Gradonačelnik Knina

Marijo Ćaćić: Knin je predugo bio “grad slučaj”, propustili smo puno prilika

Dražen Ciglenečki

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Prije petnaestak godina imali smo odličnu demografsku situaciju, najviše mladih u državi i čak je, zbog nedostatnih kapaciteta, bilo planova za gradnju novih osnovnih i srednjih škola. Međutim, danas nam je demografska situacija vrlo loša, dobar dio tih mladih, nažalost i najstručniji, otišao je trbuhom za kruhom čim su se otvorila vrata Europske unije. Shvatili smo da se moramo osloniti sami na sebe, ne možemo više čekati i ovisiti o pomoći nekog drugog



U Kninu je proslava 26. obljetnice Oluje protekla mirno, bez naročitih događaja o kojima bi se još danima vodile javne rasprave. Novi gradonačelnik Marijo Ćaćić bio je zadovoljan kako je to sve prošlo.



– Nisam primijetio u gradu nikakve probleme. Jako smo se bojali loših vremenskih prilika, koje su bile najavljene, i doista je ujutro u Kninu bio prolom oblaka, ali, srećom, to je kratko trajalo i proslavu je pratilo sunce.


Kako su vas se dojmili govori visokih državnih dužnosnika?


– Bili su očekivano dobri. Ali, možda bi trebalo razmisliti o tome da se u budućnosti, uz te govore, napravi i neki širi program.


Važan dan za nas


Sigurno je tim ljudima teško svake godine reći nešto novo u Kninu, pa ima dosta ponavljanja.




– Nisam baš uspoređivao govore s prošlogodišnjima, ali ovo bi obilježavanje, kažem, dobro bilo obogatiti nekim kulturno-umjetničkim programom. Imamo uvijek iste govornike i iste klape koje izvode iste pjesme. Narodu to već postaje i pomalo dosadno.


Možda je to i jedan od razloga zašto se 5. kolovoza sve manje ljudi okuplja u Kninu.


– Logično je da se gubi entuzijazam kako protječe vrijeme od rata. Naravno da je najveći entuzijazam vladao prigodom prve proslave, kada je tu bio predsjednik Franjo Tuđman. Sjećam se da je grad tada bio pun. Činjenica je da smo sada upali u nekakvu kolotečinu, ali na okruglim obljetnicama, što ova nije bila, ipak se skupi više ljudi. Ovaj put smo još, uz COVID-19, imali i tu najavu velikog nevremena, pa je to smanjilo posjet.


Izbjegavamo izraz suživot, mi jednostavno živimo

 


Iz Knina ne stižu često vijesti o međunacionalnim incidentima.


– Na to smo posebno ponosni. Prije je toga nešto i bilo, ali opet daleko manje nego u nekim drugim hrvatskim sredinama. Tijekom četiri prethodne godine imali smo svega dva takva incidenta i oba su bila uvezena, napravile su ih osobe koje nisu imale veze s Kninom. Srećom, predstavnici obaju naroda jasno su osudili te situacije i nije bilo štete. Nakon rata su izrasle nove generacije i bilo kakvi sukobi nemaju smisla. Djeca nam idu zajedno u školu, nerijetko niti ne znaju tko je od njih koje nacije. Svatko neka poštuje svoje, uz međusoban respekt. Kad imamo u Kninu procesiju za Svetog Antu, prilikom prolaska pokraj pravoslavne crkve pop izađe s cijelom obitelji i prekrsti se i nakloni. Tako je tu bilo i prije rata, sve dok se izvana nisu inicirale tenzije. Izbjegavamo izraz suživot, mi u Kninu jednostavno živimo.

 


Ako bi se, sukladno ideji predsjednika Zorana Milanovića, središnja proslava Oluje odvijala i u nekim drugim mjestima, možda bi to potaknulo građane da u većem broju dođu u Knin kada bi on bio na redu.


– Protivim se toj ideji. U Kninu je, nažalost, rat započeo, a onda je i praktički završen porazom jedne politike, ne naroda. Zato je Knin idealno, jedino pravo mjesto za centralnu proslavu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti.


Što bi Knin izgubio kad bi se ovu proslavu premještalo?


– Nama je ovo jako značajan praznik, naši građani se tome vesele. Puno bismo izgubili da to nije svake godine. Uz to što je Knin simbol, uvijek se u gradu skupi dosta ljudi i, čisto komercijalno gledano, ugostitelji i trgovci imaju od toga koristi, što je nama, naravno, drago.


Koja je još konkretna dobit Knina od te proslave?


– Benefit je sigurno što se tih dana aktualiziraju teme koje su nama važne. Recimo 4. kolovoza 2017. je Vlada zasjedala u Kninu i donesene su određene odluke vezane za naš grad. Nadalje, uvijek kada su premijer, ministri i predsjednik Republike u Kninu, to je mogućnost da razgovaramo o stvarima koje su nam bitne.


Malo ih povučete za rukav.


