Marina Pavičić bivša je djelatnica interne revizije na Hrvatskoj radio-televiziji, kojoj je Glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman dao izvanredni otkaz jer je u javnosti govorila o samoubojstvu Snježane Abdurahmanović, dugogodišnje voditeljice HRT-ovog restorana. Marina Pavičić javno je, naime, ustvrdila da je samoubojstvu njezine kolegice prethodilo maltretiranje i ucjenjivanje na Hrvatskoj radio televiziji. Navode o povezanosti samoubojstva Snježane Abdurahmanović s događanjima na HRT-u sad provjerava policija.

  Izvanredno otpuštena djelatnica HRT-a za naš list govori o događanjima na javnom medijskom servisu te o zlostavljanju kojem je na poslu navodno i sama bila izložena. Protiv HRT-a je svojevremeno podigla tužbu zbog mobinga, a taj sudski proces još uvijek je u tijeku. Vidno potresena, za vrijeme cijelog razgovora sugovornica je bila na rubu plača.

  – Na Hrvatsku radio-televiziju došla sam iz policije, gdje sam godinama radila na suzbijanju gospodarskog kriminaliteta. Radila sam, između ostalog, i krim-obrade slučajeva na HRT-u. Posao na HRT-u ponudila mi je Milica Pavelić, moja nadređena koja će me kasnije zlostavljati na sve načine, zbog čega sam podnijela tužbu sudu.

  Kad me pozivala na HRT rekla mi je da smatra da sam potencijal i da njoj treba takva osoba.

   O kakvom zlostavljanju se radilo? Što ste naveli u tužbi?

  – To je išlo od najsitnijih stvari: ona dolazi u sobu, počinje urlati, baca stvari sa stola… Zašto ovo stoji tu, a ne stoji tu, kako si se to obukla, kakva ti je to frizura…? Pustila bi me na drugi dio godišnjeg – koji se ne piše, nego ga ona evidentira – a drugi dan bi me tajnica zvala i poručivala da ću dobiti otkaz ako ne dođem na posao. Bilo je tu svega, sve do fizičkog napada. Nakon tužbe sam došla do saznanja da nisam jedina koja je mobingirana, da su mobing na HRT-u prolazili i drugi. Mobingirana je, primjerice, i moja kolegica Lalita Gelo, s kojom sam radila u sobi.

Odustajanje od tužbe

  Javno ste tvrdili da Vas je novi ravnatelj poslovanja HRT-a Boris Sruk ucjenjivao da povučete tužbu.

  – Najprije mi je stigla ponuda od Gorana Rotima, koji mi je poručio da možda mogu pomoći i ja njemu i on meni. Rekao je da me shvaća, da zna što je mobing, da bi htio pomoći i pitao da li bi došla raditi kod njega. Paralelno je isto ponudio mojim kolegicama Laliti Gelo i Gordani Grandov. Rekao mi je da ne zna hoće li me Ravnatelj poslovanja Boris Sruk pustiti. I meni i Laliti rekao je da najprije moramo odustati od tužbi da bi prešle na novi posao. Rekla sam mu da to ne dolazi u obzir, da je moja prva instanca pri kraju i da ću dobiti taj spor. Ja sam se žalila zbog mobinga, koji mi je uzrokovao zdravstvene probleme. Kasnije me nazvao Ravnatelj poslovanja Sruk i rekao ovako: Gospođo Pavičić, a zašto vi šapćete, čega se vi bojite? Ja kažem: Ne šapćem, zašto bi šaptala? On mi je na to odgovorio: »Meni se čini da se vi nečeg jako bojite, ali ja vam mogu pomoći, vi se mene možete riješiti. Imam dvije hrpe papira pred sobom, jedna je možda vaša prošlost, a druga vaša budućnost. Jedna ovisi o drugoj i na vama je da odlučite što želite. Ako odustanete od sudskog spora koji vodite s HRT-om ja ću vam omogućiti da se vi mene riješite.« Razgovor je trajao užasno dugo. Došlo je do toga da sam se rasplakala i počela tresti. Gordana Grandov i Lalita su bile u sobi, sve su to čule. Taj čovjek je toliko bio neugodan. Pokušala sam ga pitati zašto mi to radi, zna li što sam prošla i proživjela. Dao mi je do znanja da to njega upoće ne zanima i da izvolim odustati od sudskog spora. To se dogodilo tri dana prije Snježaninog samoubojstva.

