerat takozvanih stručnjaka, koji nisu nikada donijeli sreću niti jednoj državi, a druga je rekonstrukcija Vlade. To se u pravilu radi radi ostavljanja dojma u javnosti. Ako imam tim koji mukotrpno radi s nekim smislom svoj posao i svakodnevno se izlaže, ne želim to mijenjati samo da bih se dopao nekom promatraču koji je navikao da politički lideri vole šarmirati javnost i zabavljati ih kadrovskim križaljkama ministara i rekonstrukcijama Vlade. Ova je Vlada koja je od samog početka promijenila jedan broj ministara, što nam nije bila namjera nego se to naprosto događa. Takav je život, i svaka vlada ima svoju genezu. Izrotirati par ministara, neke šutnuti – to se radi samo radi dojma, ali to nije dovoljno. Apsolutno vjerujem u ovu ekipu i naš program. 

 Zašto je vlada toliko samodovoljna i mrzovoljna prema stručnjacima i idejama što dolaze izvan nje? Zašto se toliko osamila? Stječe se dojam da vlada živi u svom svijetu, i da uopće ne komunicira sa stvarnim problemima građana i zemlje u cjelini… 

  – Kojim stručnjacima i kojim idejama? 

 Gotovo se svakodnevno u medijima javljaju oni koji nisu političari, a predstavljaju se kao profesionalci i eksperti u svojim područjima i koji kažu da ih ne želite čuti. 

  – Za sve te ljude ima puno prostora u jednom uređenom društvu, u kojem ne mogu svi biti u Vladi. Dakle, Vlada je sačinjena od ljudi od kojih je većina iznijela izbore na jednom političkom programu za koji odgovara svojim biračima, ali i svom članstvu, a u konačnici svim građanima, i mora ga provesti. Skrivanje iza stručnjaka je politički kukavičluk, ako od stručnjaka nakon izbora pokušavate napraviti političara. To je nekakav »buffer zone«… 

  Ili obrnuto. Ljudi čije inicijative ne prođu na izborima vraćaju se kao da ništa nije bilo i postaju »analitičari«. To nam ne treba, odgovornost je tu, na nama, na meni i mojim suradnicima, među kojima ima nekoliko sveučilišnih profesora, dekana i doktora znanosti. Oni su bili spremni u jednom kritičnom trenutku preuzeti odgovornost. Drugi su dobrodošli, ali kao savjetnici. A kada govorimo o kritikama, nerijetko zapravo govorimo o otporu promjenama kod određenih interesnih skupina. 

 Zašto vlada nema hrabrosti žešće krenuti u reforme, premda je i Linićev slučaj pokazao da građani nisu nenaklonjeni reformama, naročito kada vide da daju rezultata? 

  – U ovom konktetnom slučaju se radi o jednom ozbiljnom i teškom poslu koji je započeo uz punu političku podršku, od prvog dana, zato jer je to u tom resoru moguće. Ne radi se ni o kakvoj reformi, radi se o provođenju zakona. Ako uvedete fiskalizaciju, to nije reforma, to je čvrst stav kada govorimo o hrabrosti i o »cojonas«, što je jedan pametni čovjek primijetio, dakle upravo u takvim stavovima se pokazuje čvrstost, čvrstina. Sama fiskalizacija, nije reforma. Sama predstečajna nagodba, nije reforma. Dok stručnjaci debatiraju, kroz predstečajne je nagodbe do sada spašeno 22.000 radnih mjesta. To su mehanizmi koji postoje, da bismo stvorili zdrave temelje za rast. Hrvatskoj samo treba više reda u okviru istog pravnog okvira. Imamo europski pravni okvir, dakle prostora za neke velike reforme u zakonodavnom smislu i nema. 

 Očekujete li nakon ministra Linića da će i drugi ministri na isti način provoditi zakone. 

  – Ministrima Jovanoviću i Rajku Ostojiću je najteže, jer oni upravljaju sustavima javnih službi u kojima rade deseci tisuća ljudi koji su u proračunu zastupljeni s milijardama kuna. Što se drugih resora tiče, a što je projekt legalizacije nezakonito izgrađenih objekata za koji je pristiglo više od 800.000 zahtjeva nego uvođenje reda? Što je uspostavljanje jedinstvenog registra korisnika prava iz sustava socijalne skrbi preko kojeg je do sada utvrđeno da je sedam tisuća osoba neopravdano primalo socijalnu pomoć nego uvođenje reda? Je li onemogućavanje isplate plaća bez uplate doprinosa radnicima uvođenje reda? Sređivanje popisa birača i prebivališta? Zakonom o potrošačkom kreditiranju stali smo na kraj samovolji banaka – prosječna kamata za kredite u švicarskim francima smanjena je za 30 posto. Je li to uvođenje reda? 

