Jedemo uvozno

Kupujemo krumpir i češnjak iz Kine, a grah iz – Kirgistana

Dubravko Grakalić / Glas Istre

U šest mjeseci ove godine, za uvoz povrća potrošeno je 44 milijuna dolara, a za uvoz voća 88,8 milijuna i dolara. Proizvodimo dovoljno pšenice, vina i jaja, sve ostalo moramo uvoziti, kaže Damir Novotny



ZAGREB  Hrvatski potrošači snabdjeveni su voćem i povrćem sa svih strana svijeta. Čak se i najjednostavnije sorte voća i povrća, poput krumpira, rajčica ili jabuka ne proizvode u dovoljnoj količini na plodnim domaćim oranicama i voćnjacima, nego se uvoze iz brojnih zemalja.


Glavnina ponude u supermarketima, na tržnicama i u trgovinama dolaze iz Njemačke, Italije, Slovenije, Bosne i Hercegovine i drugih europskih zemalja, dok podaci Hrvatske gospodarske komore pokazuju da uvozimo i krumpir iz Kine, te grah iz Argentine i Kirgistana.


U prošloj, 2013. godini, Hrvatska je uvezla 118.724 tona povrća, u vrijednosti od 117 milijuna i 228 tisuća dolara, te 173.843 tone voća, koje je plaćeno 182 milijuna i 364 tisuće dolara. Samo u posljednjih šest mjeseci, za uvoz povrća potrošeno je 44 milijuna dolara, dok je uvoz voća zapadao 88 milijuna i 849 tisuća dolara.   

Najviše agruma


»Hrvatska, naprosto, ne proizvodi dovoljno voća i povrća za svoje potrebe i za potrebe turističke sezone. Proizvodimo dovoljno pšenice, vina i jaja, sve ostalo moramo uvoziti. Očito su državni poticaji usmjereni u pogrešnom pravcu«, kaže ekonomski analitičar Damir Novotny.   

Ministarstvo poljoprivrede je u 2013. godini, putem izravnih poticaja proizvođačima voća, povrća i mesa, na njihove račune doznačilo milijardu i 900 milijuna kuna. Ove će godine poticaji za poljoprivredu biti veći i iznositi će 2,4 milijarde kuna, od čega 722 milijuna kuna dolazi iz proračuna Europske unije. Unatoč izravnim poticajima, koji se isplaćuju dva puta godišnje, voćari i povrćari ne uspijevaju proizvesti dovoljnu količinu hrane za ne preveliko hrvatsko tržište. 




   Tijekom 2013. godine na uvozni krumpir potrošeno je 17 milijuna dolara, na rajčicu 12 milijuna, dok je uvoz luka, češnjaka i poriluka odnio još 11 milijuna. Uvezeno je 10.431 tona rajčice, jer domaća proizvodnja od 28.504 tone nije bila dovoljna, unatoč povećanju od 3.100 tona u odnosu na 2012. godinu. 


   Uvoze se i sorte povrća koje se u Hrvatskoj sve manje proizvode, poput mrkve. U odnosu na 2012., prošle godine proizvedeno je 10 tisuća tona manje mrkve (5.294 umjesto 15.230 tona), ali je zato uvezeno 8.942 tone, u vrijednosti od četiri milijuna i 972 tisuće dolara. 


   Hrvatski potrošači uživaju u uvoznim agrumima, narančama i limunima, pa su prošle godine kupili za 43 milijuna dolara. Na drugom mjestu su banane, čiji je uvoz vrijedio 21 milijun dolara, dok su na trećem mjestu ne tako egzotične jabuke, kruške i dunje, čiji je uvoz iznosio 19 milijuna i 426 tisuća dolara. Jabuka i krušaka uvezeno je 25.500 tona, iako je domaća proizvodnja znatno uvećana. Dok se 2012. proizvelo 44 tisuće tona jabuka, u 2013. godini urodilo ih je čak 112 tisuća tona. Porasla je i proizvodnja krušaka s 3.455 tona na 5.267 tona.   

Kupus iz Makedonije


»Proizvodnja jabuka ozbiljniji je problem, jer se one mogu uzgajati samo u brdskim područjima, koja su pak slabije naseljena. Što se mediteranskih sorti voća i povrća tiče, tu ne bi trebalo biti problema, iako proizvodimo premalo«, objašnjava ekonomist Damir Novotny. 


