Osječanina Mateja Ebnera (35) javnost je imala priliku upoznati početkom ove godine, kada smo pisali o planinarskim kolicima namijenjenim osobama s invaliditetom koja je u svojoj radionici u Rapskoj ulici izradio potpuno sam. Ideja mu se, rekao nam je tada, javila dok je na Facebooku pratio poznatog svjetskog putnika i putopisca Slavena Škrobota, osobu s invaliditetom, koji je u pratnji nekolicine bliskih osoba u kolicima obišao velik dio svijeta.

Slaven Škrobot

Svoj je rad Matej prvo predstavio na radionici Radne skupine Hrvatskog planinarskog saveza za osobe s invaliditetom (OSI) u planinarskom domu Malačka, iznad Kaštela, gdje su bili iskusni planinari i vodiči, a testiranje je kolica, koja je potpuno sam i dizajnirao i izradio, odradio uz podršku svojih prijatelja iz Studentskog planinarskog društva Altius Osijek na Papuku.

Za Mateja bi se moglo reći da je fan Slavena Škrobota, jer je s velikim zanimanjem pratio njegov blog i FB stranicu te mu je želja bila da ga upozna i da upravo on isproba njegova kolica za osobe s invaliditetom. Ta mu se želja i ostvarila, sa Škrobotom se uspio dogovoriti za planinarski izlet na Sljeme. U zajednički su pothvat, put Sljemena, krenuli 16. lipnja ove godine s ciljem da upravo taj svjetski pustolov isproba i ocijeni kolica koja je Matej izradio upravo za takve pothvate.

– Iz Osijeka smo krenuli Vlatko Erceg i ja, članovi SPD-a Altius, uz čiju nesebičnu podršku moj projekt polako postaje stvarnost. U Zagrebu nas je dočekalo još petnaestak planinara, iz raznih zagrebačkih planinarskih društava. Krenuli smo planinarskom stazom dugom šest kilometara, a cijeli smo uspon svladali za nešto duže od dva i pol sata – objašnjava Matej ne skrivajući zadovoljstvo.

Uz činjenicu da je s ekipom planinara i Škrobotom u svojim kolicima, Mateja je na vrhu Sljemena oduševio spektakularan prizor zalaska sunca, koji je svima, unatoč naporu, izmamio osmijeh. Taj prekrasni pogled nije samo obilježio kraj uspona nego i simbolično početak nove etape u razmišljanju o pristupačnosti.

– Na kraju izleta upitao sam Slavena kako mu je bilo. Odgovorio je da mu je bilo super i da razlike između mojih kolica i originalnih gotovo i nema. Taj mi je komentar puno značio i dao mi je poticaj za daljnji rad – poručuje Matej.

I ovaj se put pokazalo kako su Matejeva kolica iznimno stabilna i jednostavna za upotrebu. Čvrste konstrukcije, opremljena su debelim kotačem, širine četiri inča, koji lako svladava neravnine. Kolica su osmišljena tako da ih dvije osobe mogu nositi planinarskim stazama, a nizbrdice omogućuju upotrebu užadi za dodatnu sigurnost.

Feručo Lazarić

Matej nam se pohvalio kako je krajem svibnja ove godine, preciznije, od 28. do 30. svibnja, boravio u Mađarskoj, gdje je s Feručom Lazarićem biciklom obišao jezero Balaton.

Feručo Lazarić, iz istarskog gradića Svetivinčenta, strastveni je slijepi planinar, glazbenik, spisatelj i veliki zaljubljenik u život.

– Tandem-bicikl nam je velikodušno posudila Udruga slijepih “Svjetlost Osijek”, a i vrijeme nas je poslužilo – sunčano, ugodno i bez kiše. Iako mi je to bio prvi put da vozim tandem s osobom koja ne vidi, sve je prošlo savršeno – uz puno pedaliranja, razgovora i smijeha – prisjeća se Matej, dodajući kako su u tri dana prešli 200 kilometara.

Za svog suputnika Matej kaže da ga to što je osoba s invaliditetom nimalo ne sprječava da ostvaruje velike stvari.

– Obišao je sve hrvatske vrhove, a planinario je i u Nepalu, Tanzaniji, Grčkoj te brojnim drugim zemljama. Vid je izgubio u četrdesetoj godini, a upravo tada počinje i njegova planinarska priča, koja traje već više od 30 godina – kaže osječki inovator, dodajući da mu je to iskustvo otvorilo nova razmišljanja o pristupačnosti i snazi ljudske volje.

Feručo Lazarić diljem Hrvatske održava predavanja na kojima govori o svojim iskustvima i avanturama na Kilimandžaru, u Zanzibaru, na Machu Picchuu, Titicaci i drugim planinarskim pohodima, a rado govori i o trenutcima provedenim s peruanskim obiteljima u Limi. Autor je i knjiga ”Planinarenje je slijepo” i ”Na drugi način lijepo”. U njima je opisao kako se kreće i planinari. Lijevom se rukom drži za ruksak svoga suputnika, a u desnoj drži svoj planinarski štap. Skupio je, kaže, 155 planinarskih žigova, a ispenjao je Olimp, Karpate, Musalu, Triglav, Kilimandžaro, bio je na Alpama, prohodao je 1100 kilometara od Crne Gore do Pule, a ima još mnogo planova. Proširio je svoje planinarske aktivnosti na jahanje, plesanje, bicikliranje, pa i na borilačke vještine.

Za Mateja Ebnera ovo nisu samo osobni pothvati – riječ je o promjeni paradigme. Njegov rad na prilagođenim kolicima, spremnost na suradnju i nevjerojatna energija u povezivanju ljudi različitih mogućnosti svjedoče o tome da pristupačnost nije luksuz, nego temeljno pravo.

Njegove inicijative pokazuju kako je moguće povezati tehničko znanje, empatiju i planinarsku strast u projekte koji doslovno mijenjaju živote – i otvaraju nove obzore svima, bez obzira na tjelesna ograničenja. Poznavajući njega, nikako me ne bi iznenadilo da je, ako već ne na papiru, onda bar u glavi napravio skice i dizajn svog tandem-bicikla prilagođenog slijepim i slabovidnim osobama. n