Sve bi bilo mnogo jednostavnije da su ustavotvorci u proteklih 13 godina slušali ustavne pravnike. Od ustavnih promjena 2000. godine ustavni pravnici, i ne samo oni, upozoravaju na manjkavo ustavno određenje referenduma, upozoravaju na činjenicu da nema jasnog ograničenja referendumskih tema, pa teoretski navodno sve može postati predmetom referenduma, pa eto i ustavnog.

Ustavotvorci, a to su saborski zastupnici, nisu tu »sitnicu« doradili ni 2010. godine kada su mijenjali Ustav, kada su mijenjali odredbu o referendumu i u vrijeme kada su sindikati prikupljali potpise za referendum o Zakonu o radu. 

  Prikupljanje potpisa za taj referendum trebalo je biti ona posljednja lampica koja se trebala upaliti pred očima ustavotvoraca. Dotad se, naime, smatralo da je odredba o deset posto potrebnih potpisa dovoljno velika prepreka.

Sindikati su pokazali da je moguće prikupiti i više nego dovoljan broj potpisa, a to znači da ako je referendumska inicijativa dovoljno emocionalno nabijena i ako je inicijativa dovoljno dobro organizirana i ima dobru infrastrukturu na terenu, potpise je moguće prikupiti. 

  A onda se dogodila Građanska inicijativa »U ime obitelji« koja je prikupila gotovo 750.000 potpisa za svoj zahtjev da se brak ustavno definira kao zajednica muškarca i žene, iako točno takva definicija braka već postoji u Obiteljskom zakonu. Lukava inicijativa je privukla golemu medijsku pažnju, a njene ustavne i političke posljedice zasad je teško dokučiti. 

Rezerviranje prava

  Referendum se, potvrdi li se da su svi preduvjeti ispunjeni, može raspisati (dapače, svi ustavnopravni stručnjaci svih katedri za ustavno pravo svih pravnih fakulteta u državi tvrde da ga se mora raspisati) i u tom slučaju nije teško predvidjeti da će većina biti za to da se brak definira ustavom. Izravna posljedica toga doista može biti da se određena skupina ljudi, pripadnici seksualnih manjina, diskriminira.

Ustavna pravnica Sanja Barić je na stranicama upravo ovog priloga tumačila da se traženim ustavnim definiranjem braka postiže samo jedno: rezerviranje riječi »brak« za zajednicu žene i mušakrca i ništa više od toga.

Nekome tko nije ustavni pravnik to se ne čini logičnim. Nije valjda ustavna odredba nešto što se svodi na lingvistiku. Iz svake ustavne odredbe, valjda, slijedi neki smisao i sadržaj, a koji bi drugi smisao i sadržaj takve definicije braka mogao biti osim rezerviranja određenih prava samo za one koji su u tako definiranom braku. 

  Steknu li se svi preduvjeti za raspisivanje referenduma (uključujući i očitovanje Ustavnog suda o samom referendumskom pitanju), a vladajuća koalicija ne raspiše referendum, usprkos svim mogućim dobrim namjerama zaštite prava određene manjine, ali i zaštite načela ljudskih prava uopće, stvara se vrlo opasan presedan.

Predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Peđa Grbin već je najavio da neće glasati za raspisivanje referenduma. U slučaju da se referendum, koji je ispunio sve preduvjete, ne raspiše, nema jamstva da će ikada ubuduće biti raspisan i jedan jedini referendum, ne nužno ustavotvorni, koji je ispunio sve propisane preduvjete.

Raspuštanje Sabora

  Interesantnu izjavu što činiti u slučaju da Sabor ne raspiše referendum, a svi uvjeti su ispunjeni, dao je šef Hrvatskih laburista Dragutin Lesar. On smatra da u tom slučaju predsjednik Republike Ivo Josipović treba raspustiti Sabor.

Ta se Lesarova izjava može višestruko tumačiti. Moguće je da Lesar ne zna dovoljno dobro ustavno gradivo jer predsjednik Republike zbog neraspisivanja referenduma nikako ne može raspustiti Sabor.

Ako je to točno, onda je riječ o neugodnoj spoznaji da saborski zastupnik Lesar, a svaki je saborski zastupnik potencijalni ustavotvorac, ne zna Ustav.

Druga je mogućnost da zna Ustav i namjerno obmanjuje javnost, ali jasno ukazuje smjer političkog pritiska u slučaju neraspisivanja izbora. Cilj će biti predsjednik Republike i zazivat će se njegovo djelovanje, bez obzira na njegove ovlasti.

A predsjednik Republike zasad se po pitanju referenduma drži u skladu s načelom »ne bih se htio nikome zamjeriti«. Izjavio je da se zakoni i Ustav poštuju i poštvat će se, a kad je riječ o vrijednosnim sudovima tvrdi da Hrvatska mora biti zemlja jednakih mogućnosti i šansi za sve građane, i kad je riječ o nediskriminaciji s ozbirom na spol, spolnu i rodnu orijentaciju. 

  U tom političkom boju Vlada će se, po svemu sudeći, nastojati držati po strani i tvrditi da je riječ o odnosu Sabora i naroda. Tek će se Ministarstvo uprave uplesti u taj posao jer će ono morati provjeriti valjanost potpisa.

Snažne emocije

  Valja nam se vratiti na ograničenje referenduma i nemogućnost građana da se na njemu izjašnjavaju o nizu pitanja (ljudska prava, porezi, financijski zakoni, proračun, izvršenje proračuna, amnestija…). Nije to slučajno.

Referendumi u pravilu pokreću snažne emocije, uostalom to je crno-bijeli način izjašnjavanja. Zato se o takvim emocionalnim pitanjima ne odlučuje na referendumu nego se u višestranačkim parlamentarnim demokracijama ta pitanja prepuštaju parlamentu koji je, bez obzira na sve što se u njemu može izgovoriti, racionalnije tijelo. Referendumi su prikladni za odlučivanje na lokalnoj razini, ali ne i na nacionalnoj i to upravo zbog mogućnosti silne i zlokobne manipulacije.

Njemačka, zbog povijesnog iskustva s Hitlerom, dokazanim ljubiteljem referenduma, uopće nema mogućnost državnog referenduma, pa nitko ne smatra da nije demokratska država. A kad se već kod nas naveliko manipulira referendumom koji je ove godine očito u modi (treba se prisjetiti i niza lokalnih referenduma kao i neuspješne inicijative Referendumski ustanak), valja se prisjetiti još jedne manipulacije kad je riječ o tom obliku izjašnjavanja, odnosno o izravnoj demokraciji i tvrdnji da je takvo izjašnjavanje najviše, najvrednije izjašnjavanje.

Kad se već toliko govori o Ustavu, koji u posljednje vrijeme više nalikuje na ementaler nego li na temeljni i najviši pravni akt države, onda se valja prisjetiti nečega što, barem zasad, nije sporno: izravna demokracija i referendumsko odlučivanje nisu među najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske, demokratski višestranački sustav jest.