Čini se da se ljeto ove godine neće tako lako predati. Najnoviji izračun Europskog centra za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF) upućuje na nastavak iznadprosječno toplog vremena kroz velik dio jeseni, a pozitivan temperaturni signal ponovno jača prema studenome i prosincu, što otvara mogućnost toplijeg početka zime. No prognoza donosi i jedno veliko pitanje – oborine bi mogle biti vrlo neujednačene, uz mogućnost naglih i intenzivnih kišnih epizoda.

Sukus je to velike vremenske prognoze za Hrvatsku do kraja godine koju je objavio meteorolog N1 televizije Bojan Lipovšćak, navodeći da najnoviji ECMWF-ov izračun od 1. rujna pokazuje izražen signal pozitivne temperaturne anomalije na području Europe između 35. i 50. stupnja sjeverne geografske širine. Taj se signal ne gubi s početkom jeseni, nego ostaje prisutan i početkom zime.

Temperaturna anomalija

“Najizraženiji temperaturni signal vidljiv je upravo za rujan. Središnja vrijednost ansambla pokazuje anomaliju od približno dva Celzijeva stupnja iznad prosjeka, iako postoji vrlo širok raspon mogućih scenarija. Početak meteorološke jeseni stoga bi vrlo vjerojatno mogao biti topliji od prosjeka referentnog razdoblja, odnosno zadržati obilježja ljetnog vremena. To bi posebno moglo doći do izražaja na Jadranu. More se nakon ljetnog zagrijavanja hladi sporije od kopna pa može pridonijeti zadržavanju ljetnog karaktera vremena i nakon kalendarskog ulaska u jesen”, kaže Lipovšćak.

Situacija se mijenja u listopadu, za koji model pokazuje naglo smanjenje srednje temperaturne anomalije. To, međutim, ne znači da slijedi hladan mjesec. Središnja vrijednost ansambla i dalje se zadržava oko ili malo iznad klimatološkog prosjeka, uz vrlo širok raspon mogućih scenarija.

“Zbog toga je izgledniji promjenjiv listopad nego nagli ulazak u hladnu sezonu. Toplija razdoblja mogla bi se izmjenjivati s prodorima hladnijeg zraka, a raspored ciklona i anticiklona odlučivat će o tome hoće li pojedini tjedni više podsjećati na kasno ljeto ili pravu jesen. Nakon slabljenja toplinskog signala u listopadu, pozitivna temperaturna anomalija ponovno jača u studenome, a zatim se dodatno povećava prema prosincu. Takav je razvoj meteorološki zanimljiv jer se upravo u tom dijelu godine očekuje izraženiji utjecaj velikih globalnih cirkulacijskih procesa, među kojima je važan i razvoj El Niña. Aktualni sezonski model pritom nije u suprotnosti sa širim klimatskim signalom povezanim s njegovim razvojem”, dodaje Lipovšćak.

Neizvjesno s oborinama

Za prosinac ECMWF trenutačno predviđa temperaturu približno jedan do 1,5 Celzijevih stupnjeva iznad klimatološkog prosjeka. Pozitivan temperaturni signal nastavlja se i u siječnju, veljači, pa čak i ožujku.

“To ipak ne znači da će cijela zima biti topla niti da neće biti prodora vrlo hladnog zraka. Moguće su i izražene kratkotrajne hladne epizode. Ako se one budu izmjenjivale s duljim toplijim razdobljima, konačna prosječna mjesečna temperatura i dalje može biti osjetno viša od uobičajene. Drugim riječima, sezonski gledano “topla zima” ne znači zimu bez hladnih razdoblja”, tumači meteorolog.

Situacija s oborinama znatno je neizvjesnija. Za razliku od temperature, sezonski model trenutačno ne pokazuje stabilan signal kada je riječ o njihovoj količini. Središnje vrijednosti uglavnom se kreću oko normale, ali je raspon mogućih scenarija vrlo širok, osobito za listopad, prosinac i siječanj, piše N1.