– To negativno zvuči, ali razgovara se i o ozbiljnim temama, nije u pitanju isključivo svečanost. Tu je onda tih dana i medijski interes za Knin, pa nastojimo tim putem podsjetiti vlasti da se neke stvari još nisu riješile.


Nije samo turizam


Od kada vi živite u Kninu?


– Rođeni sam Kninjanin i samo sam tijekom rata živio u Šibeniku i Splitu i studirao. U Knin sam se vratio odmah po završetku rata. Kći mi se rodila u Splitu devet dana nakon Oluje, a krstili smo je u Kninu 10. rujna. Isti dan smo se supruga i ja vjenčali, bilo je to prvo vjenčanje i krštenje djeteta u oslobođenom Kninu.


Već, dakle, četvrt stoljeća iz prve ruke pratite sve mijene Knina.


– Moje je mišljenje da puno svojih potencijala nismo iskoristili. Propustili smo puno prilika, predugo je Knin imao status nekakvog grada slučaja. Prije petnaestak godina imali smo odličnu demografsku situaciju, najviše mladih u državi i čak je, zbog nedostatnih kapaciteta, bilo planova za gradnju novih osnovnih i srednjih škola. Međutim, danas nam je demografska situacija vrlo loša, dobar dio tih mladih, nažalost i najstručniji, otišao je trbuhom za kruhom čim su se otvorila vrata Europske unije. Shvatili smo da se moramo osloniti sami na sebe, ne možemo više čekati i ovisiti o pomoći nekog drugog.


Na koje to neiskorištene potencijale mislite? Nije baš vjerojatno da će Knin ikad biti pojam ekonomskog prosperiteta.


– Ne bih se složio, Knin ima jako puno potencijala. Nevjerojatne prirodne resurse, sedam rijeka, Dinaru, najvišu hrvatsku planinu, Nacionalni park Krka, kulturno-povijesne resurse… Naša tvrđava je najveća mletačka nerezidencijalna fortifikacija na svijetu. Dakle imamo brojne mogućnosti za razvoj turizma.


Uvijek samo turizam.


– Nije samo turizam, pripremamo i neke druge projekte. Trenutačno puno ulažemo u gospodarsku infrastrukturu, 45,5 milijuna kuna iz europskih fondova. Nikad u Kninu nije u tu svrhu investirano toliko novca. Gradimo poduzetnički centar i jedan informatički, inovacijski inkubator. Dio mladih informatički obrazovanih otišao nam je u Irsku, s nekima smo u kontaktu i rado bi se vratili kada im u tom inkubatoru osiguramo vrhunsku tehnološku opremu kojom će, uz mentore iz informatike i ekonomije, moći razvijati svoje ideje do komercijalne razine. Imamo još i u Kninu doktora znanosti informatičara, jednom je poslodavac u Londonu, radi online, a spreman je i nama pomoći. Greška je što država dosad nije ulagala u poduzetničku infrastrukturu u Kninu. Izdvojeno je puno novca, ali njime nisu generirana radna mjesta. Ne tvrdim da je loše što su se, primjerice, gradili stanovi, ali dio financijskih sredstava trebao se usmjeriti i u gospodarsku infrastrukturu.


Apolitičan političar


Vaša politička opcija pobijedila je i nedavno na lokalnim izborima u Kninu, znači da su građani zadovoljni s vama.


– S Markom Jelićem, koji je sada izabran za šibensko-kninskog župana, zajedno radim petnaestak godina. Prošloj garnituri u Kninu nudili smo rješenja kako potaknuti razvoj gospodarstva, ali kao da je njima nedostajalo znanja ili su se bojali našeg znanja.


I onda ste se na izborima kandidirali protiv njih.


– Da, ali mi nismo karijerni političari. Ja sam profesor na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu, Marko na veleučilištu u Kninu. Plaću primam na fakultetu, kao gradonačelnik dobivam samo naknadu. Ne zanima me budućnost u politici, jedino želim svoje stečeno znanje i iskustvo staviti na raspolaganje našem gradu.


Nemate, kažete, političkih ambicija, ali s dužnosti zamjenika gradonačelnika prešli ste na mjesto gradonačelnika, koje je, pak, Jelić napustio da bi bio župan. Dakle širite se.


– Postojala je za prošlogodišnje parlamentarne izbore ideja da se Marko kandidira na njima, ali ekipa koja mu je to predlagala prostituirala je tu ideju i nismo htjeli u tome sudjelovati. Mi smo apolitični.


Kakvu će korist Knin imati od župana Jelića?


– Veliku, nama vrata Županije više nisu zatvorena. Puno stvari koje smo pokušavali napraviti u prošlom mandatu u Kninu, stale su jer ih je netko iz nekog županijskog odjela blokirao. Mišljenja o potrebi izrade studije utjecaja na okoliš čekali smo i po godinu dana i slično. Naravno, vrata Županije otvorena su sada i drugim gradovima i općinama na našem području.


Dražen CIGLENEČKI
Snimio Davor KOVAČEVIĆ