Marina Biti: Zelena ekonomija može za pet godina smanjiti nezaposlenost

Kada bismo bez fige u džepu provodili politiku održivog razvoja, brojke koje govore o nezaposlenosti počele bi se snižavati. Nesporno je da održivi razvoj otvara radna mjesta – u turizmu, u gospodarstvu, u poljoprivredi, ribarstvu…

ORaHova kandidatkinja za EU izbore Riječanka Marina Biti zalaže se, kaže, za još snažniju demokraciju: za humaniju, tolerantniju, solidarniju, zeleniju i socijalno osjetljiviju Europu, za Europu koja će se ravnati prema stvarnim životnim interesima svojih građanki i građana. S profesoricom Filozofskog fakulteta u Rijeci, članicom predsjedništva ORaH-a za Regiju Zapad i predsjednicom stranačkog Foruma za društvenu pravdu i ljudska prava razgovaramo o očekivanjima ORaH-a od predstojećih euroizbora i zašto smatra da je za Europu danas ključno primijeniti ključna težišta aktualnih politika, posebice onih kojima upravljaju korporativni i lobistički interesi.

  Kako komentirate ankete koje ORaH približavaju dvoznamenkastom postotku podrške birača na razini Hrvatske? Kampanju za euroizbore vodite isključivo putem društvenih mreža, bez jumbo plakata i reklama.   – Naravno da mi je drago da javno mnijenje pozitivno ocjenjuje ORaH. Potpora nadahnjuje, ulijeva snagu. No isto tako je potrebno čvrsto zadržati noge na zemlji, ne upadati u varljivo samozadovoljstvo. Svjesni smo toga da, osim našega rada, pozitivnome rejtingu potpomažu i drugi faktori. Građani su razočarani dosadašnjim političkim garniturama, a pozitivna percepcija koja prati politički i ljudski lik naše predsjednice, Mirele Holy, mnoge je od njih usmjerila prema OraH-u. Mi koji smo dobili njezino povjerenje, kroz funkcije u OraH-u ili kroz EU kandidature, mi smo s time dobili i neku vrstu kredita koji tek moramo opravdati. I svojski se trudimo da toga povjerenja budemo i ostanemo dostojni!

Povjerenik ORaH-a za Rijeku Alen Protić poziva građane Rijeke da na izborima podržaju Marinu Biti pod brojem 9 na listi ORaH-a, kao predstavnika ove regije u parlamentu EU   : Kao povjerenik ORaH-a za Rijeku posebno pozdravljam činjenicu da na listi imamo i jednu izvrsnu kandidatkinju iz regije Zapad – našu Marinu Biti. OraH se zalaže i za načelo regionalizacije i decentralizacije Hrvatske, što znači da je i legitimno i opravdano na listu kandidata gledati i s toga aspekta. Cijeneći, naravno, sve kandidate na listi, izražavam nadu i želju da naši sugrađani koji žele dati priliku ORaH-u na skorašnjim izborima za EU parlament, ujedno prepoznaju i podrže Marinu Biti pod brojem 9 kao predstavnika naše regije u parlamentu EU. Naš izborni program je vrlo moderan, dapače progresivan. On ističe potrebu da se ekonomija produktivno uskladi s politikom očuvanja okoliša, stavljajući ujedno i snažan naglasak na potrebu provođenja socijalno daleko osjetljivije politike nego do sada, kao i na daljnje snaženje demokratskih procesa u Hrvatskoj i u Europi. Smatram da je OraH ponudio vrlo kvalitetne kandidate i ponuđenim izborom udovoljio kriterijima stručnosti, paritetne demokracije i generacijske solidarnosti, što sve ide u red naših programskih stavova.

  U ovoj smo se kampanji primarno fokusirali na iznošenje našega programa, uz nastojanje da u tome budemo što jasniji i što konkretniji. Na Facebooku, kroz našu stranicu »OraH u EU«, vodimo dijalošku kampanju u kojoj ističemo primjere održivih projekata te detaljno razlažemo koncepciju »Zelenog Novog dogovora« koja čini naš izborni program. Organizirali smo, i to uistinu skromnim sredstvima, i putujuću izložbu pod naslovom »Održivi razvoj otvara radna mjesta« koja predstavlja neku vrstu slikovno-tekstualnog putokaza prema budućnosti za kakvu se zalažemo. Mislim da je i sama naša kampanja vjerodostojno oprimjerenje našega stava da se dobri rezultati mogu polučiti kvalitetnim idejama i predanim radom, bez nepotrebnog rasipanja novaca. Građani su, kao i mi u OraH-u, siti neproduktivne megalomanije. Potrebno je mnogo više raditi, znati što treba raditi, racionalno raspolagati resursima i mnogo se manje pritom busati o prsa. Bude li i nadalje podrške, čemu se svakako nadamo, implementirat ćemo takvu radnu etiku i šire, jer samo ona može dovesti Hrvatsku do stvarnih, opipljivih rezultata.  