 Nedovoljno agresivni

Spomenuli ste i sami vrijednosne teme, oko kojih se i Vlada bavila i posvetila toliko vremena i energije. Funkcioniraju li one više kao alibi za gospodarske neuspjehe, kako se to često u javnosti percipira. 

  – Znači nismo trebali raditi to što smo radili? 

 Ne kažem, ali zna ih se doživljavati kao spin. 

  – U javnosti se s jedne strane stječe i dojam da nismo bili dovoljno agresivni u provođenju svojih vrijednosnih tema, a s druge da namećemo svoje svjetonazore. Vidite kako je to sklizak teren. Mi smo radili upravo ono što smo rekli da ćemo raditi. Ni manje ni više. I liberalniji Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji i uvođenje zdravstvenog i građanskog odgoja u škole i Zakon o životnom partnerstvu. Naravno, nisam očekivao ovakav mučki atak na prava manjina, za to sam instinktivno uvijek spreman, ali to nije bio dio programa. Ali tome ćemo se suprotstaviti, a budući da neki love u mutnom, i tome ćemo se suprotstaviti. Da pokleknem? Ne! 

 Ali to nije alibi za gospodarski neuspjeh. 

  – To nema veze jedno s drugim. Politička ekonomija je nemjerljivo važna, ali nije sam kraj politike. Politika je više od toga, kako jedno društvo izgleda. I ekonomski uspješno društvo može biti diktatura. Kada sam dolazio na vlast, znao sam da ću se nekim stvarima morati baviti, na tome smo, između ostalog, i dobili izbore. Ali, nisam ni sanjao da ću se morati baviti nasiljem u Vukovaru i sličnim stvarima. I tko bi to trebao rješavati? Stručnjaci? 

 Otkako ste došli na vlast govorite o investicijama, ali njih nema. Zašto i ima li na vidiku nekih promjena? Što ste sve učinili da dozovete investitore? Što još treba? Kad će to biti? 

  – Dok mi razgovaramo, praktički se odvijaju pretpostavke za investicije u vodoprivredi, u Istri, u Slavoniji, Sisku, investicija u prugu Rijeka – mađarska granica, čije su pojedine dionice vrijedne stotine milijuna eura. To je europski novac, u kojem mi participiramo jednim manjim dijelom. Dakle, to je to, to se praktički događa već sada. Nije vidljivo kao autocesta, ali to je javni sektor i naš plan je da, uz optimalnu iskoristivost europskih fondova, praktički, sve javne investicije budu iz europskih i strukturnih fondova. Oni tome služe. 

  Da bi državni sektor uopće mogao krenuti u investicije, trebalo je restrukturirati većinu državnih tvrtki. S druge strane, za investicije je trebalo stvoriti i zakonski okvir. Zakonom o strateškim investicijskim projektima ubrzavamo procedure, a Zakonom o poticanju ulaganja koji smo donijeli jedan od stimulativnijih u ovom dijelu Europe. Ti će nas zakoni učiniti konkurentnijima za investiranje u globalnim okvirima, a sasvim je promašena teza da smo tako pogodovali rasprodaji nacionalnih resursa. U ovom trenutku za poticaje je prijavljeno četrdesetak velikih projekata te više od 170 manjih. 

 Vratili ste se iz Azerbajdžana, u Hrvatskoj je bila delegacija Katara, tu je i Plomin 3. Energetski sektor je za naš razvoj vrlo bitan. 

  – Sve je to dugoročni, ali ozbiljan proces koji traje godinama. Hrvatska nije potpuno energetski neovisna država, no naš geografski položaj olakšava život. Mi smo naprosto ulazna točka za energente prema srednjoj Europi, državama koje su bez mora i koje su ovisne, recimo o ruskom plinu. Hrvatska ima mogućnost da uz proizvodnju vlastitog plina bude mjesto dizerfikacije plina u više pravaca. Tu je i LNG terminal, o čemu se vode ozbiljni razgovori. Kada je u pitanju TAP i njegov priključak na Jadransko-jonski plinovod (IAP), cilj je azerbajdžanski plin koji dolazi do Albanije i dalje uz obalu ide do Splita. Dakle, Hrvatska sigurno neće energetski ni o kome pojedinačno biti ovisna. Tu je za nekoliko godina i američki ukapljeni plin. Za sve su to, prije svih Rijeka i Kvarner, ulazna točka. Sigurno, ekološki prihvatljivo i dobro za Hrvatsku, gospodaricu najvećeg dijela istočnog Jadrana. 

Milanović: Referenduma o ćirilici neće biti, HDZ-ovci su neiskreni paraziti

VIŠE U TISKANOM IZDANJU NOVOG LISTA