ZAGREB  Mijenjale su se vlade, ministri, a nekoliko puta i ploče s nazivom Ministarstva vanjskih i europskih poslova – samo se jedan propis pokazao neshvatljivo otpornim na gotovo sve promjene, unatoč čestim obećanjima da će upravo taj propis biti u potpunosti izmijenjen. Riječ je o Zakonu o vanjskim poslovima, koji datira još iz 1996. godine, vremena kada je čak i političko uređenje u Hrvatskoj bilo drugačije nego danas. Otad smo uspjeli značajno i u više navrata promijeniti čak i Ustav, no Zakon o vanjskim poslovima u posljednjih je 18 godina tek dva puta nadpunjen, oba puta u prošloj godini. Najprije je dopunjen da bi se uzelo u obzir pristupanje Europskoj uniji i činjenica da hrvatska diplomacija mora pružati konzularnu pomoć i državljanima drugih članica EU-a. Drugom izmjenom ministar vanjskih poslova dobio je veću autonomiju, pa sada pravilnik kojim se uređuju, primjerice, promaknuća, donosi bez suglasnosti Vlade.

  Unatoč lanjskim intervencijama u postojeći zakon, informacije sa Zrinjevca govore da nisu odustali od donošenja novog propisa koji bi na sveobuhvatan način uredio službu vanjskih poslova. Dapače, na stranicama MVEP-a objavljen je i prijedlog plana normativnih aktivnosti u kojem se navodi da će zakon o službi vanjskih i europskih poslova biti poslan u proceduru u trećem tromjesečju ove godine. No, hoće li zakonski prijedlog doista biti gotov do 30. rujna, u MVEP-u ne znaju i kažu tek da se na nacrtu radi. Nismo dobili ni odgovor na pitanje hoće li se zakon prilagođavati često mijenjanim podzakonskim aktima (primjerice, uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva mijenjana je i dopunjavana 14 puta u 13 godina) ili će naknadno podzakonski akti biti usklađeni sa zakonom.

  U ovom trenutku čini se tako izvjesnim da će se aktualnoj postavi na Zrinjevcu s novim zakonom dogoditi upravo ono što se zamjeralo bivšem HDZ-ovom ministru Gordanu Jandrokoviću, koji je prijedlog zakona o vanjskim poslovima pripremio tek u zadnjoj godini mandata HDZ-ove vlade. Prijedlog je neslavno propao: predsjednik Ivo Josipović, koji se u ljeto 2011. godine u više navrata sukobio s Jandrokovićem, nazivao ga je kvazi-prijedlogom i vratio na Zrinjevac, a kako su se bližili parlamentarni izbori, prijedlog je uskoro pao u zaborav.

  Jandroković i danas tvrdi da je to bio dobar prijedlog koji je uvažavao nove okolnosti u međunarodnom položaju Hrvatske, prije svega članstvo u EU, koje je tada već bilo nadomak ruke.

  »Taj je zakonski prijedlog pripreman stručno, i bio je kvalitetan. Prošle su tri godine, a novog zakona nema, iako su imali sve pripremljeno. A ako su mislili da nešto ipak treba mijenjati, mogli su to već učiniti na početku mandata«, smatra Jandroković.

 Bivši SDP-ov ministar vanjskih poslova, a sada zastupnik u Europskom parlamentu Tonino Picula uvjeren je, pak, da odnos prema ovom zakonu pokazuje i razliku između percepcije diplomacije, »koja se s ulice poima kao glamurozan posao«, i stvarnosti »koja je bitno drugačija«.

  »Nikad ne postoji prava politička volja da se taj zakon zamijeni novim jer uvijek ima prečih stvari. Taj propis ostao je u mrtvom kutu interesa politike«, kaže Picula te priznaje da je i njemu, dok je bio ministar, zakon bio u ‘mrtvom kutu’. Sigurno je da nije bio prioritet, ističe Picula, jer je bilo niz drugih problema i tema koje su bile bitnije od donošenja novog propisa. »I tako vam prođe mandat a da taj papir niste poslali u proceduru«, veli Picula. No, uvjeren je da se to ne događa da bi se štitile nekakve pozicije – dapače, tvrdi, za ljude koji karijeru grade u diplomaciji situacija je već godinama upravo suprotna