Predsjednik Republike nema nikavog utjecaja na promjenu Ustava, ali Zoran Milanović ima ideja što bi se sve, osim instituta referenduma, moralo u njemu drukčije urediti.

Rekao je neki dan da je to dvadesetak stvari, a izdvojio je potrebu ukidanja Ustavnog suda.

Još dok je bio premijer, Milanović je imao loše mišljenje o radu Ustavnog suda, a nakon što je on nedavno zaustavio Mostov prijedlog referenduma o promjeni Ustav, uvjeren je da ta institucija više nema smisla. Predsjednik bi je zamijenio ustavnim vijećem, za što, kako je izjavio, postoje primjeri u drugim državama.

Za pretpostaviti je da je pritom mislio i na Francusku, u kojoj od 1958. postoji Ustavno vijeće. U nadležnosti tog tijela je, kao i hrvatskog Ustavnog suda, nadzor izbora i referenduma i ocjenjivanje ustavnosti zakona. Usklađenost organskih zakona s francuskim ustavom obavezno provjeravaju prije nego što stupe na snagu, a ostalima se bave ako to zatraži ovlašteni predlagač, primjerice predsjednik ili premijer.

Najkrupnija razlika između hrvatskog Ustavnog suda i francuskog Ustavnog vijeća je u način na koji se popunjavaju. Ustavni suci biraju se u Saboru dvotrećinskom većinom. Članovi Ustavnog vijeća, čiji mandat traje devet godina, su, pak, bivši predsjednici Francuske ako to žele i u slučaju da više nisu aktivni političari, a k tome i još po trojicu imenuju aktualni predsjednik države te predsjednici donjeg i gornjeg doma parlamenta. Milanović negoduje zbog toga što je Ustavni sud okupljalište “političkog otpada”, ali Ustavno vijeće u Francuskoj također je puno nekadašnjih istaknutih političara.

Na čelu mu je danas Laurent Fabius, predsjednik socijalističke vlade osamdesetih godina. Emmanuel Macron je, otkad je predsjednik, u Ustavno vijeće imenovao jednu dotadašnju ministricu i jednog zastupnika. U Ustavnom vijeću je i nekad poznati ministar vanjskih poslova Alain Juppe. Ni Nicolas Sarkozy ni Francois Hollande, dva živuća bivša predsjednika, nisu trenutačno u Ustavnom vijeću.