   Uvezena je i velika količina sezonskog voća. Trešnje, višnje i marelice stajale su uvoznike 14 milijuna i 617 tisuća dolara, dok je »ostalo svježe voće« stajalo 7 milijuna i 999 tisuća dolara. 


   Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, uvoz povrća i voća doista je globalni posao. Na hrvatske tržnice sve vrste krumpira dolaze iz brojnih zemalja, od susjednih BiH i Srbije, do Njemačke, Nizozemske i Austrije. »Stari« krumpir dolazi čak iz Ukrajine, sa Cipra ili iz Turske, svježe rajčice iz Jordana, češnjak iz Kine i Slovenije, dok najveću količinu poriluka kupujemo u Italiji. 


   Bijeli i crveni kupus najviše uvozimo iz Makedonije i BiH, a salatu glavaticu, endiviju, zelenu salatu i radič uglavnom kupujemo u Italiji. Glavnica »domaće« cikle na tržnicama i u trgovinama dolazi iz Italije i Nizozemske, koja nam isporučuje i najviše celera. Hren dolazi iz Austrije, dok zimnice s krastavcima karnišonima nema bez uvoza iz Italija, Makedonije i BIH. 


   Šparoge uglavnom stižu iz Italije, Njemačke i Španjolske, dok su gljive uvoz iz Italije ili Mađarske. Tartufi se, osim iz Italije (plaćeni 71 tisuća dolara), uvoze i iz Slovenije (48 tisuća dolara). Masline se također uvoze iz Italije. 


   Za uvoz raznih vrsta paprika u 2013. godini potrošeno je 12 milijuna dolara, a glavnina uvoza bila je iz Italije, Španjolske i Makedonije. 


   Na popisu zemalja iz kojih se uvoze obični i bijeli grah nalaze se, uz Kinu i Kirgistan, Peru, Urugvaj, Argentina, SAD i Kanada. Najviše graha uvezeno je iz Kine, za 6 milijuna i 485 tisuća dolara. 


   »Nije normalno da se uvozi iz tih zemalja. Prije svega bi bilo normalno da to proizvedemo sami jer imamo sve potrebne preduvjete«, napominje Novotny. 



 Što se voća tiče, najzanimljiviji je uvoz jabuka, krušaka i dunja, vrijedan 19 milijuna i 426 tisuća dolara. Svježe jabuke uvezli smo ih iz najviše iz Poljske, Slovenije i Austrije, dok su kruške stigle iz Italije i Nizozemske. Dunje smo najviše uvozili iz Turske. Svježe trešnje na tržnicu poglavito dolaze iz Italije i Španjolske, dok nektarine, breskve i šljive imaju također talijansko podrijetlo. U sezoni jagoda, prošle godine najviše ih je uvezeno iz Italije, Grčke, Španjolske i Njemačke, dok je glavno uvozno rasadište malina, kupina i ribizla isto tako talijansko.



  


Smokve iz Slovačke


Voće se također uvozi iz raznih, pa i vrlo udaljenih zemalja. Uz egzotične sorte koje se ne uzgajaju u Hrvatskoj (iako se kokosovih oraha iz Mađarske uvezlo tek nešto manje nego iz Indonezije, za 150 tisuća naspram 164 tisuće dolara), uvoze se i bademi, orasi, lješnjaci i pinjoli. Naravno, snažan uvoz bilježe banane, koje su zapadale 41 milijun dolara, a najviše ih je došlo iz Ekvadora i Kostarike.   

Svježe smokve na tržnice dolaze iz Italije, Slovačke i Grčke, slatke naranče izrasle su u Grčkoj, Španjolskoj i Italiji, dok su klementine i grejp uglavnom talijanski. Najviše mandarina prošle godine uvezeno je iz Njemačke, svježeg grožđa iz Italije (6 milijuna i 600 tisuća dolara), te svježih lubenica iz Grčke (milijun i 790 tisuća dolara). 


   Statistika uvoza voća i povrća ukazuje na činjenicu da »lijepa naša« poljoprivreda nije u stanju pokriti potrebe hrvatskog tržišta, te kako se domaćim kupcima nude prehrambeni proizvodi egzotičnog podrijetla. Kad se jednom naviknemo na kineski grah, slovačke smokve i njemačke šparoge, gradske tržnice i lokalni trgovci više nam neće ni trebati.