Ivan Jakovčić optužio je premijera da je samovoljno donio odluku o smanjenju plaća u javnom sektoru za 3 posto, isto HNS tvrdi za porez na nekretnine, a HSU na buduća pravila u mirovinskom sektoru. No, u vrhu SDP-a kažu: 

   – Zoran Milanović nije Ivica Račan. Drugo je vrijeme, drugi su uvjeti. Ovo je striktno politička vlada, u kojoj – odlukom samih tih stranaka – nema predsjednika IDS-a i HSU-a. Bili su pozvani, nisu došli. Podjela odgovornosti je potpuno jasna: svatko od ministara vodi svoj resor i osobno je odgovoran za njega, osobno predlaže svoje zakone, obrazlaže ih na užem kabinetu, drugim ministarstvima i na Vladi u cjelini, a premijer Milanović vodi Vladu. No, ministri odgovaraju za svoje projekte i resore. Politika se vodi u Vladi, a ne na nekim koordinacijama – politbiroima. Toga nema i neće ni biti – kažu u vrhu vladajućeg SDP-a. 

   To znači da Milanović ni ubuduće neće popustiti pritiscima da saziva koordinacije. Misli da bi to iscrpljivalo svih, a da je posao ionako na ministrima, dakle članovima Vlade, a ne na strankama kao takvim.

   Naizgled, uz sve bučnije radničke prosvjede pod prozorom, premijeru Zoranu Milanoviću nije lako. Koalicija doživljava teške dane. Prva godina mandata bila je teška, a pomaci naprijed minimalni. Sve to stvara nervozu i koalicijski partneri izražavaju otvoreno nezadovoljstvo. Rad Vlade i premijera u zadnje vrijeme više komentiraju članovi vladajuće koalicije nego oporbeni HDZ. Građani nisu sigurni u kojem smjeru plovi brod, gdje je ona Milanovićeva hrid koju treba izbjeći, ne znaju zanju li dečki u Vladi što žele i da li uopće međusobno razgovaraju. Ako da, o čemu, zapravo? 

   No, premijeru Milanoviću samo je naizgled teško u ovoj situaciji, barem što se unutarnjih odnosa u koaliciji tiče. Paradoksalno, ovi sukobi, koji se praktički odvijaju isključivo na javnoj sceni, s obzirom na to da nikakve međustranačke koordinacije nema, jačaju položaj premijera i njegove stranke. 

  

Milanović i SDP jačaju

Slabljenjem koalicijskih partnera, a prema zadnjim anketama HNS je na 1,7 posto, HSU i nije u Vladi, a IDS samo kroz personifikaciju ministra turizma Veljka Ostojića uopće ima dodira s nacionalnom politikom, Zoran Milanović i SDP jačaju. Malo tko na njihovom mjestu to ne bi iskoristio u korist vlastitog snaženja, pogotovo znajući osnovno: HNS zasad sigurno neće napuštati koaliciju, iz najmanje dva razloga. 

   Prvo, nitko nije lud da ode iz pobjedničke, vladajuće koalicije i izađe na nove izbore s 1,7 posto u rukama. HNS će stoga trajno nastojati ostati na vlasti. I drugo, ta stranka se priprema za unutarstranački izborni sabor, nakon odlaska Radimira Čačića, koji i dalje pokušava zadržati dio utjecaja kroz svoju tzv. sjeverozapadnu struju, kadrove iz Varaždina i Međimurja gdje je tradicionalno najjači. U uvjetima podjela u stranci, koje su navodno takvih razmjera da Čačić i ministar Ivan Vrdoljak praktički više ne razgovaraju otkako se Vrdoljak jako približio premijeru Milanoviću, bilo kakva fatalna odluka za stranku, poput napuštanja koalicije, pogotovo ne dolazi u obzir. 

   Postoji, ako ćemo pravo, i treći veliki razlog zašto je HNS još uvijek tu, a to je odgovornost inoministrice Vesne Pusić koja danas vodi stranku. Njezin je posao uvođenje Hrvatske u EU, i utoliko bi odlazak njezine stranke iz koalicije bio potpuno neozbiljan, a uz to se radi o osobi koja također zna da bi stranku dotuklo da se sada igra vlastitim rejtingom i značajem, te stoga ne čudi da Pusić izjavljuje da HNS nije i neće napuštati savez. 

