Kako je krenulo, uskoro će se u HDZ moći učlaniti jedino s rukom na maču Marka Perkovića Thompsona. Zarivenom točno u središte krvavo crvene zvijezde. A stranački dokumenti će, jasno, biti na samo jednom pismu. Glagoljici
Nema tu potrebe za bilo kakvim okolišanjem, stvar je potpuno razvidna: ekonomska doktrina vladajuće koalicije u prvoj godini mandata pokazala se potpuno ispravnom. Dugo su gospodarski Kukuriku stratezi objašnjavali nužnost bitke na dva fronta: fiskalnoj disciplini (dakle, naplati poreza i poreznih dugova) i investicijskoj ofenzivi koja će pokrenuti zahrđale kotačiće domaćeg gospodarskog mehanizma.
Vrijeme koje je prošlo, dakle, pokazalo je da su bili potpuno u pravu. Jer, obzirom da je investicijski val još negdje daleko na pučini, u nastajanju, dogodilo se točno ono što je ekonomska doktrina bitke na dva fronta predviđala: lom industrijske proizvodnje, pad BDP-a, masovna selidba na zavode za zapošljavanje…
Naravno, nema nikakve utjehe u činjenici da se ispunilo predviđanje o tome što će se dogoditi ne bude li investicijskog buma u Hrvatskoj. Vlada je ta koja ga je trebala potaknuti i (dijelom) provesti, no nakon evo 13 mjeseci, uspješni su gotovo poput Domagoja Ivana Miloševića, čuvene akvizicije Jadranke Kosor, potpredsjednika Vlade za investicije. Obzirom na učinak, mogao je biti i bez portfelja.
Dramatične brojke
Neuspjeh vlasti (uz olakšavajuću okolnost nove krize u Europi koju Vlada Jadranke Kosor nije imala) u ostvarivanju vlastitih vizija, međutim, izaziva, također kako se moglo i predvidjeti, sve opasnije posljedice.
Brojke su upravo dramatične. Na Zavodu za zapošljavanje (posjet čijim stranicama bi se ubuduće u okviru antistresnih programa trebao zabranjivati, jer brojač nezaposlenih radi k’o navijen) je otprilike 35 tisuća ljudi više nego u siječnju prošle godine. Tridesetpet tisuća! To je otprilike do vrha pun Maksimir iz najluđih (i najneostvarivijih) snova Zdravka Mamića. To je oko stotinu novih nezaposlenih svakog dana, radnog ili neradnog.
Dalje, industrijska proizvodnja će se uskoro morati mjeriti mikroskopom. Unatoč prilično temeljitom uništavanju industrije u osam godina drugog carstva HDZ-a (nakon Franje Prvog vladao je Ivo Drugi, tako će se jednom učiti u čitankama iz povijesti o čudnovatim vremenima iz mračne hrvatske povijesti) , ostalo je izgleda dovoljno toga za propasti – pa je prosinačka industrijska proizvodnja za čak 5,6 posto niža od one godinu ranije.
Zatim, Hrvatska narodna banka u ovotjednoj analizi konstatira kako se nigdje ne vide znaci oporavka gospodarstva Hrvatske.
I kao šlag na tortu, došao je Moody’s.
Buka i nervoza
Nervoza u Banskim dvorima je, stoga, očekivana i očita. Formirane su posebne radne skupine koje bi trebale »gurati« investicije, ministar gospodarstva priča gluposti pred poslodavcima, a opća fronta protiv Zakona o strateškim investicijama (koji ne bi bio ni donošen da su stvari profunkcionirale) okupila je katoličke udurge, anarhokomuniste, zelene, crne, ljudskopravaške i samopravaške udruge… Sva ta buka i nervoza, jasno, prekrila je dvije krucijalne stvari vezane za kontroverzni zakon: 1. Vlada je loše procijenila situaciju i izgubila godinu dana – da nije tako, Zakon o strateškim investicijama donijela bi početkom 2012. godine, 2. Zakon ne donosi mogućnost prodaje voda, šuma i svega onog u što se danas zaklinju s desnicom i ljevicom na srcu, nego ubrzavanje već postojeće procedure izvlaštenja u određenim, ograničenim slučajevima – bitno je dakle, samo da sve bude maksimalno transparentno. A, po prvom prijedlogu Zakona – nije. Je li razlog tome već pažljivo pripremljena poza za doček stranih investitora (o kojoj nećemo na ovom mjesto da ne bi uznemirili Judith Reisman), a koja, moguće, podrazumijeva i određenu osobnu, opipljivu korist (novac, Judith, novac, ne pjeni se), ili se jednostavno radi o brzini, nepažnji, prvoj verziji koja će biti dorađena – pokazat će naredni dani.
Mistična Tomičina sekta
Sve to je samo »pola mise« o kaši u kojoj se krčka Hrvatska danas. Naime, najjača oporbena stranka, HDZ, polako se, ali sigurno, pretvara u mističnu desnu sektu. Na »pozicioniranju na desnici« Karamarko radi već od prvog dana, a čini se da taj rad daje i prve rezultate: Tomica neće morati kao onomad Ivo pričati kako je »glas za HSP isto što i glas za SDP«. Jer će se svi pitati »koji HSP?«. Neće, naime, biti nijednoga.
No, izgleda da je Karamarka malo »prebacilo«, jer pozivanje bizarne pseudoznanstvenice Judith u Sabor, u Klub zastupnika HDZ, kod većine pismenih birača može izazvati samo podsmijeh. Što je slijedeće? Netko od likova iz SAD-a koji smatraju da Darwina treba izbaciti iz škola? Politička akademija grčke »Zlatne zore«? Inkorporiranje Zvonimira Šeparovića u predsjedništvo Stranke, uz zborsko pjevanje himne i dimnu zavjesu?
Uglavnom, kako je krenulo, uskoro će se u HDZ moći učlaniti jedino s rukom na maču Marka Perkovića Thompsona. Zarivenom točno u središte krvavo crvene zvijezde. A stranački dokumenti će, jasno, biti na samo jednom pismu.
Glagoljici.
Sve te ludorije, međutim, dodatno narušavaju ostatke ostataka povjerenja u demokratski politički proces. Gospodarska nestabilnost sve jače ugrožava društvenu. I pitanje je hoće li neki potencijalni naredni set smanjenja plaća/prava zaposlenih/otkaza ozbiljno zaposliti interventnu policiju. A društvena nestabilnost, jasno, potaknut će i političku…
Valja se nadati da će veliki Mundiri u Banskim dvorima ipak iskemijati makar nekakav investicijski zamah i pronaći barem kultni Jadrankin put za put izlaska iz krize, prije nego nam neki fan teorije o tome da su homoseksualci kreirali Treći Reich (ni izvanzemaljci nisu isključeni) krene zaozbiljno krojiti sudbinu.