Održiva preobrazba

Kako to točno namjeravate »ZaZeleniti europsku Hrvatsku«?   – Nitko danas glasno ne spori zelenu platformu, no malotko je uistinu stvarno i prakticira. Politika zaštite okoliša je de facto u Hrvatskoj marginalizirana, iako su se sve političke garniture voljele dičiti svojom navodnom skrbi za okoliš. Da bismo Hrvatsku uspješno »ZaZelenili« i učinili europskom, založit ćemo se za sveobuhvatno i obvezujuće europsko klimatsko i energetsko zakonodavstvo, takvo koje može osigurati razvoj zelenog gospodarstva kao i ostvarenje klimatskih ciljeva. To će i u Europi i u Hrvatskoj potaknuti procese održive gospodarske preobrazbe. Ustrajanjem u koherentnim i kontinuiranim zelenim politikama isto tako možemo stvoriti i uvjete za ulaganja koja nam mogu donijeti mnoga zelena radna mjesta. Kada se taj pomak ostvari, ni druge beneficije neće izostati.

Što je kružna, odnosno cirkuralna ekonomija , čije uspostavljanje vidite kao izlaz iz ekonomske krize?   – Nisam ekonomist, ali smatram da razumijem logiku procesa koje zeleni ekonomisti zagovaraju. Naime, uzroci se društvene krize s razlogom vezuju uz koncept tzv. linearne ekonomije, odnosno uz načelo »uzmi-iskoristi-baci« koje nas kontinuirano opterećuje viškovima u vidu neupotrebljivog i problematičnog otpada. Za razliku od takva pristupa, cirkularna ekonomija slijedi logiku kružnoga kretanju u prirodi uspostavljajući načelo ponovne upotrebe otpada, što uključuje i učinkovito korištenje energije. Riječ je o pristupu koji racionalizira i oplemenjuje odnos proizvodnje i potrošnje, budući da efekte potrošnje vraća natrag u proizvodni proces. Prerastanjem neopasnog otpada iz jednoga sektora u ulaznu vrijednost za drugi sektor, otpad prestaje biti otpad i postaje sirovina; krug se produktivno nastavlja, uz učinkovitu skrb o okolišu.

  Više od polovice mladih u Europi je nezaposleno. Mjere štednje koje poduzimaju europske države ne pokazuju da mogu poboljšati gospodarsku situaciju. Kako projekti održivog razvoja, koje zagovarate, mogu pomoći u otvaranju radnih mjesta? Postoje li projekcije o radnim mjestima koja bi se otvorila kroz sljedećih pet do deset godina ovakvim programima?   – Pozitivna iskustva na razini Europe postoje, i ne vidim zašto ih i mi ne bismo mogli pametno primijeniti. Uzmimo, primjerice, podatak da je Češka Republika provela nacionalni program zelenih ušteda na temelju potpora financiranih iz javnih sredstava prikupljenih iz kvota za ispuštanje ugljičnoga dioksida, i da je taj program rezultirao otvaranjem 16.000 radnih mjesta, uglavnom u sektoru graditeljstva. Ili pak podatak da organska poljoprivreda u Ujedinjenom Kraljevstvu kreira čak 32 posto više radnih mjesta nego konvencionalna poljoprivreda: kada uzmemo u obzir da udio organske u ukupnoj poljoprivredi iznosi svega 4 posto, jasno je da bi se taj pozitivni efekt mogao i uvišestručiti! A tu je i podatak da recikliranje 10.000 tona otpada u EU otvara 250 radnih mjesta, a spalionice otpada ili zakopavanje otpada u zemlju svega 20 do 40… Tko je vidio našu izložbu, mogao se upoznati i s brojnim drugim dokumentiranim primjerima. Nesporno je da održivi razvoj otvara radna mjesta – u turizmu, u gospodarstvu, u poljoprivredi, ribarstvu… A to, naravno, donosi korist i svim drugim sektorima društva.

  Kada bismo bez fige u džepu provodili politiku održivog razvoja, brojke koje govore o nezaposlenosti počele bi se snižavati i zasigurno za pet godina ne bismo više govorili o problemu nezaposlenosti kao o glavnome našemu problemu. Neće nas spasiti jedan veliki spektakularni projekt koji kao da stalno i uzalud očekujemo, nego promjena pristupa koja će otvoriti vrata brojnim novim malim, srednjim – a zašto ne i velikim? – inicijativama, koje združeno mogu donijeti i veliko zapošljavanje. U takvim uvjetima, u desetgodišnjoj projekciji, usudila bih se prognozirati pravu zelenu renesansu.