  Što ste poduzeli nakon toga?

  – Jedan dan nakon te ucjene pisala sam mail Goranu Radmanu i izvijestila ga o svemu.

  Molila sam ga da me se riješe na ljudski način, ako to žele uraditi. Pisala sam mu da sam HRT-u ponudila nagodbu, odnosno da su oni jedino meni odbili predložiti nagodbu, dok su to učinili s gotovo svim drugim zaposlenicima s kojim je kuća u sporu. Molila sam ga neka mi daju nagodbu, da me ne izlažu dodatnim psihičkim stresovima. Voditi takav sudski spor je stravično, i financijski i psihički.

Samo lojalnost

  To nije bio prvi put da ste pisali Radmanu?

  – Nije. Kad je došao na Televiziju tražio je da mu se svi obratimo ako znamo za nepravilnosti u radu u službi gdje radimo, odnosno ako imamo prijedloge kako bi služba trebala raditi. Pisala sam mu, ali nikakav odgovor nisam dobila. Mislila sam da možda nije dobio mail, da ga je netko sakrio. Glupa ja. Išla sam na internet i našla mail Gorana Radmana u poduzeću Nautar. Napisala sam: Molim vas nemojte da se dalje događaju nezakonitosti na HRT-u, ima ih i previše. Pritom sam se ispričala što mu pišem na privatni mail. Nisam dobila nikakav odgovor. Ja sam tek sad, na kraju, shvatila da je to što sam uradila nepodobno i da se to ne traži. Traže se samo lojalne osobe. Ja tek sad shvaćam njegovo prvo obraćanje zaposlenima, kad je rekao da traži lojalnost, lojalnost i samo lojalnost. Kako to danas vidim, te riječi značile su da ništa iz Kuće ne smije izići van, da moraš šutjeti o nepravilnostima ako i znaš za njih i biti lojalan do neba.

  Prema medijskim napisima i kuloarskim razgovorima ljudi s HRT čini se da na Prisavlju vlada strah.

  – Vjerujte mi da tamo vlada strah. Strah je takav da se ljudi u svojoj sobi ne usude otvoreno razgovarati. Boje se svoje sjene.

   Vi ste otkaz dobili jer ste javno govorili o smrti Snježane Abdurahmanović, odnosno tvrdili da njezino samoubojstvo ima veze s događanjima na HRT-u.

  – Snježana nam je kontinuirano pričala što joj rade. Bila u panici. Doslovno je rekla da joj prijete i Boris Sruk i Marko Bajić. Stalno je spominjala da oni na nju rade pritisak preko njezinog šefa.

  Kad ste je zadnji put vidjeli?

  – Snježanu sam srela na hodniku u četvrtak. Bila je nasmijana, pitala kako smo kolegica i ja. Ja velim: nismo ništa drugačije od tebe, nosimo se sa svim što nam se događa. Ona veli: izdržite, ja neću posustati, ja sam našla način kako ću riješiti sve to i kako ću ostati. Neće oni mene uništiti, neće oni mene otjerati s HRT-a, borit ću se do kraja. Bila je nasmijana. Nije mi rekla da je snimala razgovore, to sam poslije vidjela. Rekla je samo da je našla način kako će se izboriti za sebe i svoj ostanak. Bila je samohrana majka dvoje djece, radila na šanku. Borila se.

Oni su nju ubili

   To je bilo dan prije njezinog suicida?

  – Da. Nakon tog razgovora sa Snježanom ušla sam u sobu i rekla kolegici Laliti: Snježana je vesela, tvrdi da će sve biti uredu i da će ostati. Idući dan kad smo došli smo na posao u sobu je ušla treća kolegica Gordana Grandov. Ona dođe u sobu, trese se i kaže: cure, Snježana se ubila, navodno se raznijela bombom. Ja to ne mogu vjerovati. Kad je to rekla nama je to bio toliki šok da smo počele plakati kao ljute godine. Ja sam samo govorila: ja to ne mogu vjerovati, ja to ne mogu vjerovati, oni su nju ubili.

  U medijima ste rekli da ste doživjeli takav šok da je morala intervenirati hitna pomoć.

