Komentar »Glasa Koncila«

Miklenić: Antihrvatska politika je doživjela poraz

Hina

Oslobađajuća presuda za vjernike, kako navodi Miklenić, plod je molitve, posta i žrtve i očit je dar Božje dobrote, te se može mjeriti s uspješnom molitvom austrijskih katolika koja je spriječila okupaciju Crvene armije dijela austrijskog teritorija 1945.



ZAGREB – Katolički tjednik »Glas Koncila« u komentaru novoga broja piše da je odluka Međunarodnog kaznenog suda o oslobađanju hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača, kao i ono što sve ona implicira, iznimno važno ne samo za njih osobno, branitelje i Hrvatsku, ni samo za međunarodne odnose, nego i za mnoga područja društvenog i javnog života u budućnosti.


U uredničkome komentaru »Čas zaokreta za državnu politiku« Ivan Miklenić ocjenjuje da je radost do ushićenja po čitavoj Hrvatskoj, koja se može mjeriti s ushićenjem s kojim je dočekan završetak »Oluje«, znak da politika koja je odbacivala predsjednika Tuđmana, hrvatske generale i branitelje, kao i snažnu samostalnu državu, ne može nikada više biti državna politika.


Po komentatorovim riječima iz vlasti moraju otići političari koji ne bi bili spremni prilagoditi se bitno novim prilikama, a od sadašnjih vlasti sada se očekuje radikalni zaokret za državotvorno ostvarivanje svih legalnih i legitimnih hrvatskih nacionalnih ciljeva i interesa ili odstupanje. Međunarodna zajednica uvažava Hrvatsku, pa je krajnji čas da je uvažavaju i političari na vlasti u Hrvatskoj, dodaje se u komentaru.




Miklenić drži da je za sadašnjost i budućnost Hrvatske iznimno važno što je antihrvatska politika koja je taocima držala i hrvatsku državu i hrvatski narod i hrvatske branitelje, ali i istinu, pravdu i demokraciju, doživjela poraz na mjerodavnoj međunarodnoj pravnoj i političkoj sceni.


»Ta je politika sve dosada paralizirala gotovo sve političke stranke i hrvatsko gospodarstvo – namjerno ga pretvarajući u uvozničko umjesto u proizvodno; okupirala je i okovala većinski dio medija, kulture i drugih segmenata društvenog života u Hrvatskoj; jednom rječju namjerno je razarala sve što je hrvatsko«, navodi se u komentaru i dodaje:


»Budući da haška oslobađajuća presuda znači definitivno i neopozivo međunarodno pravno i političko priznanje samostalne države Hrvatske, kao i potvrdu da je Hrvatska u ‘Oluji’ legalno i legitimno oslobađala svoj okupirani teritorij – kako bi postupila svaka samostalna država – hrvatska državna politika mora se očistiti od svih antihrvatskih, antidržavotvornih i petokolonaških primjesa«.


Po komentatorovim riječima velikosrpska agresija izazvala je brojne žrtve i na strani napadnutih Hrvata, Bošnjaka i Albanaca, ali i na vlastitoj, srpskoj strani, pa je kucnuo čas da srpska politika konačno preuzme odgovornost za ta nedjela i prestane obmanjivati i optuživati za srpske žrtve koje se nikada ne bi dogodile da nije bilo nasilnog provođenja velikosrpskoga projekta.


»Haška oslobađajuća presuda ne samo da omogućava nego i nalaže da se pitanje žrtava gleda i vrednuje u objektivnim okolnostima po slijedu kako su događaji tekli, tj. polazeći od uzroka prema posljedicama – što je ujedno i jedini razuman i pravedan pristup«, smatra komentator.


Napominje da je politizacija dijela tužiteljstva haškoga suda namjerno ignorirala slijed uzrok-posljedica – a tu su politizaciju mazohistički prihvatile i brojne političke stranke, državne strukture i većina medija u Hrvatskoj – a sada oslobađajuća presuda odbacuje to zlobno politikantstvo. Smatra da je nastupio čas da se žrtve doista izjednače i da se sudi baš za svaku žrtvu, ili da se po istim kriterijima omogući abolicija, a žrtvama na drugi način iskaže pijetet koji im kao ljudima pripada.


Oslobađajuća presuda za vjernike, kako navodi Miklenić, plod je molitve, posta i žrtve i očit je dar Božje dobrote, te se može mjeriti s uspješnom molitvom austrijskih katolika koja je spriječila okupaciju Crvene armije dijela austrijskog teritorija 1945.


»Nikada u dugoj, gotovo tisućljetnoj povijesti zagrebačke katedrale nije se dogodilo da bi vjernici, i to pretežno muškarci (!) spontano u samo 24 sata tri puta popunili katedralu i trg ispred nje; najprije u tjeskobnoj molitvi za Božju pomoć, a onda u dva navrata u iskrenoj zahvalnoj molitvi Bogu koji je uslišio molitve«, navodi komentator.