 Za javni interes

Često se pri pozivima biračima da izađu na izbore za EP kaže da će građani na ovim izborima odrediti budućnost i sudbinu EU. Koji su ključni problemi s današnjom Unijom?   – Europa je i sama podijeljena između konzervativnih i progresivnih snaga, te da se u uvjetima prokazano manjkavih, a socijalno čak i pogubnih rezultata dosadašnje konzervativne politike štednje otvara realna šansa da u narednom mandatu EU parlamenta prevagnu istinski demokratski i progresivni utjecaji. Naravno da se korporacije i lobiji opiru takvim promjenama. Da bi progresivne snage prevagnule, važno je izabrati predstavnike koji su bezrezervno na strani javnoga interesa. Ja vjerujem da će građani znati prepoznati tko će uistinu biti posvećen njihovu boljitku i tko će, bez zadrške, raditi u interesu toga nasušno potrebnoga političkoga zaokreta.

Realna je opcija izrazito male izlaznosti na euroizbore. Kako mobilizirati birače da izađu na ove izbore?   – Razočarenje u politiku je veliko, što je svakako objektivan razlog za očekivanje niske izlaznosti. Ja se mogu samo nadati da će tu izlaznost uvećati sama potreba da se politika kakvu smo dosad imali promijeni, i da će građani u aktualnoj ponudi programa i kandidata prepoznati opciju dostojnu njihova glasa. Mi možemo apelirati i apelirati da se na izbore iziđe, no mislim da taj ishod ponajviše ovisi o procjeni građana o mogućnosti, a ne samo o potrebi promjene. No, ja ću se ipak usuditi biti oprezno optimistična i izraziti nadu da bi pri ovim izborima izlaznost ipak mogla unekoliko nadmašiti ekstremno niska predviđanja predizbornih analitičara. Izlaznost , naime, ne smatram samo pitanjem građanske kulture, nego i pitanjem kvalitete političke ponude. A ja se, barem iz svoje orahovske perspektive, usuđujem nadati da smo uspjeli ponuditi temelje za opravdanu nadu, da nismo podbacili u iznošenju argumenata u prilog viziji kvalitativne promjene.

  Na koje ćete se teme orijentirati i kakve stavove zastupati u Europskom parlamentu? Kako pritom namjeravate zastupati interese Hrvatske?   – Osobno, smatram da se primarno treba založiti za jačanje građanskoga utjecaja na europsku politiku, u interesu europske demokracije, a posebno u interesu Hrvatske kao i drugih zemalja čije se ekonomije danas urušavaju pod pritiskom aktualne financijske politike. Put za to vidim u jačanju uloge samoga EU parlamenta kao tijela izabranog od strane građana, i to u odnosu na ulogu trenutno utjecajnijih tijela koja su interesnog karaktera: EU Komisije i Vijeća EU. Ta tijela nisu, poput samoga parlamenta, izabrana izravno od strane građana, već su sačinjena od predstavnika vlada zemalja članica te djeluju pod uplivom raznih korporativnih, frakcijskih i sličnih interesa. Takvo stanje pogoduje krupnom kapitalu i satire one koji su financijski slabiji. Ojača li EU parlament, on bi mogao, a po mom mišljenju i trebao, postati stvarna i učinkovita poluga za jačanje demokratskih procesa te uopće za obranu interesa europskoga građanstva. A ti su interesi – usprkos okolnostima koje variraju od zemlje do zemlje – u velikoj mjeri nadnacionalni. Čak i u jednoj moćnoj Njemačkoj ima onih koje je sadašnja politika osiromašila. Gorući problem nezaposlenosti s kojim se Hrvatska suočava nazočan je i u mnogim drugim zemljama Europske unije te posvud generira i socijalne probleme, a na takve se pojave sadašnja politika rigorozne štednje posebno ne obazire. Zato smatram da je glavna zadaća u narednome mandatu EU parlamenta izboriti se za njegovo jačanje koje može donijeti i promjenu aktualnog političkoga kursa. To bi bio i korak u pravcu izlaska iz krize koji bi vodio socijalnom ozdravljenju, novom zapošljavanju u održivom i proizvodnom gospodarskom okviru, zdravijem planetu.

 Mjere socijalne politike

Kada je pak riječ o pojedinačnim politikama i prioritetima, ja bih se u EU parlamentu posebice založila za konkretne mjere socijalne politike koje u ovome času vidim kao najurgentnije, poput uvođenja ujednačenoga europskoga pristupa izračunu minimalnih nadnica, osiguravanja jednakih uvjeta pri stjecanju mirovina, mjera zaštite prava svih socijalno ugroženih skupina, osiguravanja minimuma zdravstvenih usluga, cjeloživotnog obrazovanja u funkciji zapošljavanja i drugog. No ni drugih urgentnih zadaća ne manjka, a sve se tiču i hrvatskih interesa za koje se programski zalažu i OraH i Europski zeleni, poput donošenja mjera protiv dominacije financijskih tržišta, borbe protiv korupcije te poreznih prijevara i utaja, preobrazbe europske opskrbe energijom radi sprečavanja nekontroliranih klimatskih promjena, mjera racionalnog upravljanja prirodnim resursima te snaženja proizvodne cirkularne ekonomije i slično. Nema, po mojemu sudu, alternative suradnji unutar EU, budući da na globalne procese koji podrivaju naše egzistencijalne interese ne možemo utjecati sami. Ali udruženo – možemo.  