  – Bili smo potpuno šokirani. Lalita je počela vriskati: Ubit će nas, ubit će nas… Ona je totalno izgubila kontrolu. Goga i ja smo je pokušali smiriti, nastao je totalni rusvaj. Znam da to glupo zvuči, ali nakon svih poziva, nakon svega, uhvati te panika i ne znaš što da misliš. Meni je bilo zlo. Lalita je nekontrolirano urlala. Izišla sam na hodnik, jedan kolega je bio vani. Ja vičem: zovite hitnu, zovite hitnu molim vas! Zvali su hitnu, a u međuvremenu smo zvali Lalitinog muža. On je došao, izišla sam pred njega, tresla se i plakala. Došla je hitna i pružila Laliti pomoć. Onda su meni rekli da izgledam grozno, ja sam sjela na pod, nisam mogla ni stajati. Kolega me htio izvesti van, ja nisam mogla hodati. Oni su me uvukli unutra, dali mi sedativ i rekli da moramo u bolnicu. Ja sam samo molila: nemojte me u bolnicu, nemojte me u bolnicu. Lalitin muž je rekao da će mene i nju odvesti doma i da ću se javiti svom liječniku. Dovezao me doma, nisam se mogla smiriti, popila sam još jednu tabletu. Sjela sam za kompjutor i gledala piše li išta o Sježaninom samoubojstvu. Prvi tekst koji sam vidjela: Žena se raznijela na groblju. Tad shvatim da je to stvarno istina. U tom tekstu je stajala i izjava s HRT-a da je ona bila na slobodnim danima i da je trebala biti na godišnjem odmoru. Dan prije to mi nije rekla.

  Uvjereni ste da se Vaša kolegica ubila zbog situacije u kojoj se našla na HRT-u?

  – Ne vidim zašto bi Snježana pisala mailove pojedinim novinarima o tome što joj se događa, zašto bi o tome pisala pisma, zašto bi snimala razgovore… Ona je nama rekla da se osigurava.

Poništena kartica

  Što se dogodilo s tim pismima, mailovima i snimkama?

  – To je sve predano na policiju. Ja sam također bila pozivana na policiju, kao i dosta drugih ljudi. Neformalno sam dobila informaciju da ima dovoljno podataka i da se ne može sakriti da je bilo utjecaja. Otkud gospodinu Radmanu to s čim je izišao pred skupom novinara – da on zna da događanja na HRT nisu imala utjecaja na Snježanino samoubojstvo – ja to ne znam. Po onom što sam čula on službeno nije bio niti na jednom razgovoru. Ako je bio neslužbeno ja to ne mogu znati.

  Snježanu niste vidjeli na dan samoubojstva?

  – Nisam. Osobe koje su je vidjele rekle su mi da je došla ujutro i da joj je bila poništena kartica za ulaz u kuću. To je vidjelo više ljudi. Nekog je nazvala i molila da je puste unutra. Pustili su je, ali su je uskoro izbacili. Ona je plakala, urlala i vrištala. Par ljudi reklo mi je da se njezino urlanje čulo i iz automobila, kad se željela odvesti.

  Vi ste otkaz dobili zato jer ste javno o svemu tome govorili?

  – Nakon što sam čula za Snježanino samoubojstvo bila sam izvan sebe. Došla sam doma, vidjela taj tekst i ostavila ispod njega komentar. Nisam spominjala HRT niti bilo kakva imena. Napisala sam da su je opako, ružno i dugo ucjenjivali, da su na nju radili sve moguće pritiske zbog druge osobe, koju su htjeli maknuti, a s kojom je ona bila u vezi. Napisala sam da je ona samohrana majka dvoje djece i da se nadam da će oni koji su joj to radili do kraja života imati osjećaj krivice za njenu smrt. Tad me je na mobitel nazvao jedan novinar i pitao imam li saznanja o Snježani. Rekla sam što mi je Snježana rekla i da ja mislim da je ona kolateralna žrtva u cijeloj priči. I to je to. Nakon toga sam dobila poziv da napišem obranu i da mi se sprema izvanredni otkaz.

  Što mislite zašto su tako oštro nastupili u Vašem slučaju?

  – Defintivno vjerujem da su se oni mene bojali, zato što su bili sigurni da ću doći do nekih podataka ako ostanem raditi tamo gdje sam radila, da ću imati pristup podacima i da ću naći nešto što ne bi smjela.