Nakon smrti splitskog novinara Vladimira Matijanića sve više građana objavljuje svoja iskustva s hrvatskim zdravstvenim sustavom.

Jedna od takvih objava koja je izazvala brojne reakcije je i sljedeća:

“[Koliko košta život jednog običnog Hrvata/Hrvatice?]

Nisam tip osobe koja dijeli intimu po društvenim mrežama, a pogotovo kada se radi o ozbiljnim stvarima. Šok i nevjerica, jad, bol i tuga su preveliki što me nagnalo da pokušam druge upozoriti na stanje i perspektive. Moja majka je otišla zauvijek!!!

Jesmo li svi isti, jednako važni i dovoljno skupi (ili jeftini) da bi imali jednaku skrb ili pravo na istu?! Činjenica je da se „slučaj Matijanić“ dešava svaki dan u svim dijelovima Republike Hrvatske. Naime, moja majka je 26. srpnja 2022. godine imala prometnu nezgodu vozeći se na biciklu. Od naizgled lagane nezgode, samo ogrebane ruke, nakon obrade na OHBP u OB Sisak utvrđena je ozljeda zdjelice. Cijenim doktore dijagnostičare (RTG, CT) i doktora koji ju je u dežurstvu primio, inače je specijalist ortopedije, koji je odmah konstatirao da u OB Sisak nema rutine ni instrumentarija za ovakvu operaciju i da se takvi slučajevi obrađuju samo i isključivo na „Traumi“ u Draškovićevoj (Zagreb) u koju biva otpremljena 1. kolovoza 2022. godine. I tada počinje agonija po zdravstvenom sustavu s nedostatkom informacija, nekad malo ljubaznijim, nekad malo manje ljubaznim sestrama, doktori su uvijek zauzeti i nemaju vremena za informiranje obitelji, do konačne informacije da se jedini u Republici Hrvatskoj, koji takvu ozljedu može i zna operirati vraća s godišnjeg odmora 8. kolovoza 2022. godine. U međuvremenu, majka prolazi kroz brojne faze sve lošijeg stanja, treskavice, kopni iz dana u dan, što nikoga ne zabrinjava.

Danas, 9. kolovoza 2022. u 5 sati ujutro umrla je moja majka. Začudo, u uobičajeno vrijeme nakon vizite, zovem i od prve uspijevam dobiti doktora koji mi to saopćava uz napomenu pa znate ona je imala sepsu. Pitam kakvu sepsu? Pa znate imala je i uroinfekt, eto dugo je ležala. Vidjet ćemo pravi uzrok nakon obdukcije.

Ljudi, dugo je ležala, 14 dana je čekala operaciju! I nije ju dočekala. Zbog koga ili čega? Zdrava i vitalna žena od 69 godina, fizički vrlo aktivna, radi u vrtu, vozi bicikl, nema nekih značajnih komorbiditeta, nije dovoljno vrijedna za redovni postupak zdravstvene skrbi. Ponavljam, redoviti i na vrijeme! Ne hitni! Iako je za moj pojam (jesam doktor, ali ne medicine) njeno stanje bilo hitno stanje s obzirom na dob pacijentice.

Padneš s bicikla ne svojom krivnjom, dobiješ uroinfekt i umreš u hrvatskoj bolnici.

I sad se propitujem: jesam li još koga mogla i trebala nazvati, jesam li mogla kome platiti, jesam li se trebala učlaniti u koju stranku u zadnjih 14 dana pa da mogu nekoga nazvati??? Jesam li ja zakazala ili je sustav zakazao?! Učinila bih sve da moja majka živi!

Zašto vlada, ministri i ostali moćnici svih sustava uključivo i zdravstvenog, ne izlaze na teren zbog običnog, malog čovjeka, Hrvata/Hrvatice? Više nas nema toliko puno da bi to bilo nemoguće.

KOLIKO KOŠTA ŽIVOT JEDNOG OBIČNOG HRVATA/HRVATICE?”, piše svoje iskustvo jedna od građanki.