ZAGREB – Katolički tjednik »Glas Koncila« u komentaru novog broja piše da svaka imalo dobronamjerna hrvatska politika dužna je uzeti u obzir znanstvenu i stručnu istinu o graničnom pitanju na poluotoku Kleku, a to ujedno može i biti, kako napominje, jedini zdrav temelj za dobrosusjedske odnose Republike Hrvatske s Republikom Bosnom i Hercegovinom.

Podsjećajući na »novo, važno upozorenje« kardinala Josipa Bozanića da je nedopustivo političko manipuliranje hrvatskim državnim teritorijem, u uredničkom komentaru tjednika

»Politika mora štiti državni teritorij« Ivan Miklenić napominje kako je politika često sklona voluntarizmu (a u Hrvatskoj u novije vrijeme, čini se, sve više i na mnogim područjima), tj. nametanju svog viđenja određenog rješenja bez obzira na znanstvene i stručne činjenice. 

»Svaka voluntaristička politika osuđena je na izazivanje golemih, često i nepopravljivih šteta, te je stoga etički nedopustiva, a društveno opasna«, napominje Miklenić.

Po njegovim riječima kardinalovo novo upozorenje novo je i jasno očitovanje zauzetosti Crkve za opće dobro hrvatskoga naroda te bi, kako navodi, moglo poslužiti i drugim hrvatskim nacionalnim institucijama kao poticaj za javno očitovanje i doprinos da se na vrijeme spriječi nepopravljiva šteta za hrvatski narod.

»Legalni i legitimni hrvatski nacionalni interesi kategorija su općega dobra, nacionalne svetinje, te jesu i moraju biti iznad svake hrvatske politike, vladajuće, koalicijske, stranačke ili grupaške. Cjelovitost hrvatskog teritorija – onog koji je hrvatski po istini, pravdi i međunarodnom pravu – elementarni je hrvatski nacionalni interes koji hrvatska politika mora i smije jedino štititi«, napominje komentator.

Smatra stoga iznimno važnim kardinalovo upozorenje na štetnost »ishitrenih poteza« kojima ne smije biti mjesta u državnoj politici, osobito kad se radi o pitanju hrvatskoga teritorija, jer, kako napominje, mnogostruko je životno iskustvo da se prilikom nametanja hitnosti ili ishitrenosti uvijek radi o nekom obliku manipulacije koja bi mogla biti osujećena i spriječena kad bi se dalo vremena za normalno ili redovito razmatranje i odlučivanje.

»Državni teritorij nije ničije privatno vlasništvo da bi s njime raspolagao po svojoj volji u smislu da bi moglo pripasti i drugoj državi, a političari na vlasti samo su privremeni upravitelji državnog teritorija te bi svako njegovo otuđivanje u korist druge države bilo ravno veleizdaji«, napominje se, uz ino, u komentaru »Glasa Koncila« .