   Zašto onda HNS-ovci traže odgodu uvođenja poreza na nekretnine i prijete napuštanjem Vlade? Oni traže da se taj strateški zakon odgodi, čemu su u SDP-u možda i skloni na kraće staze kako bi se »popeglali« unutarkoalicijski odnosi, no dugoročno SDP od Linićevog poreza neće odustati. 

  S rada na kapital

  Ondje potvrđuju i informaciju s početka ovog tjedna da će Vlada ovih dana vjerojatno smijeniti HNS-ovog Dragana Kovačevića s čela Janafa zbog nepriličnih izjava koje je davao o ministru Liniću, kojega je s HTV-a poučio da bi više trebao čitati ekonomsku literaturu. Ljutnja zbog te izjave nije splasnula, i Kovačević se može nadati smjeni, mada vodi državnu tvrtku koja je vjerojatno jedina u 2012. ostvarila 96 milijuna kuna dobiti i povećala prihode za 57 posto. No, u SDP-u ne namjeravaju tolerirati takve, kako kažu, ispade. 

  Prijetnje SDP-u

  – Ma to je uobičajeni stil Dragana Kovačevića, on je takav tip, puno priča, brzo priča… Neće se nitko usuditi smjenjivati uspješnog direktora samo zbog jedne izjave – uvjereni su pak u HNS-u. Oni misle da bi Kovačević trebao ponuditi javnu ispriku ministru Liniću, i da će to biti dovoljno. 

   No, čini se da su u krivu i da će morati istrpjeti još jednu rezolutnu odluku premijera Zorana Milanovića. Iako HNS-ovih 14 ruku u Saboru drže stabilnost Vlade, Milanović ne krije da želi jasno pokazati tko je šef. 

   Računica je jasna: da su sutra izbori, po anketama bi SDP ponovno pobijedio, a HNS bi možda ostao i ispod praga. To je rezon kojim se provodi »disciplina kičme« HNS-ovaca.

   A ne samo HNS-ovci, već svi koalicijski partneri nezadovoljni su zbog činjenice da premijer Milanović ne održava koordinacije i ne okuplja sve predsjednike stranaka zajedno na redovitim susretima, te misle da se krucijalne političke odluke donose samovoljno od strane SDP-a. 

  Taktiziranje oko EU izbora

Također, u SDP-u se smatra da je u pozadini HNS-ovih napada ovih dana ionako nešto sasvim drugo: taktiziranje oko EU izbora, nakon što su ankete pokazale da HNS ne stoji dobro u samostalnom nastupu. Iako su socijaldemokrati i liberali (a HNS je liberalna stranka) različite grupacije u Europskom parlamentu, te ima logike da ne idu sa istom listom na izbore, čini se da HNS-ovci svakako žele na EU izbore sa SDP-om, te su medijska prepucavanja zadnjih dana uperena upravo ka želji da se SDP »natjera« i na tu koaliciju, te da su priče o napuštanju Vlade samo sredstvo pritiska na Milanovića da se odrekne 1 ili 2 mjesta na listi za EU parlament u korist HNS-a. Ako je to točno, a u obje stranke potvrđuju da će se ta tema ponovno otvoriti među njima ovih dana, tada je jasno da će Dragan Kovačević biti žrtvovan u korist nove, EU koalicije SDP-HNS i parlamentarnog statusa HNS-a u EU, što nije malo za stranku s tako fluidnim rejtingom, a naročito ne za stranku koju vodi upravo ministrica vanjskih poslova. 

   Na taj način, na vidiku je zapravo pomirenje interesa dvaju stranaka: SDP će malo prolongirati novi zakon o porezu na nekretnine, HNS će možda žrtvovati pokojeg stranačkog čovjeka, ali koalicija će opstati, i još se učvrstiti kroz EU savez. Iako će medijska galama uz stalna prepucavanja sugerirati drukčije, dvije strateške stranke vladajuće koalicije na kraju će se sigurno dogovoriti.