Jedan od trojice hrvatskih predstavnika u upravi Ine Damir Mayer kazao je na suđenju bivšem premijeru i predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu da su izmjenama međudioničarskog ugovora između Ine i MOL-a upravljačka prava u potpunosti prebačena na strateškog partnera – mađarsku naftnu kompaniju MOL.
Sanadera se tereti da je od direktora MOL-a primio 10 milijuna eura mita kako bi toj kompaniji omogućio preuzimanje upravljačkih prava u Ini iz koje je pritom trebalo biti izdvojeno nerentabilno plinsko poslovanje.
Mayer je posvjedočio da je izmjenama međudioničkog ugovora, prihvaćenima u vrijeme Sanaderove vlade, operativno upravljanje nad hrvatskom naftnom kompanijom u potpunosti prebačeno na MOL, odnosno na njenog predsjednika uprave kojega postavlja mađarski strateški partner.
Pojasnio je da Inina uprava, nakon izmjena međudioničarskog ugovora, ima šest članova, po tri predstavnika mađarske i hrvatske strane. No, ukoliko je broj glasova prilikom donošenja odluka izjednačen presudan je glas mađarskog predsjednika uprave.
Operativno upravljanje na taj je način u potpunosti prebačeno na predsjednika uprave, kazao je Mayer. Dodao je da uprava istovremeno odgovara za poslovanje kompanije kojom operativno upravlja predsjednik uprave kao da je generalni direktor.
U tom su pismu, kaže, argumentirali da ih se na taj način onemogućava da izvršavaju zakonske obveze. No, kako mađarski predstavnici u upravi nisu podržali »hrvatski« prijedlog odlučujući je bio glas predsjednika uprave i prijedlog je odbijen.
Sjedajući na klupu za svjedoke Mayer je kazao da su ga prije ročišta mađarski članovi uprave Ine podsjetili na obvezu čuvanja poslovne tajne, iako u njegovom ugovoru jasno stoji da takve obveze nema u slučaju poziva na sud.
U nastavku suđenja Mayer će odgovarati na pitanja sudskog vijeća, Sanadera i njegove obrane, nakon čega se očekuje svjedočenje još jednog hrvatskog člana uprave Ine Ivana Krešića.
Osim za primanje mita od mađarskog MOL-a Sanaderu se u objedinjenom postupku sudi i za ratno profiterstvo, odnosno primanje provizije od austrijske Hypo banke kod koje se Hrvatska u ratno vrijeme zadužila za kupnju zgrada nekoliko veleposlanstava.
