Foto G. Mehkek / Cropix
Čini se da je HDZ spreman da na zahtjev Mosta odustane od Karamarka kao mandatara. Time bi možda bila riješena poslijeizborna kriza, bio bi otvoren put k smjeni Karamarka kao predsjednika stranke, a time vjerojatno i ka prvom post-sanaderskom pokušaju unutarstranačke reforme
Ovu će izbornu pobjedu Tomislav Karamarko teško preživjeti, dragi prijatelji. Neće biti dvotrećinske većine pa se neće doktora Tuđmana i golemo djelo Gojka Šuška unijeti kao temeljnu vrijednost hrvatskog Ustava i uopće kao smisao postojanja ove mlade nam države.
Naša djeca će učiti i dalje tek napola revizionističke povijesne udžbenike u kojima nije jasno tko su u Drugom svjetskom ratu bili fašisti, a tko antifašisti, ali ipak neće se učiti povijest po kojoj su ustaše bili humana i domoljubna snaga, a antifašisti i partizani zločinci i ubojice koji su zapravo svršetkom rata okupirali Hrvatsku. Povijesno revizionističke teze neće postati istina nego će samo ostati više puta ponovljena laž.
Niti će se izvoditi pred sud one koji će kritički govoriti o Domovinskom ratu, koji će možda, ne daj Bože, reći da je taj rat djelomično bio i građanski rat, ili da su neki Hrvati u njemu činili zločine.
Naprosto, glupost nije pobijedila na ovim izborima pa se gluposti nikako neće moći niti ovjeriti dvotrećinskim parlamentarnim većinama.
Spasio nas je Karamarko. Da je bio netko sposobniji, netko makar malo prihvatljiviji i simpatičniji na čelu HDZ-a, netko, ajde, da ne kažemo baš pametniji ali svakako vispreniji, netko tko ipak može izgovoriti nekoliko rečenica koji imaju neko značenje i to po mogućnosti bez blesimetra – HDZ bi dobio parlamentarne izbore i oformio Vladu. Da je na čelu bio netko tko može izgovoriti tri najjednostavnije, protokolarne rečenice na engleskom i za kojeg bi prosječan birač mogao pomisliti da nas neće sramotiti po svijetu, SDP, Hrvatska raste i Milanović bi bez obzira na besprijekorne predizborne izvedbe posljednjih mjeseci, doživjeli poraz.
Krupne pogreške
Ovako je Karamarko svojom pojavnošću spriječio HDZ-ov i vlastiti trijumf. Sjena slabog vođe zasluženo je zasjenila stranku.
HDZ-ova elita neće mu to oprostiti i osveta će uslijediti. Jer, fotelje su fotelje, vlast je vlast. HDZ kažnjava izborne gubitnike. A Karamarko je već praktički – politički mrtvac. Reset je teško vjerojatan, u HDZ-u i oko njega se sada samo razmišlja kako sanirati štetu.
Istina, brojni nezadovoljnici u HDZ-a nemaju jasno definiranog vođu. Ako je Karamarko u nečemu efikasan, onda je to u uklanjanju iz svoje okoline onih koji su sposobniji od njega i mogli bi ga ugroziti.
Spominje se samo jedan mogući novi vođa. To je Andrej Plenković koji sigurno ima tih ambicija, bez obzira što ima izvrstan posao europarlamentarca u Bruxellesu.
Ako je ikakve sumnje o tome bilo ranije, u ovih mjesec dana predizborne kampanje Karamarko je učinio nekoliko krupnih grešaka iz kojih je bjelodano da nije za politiku visoke i najviše razine.
Odabrao je i kompromitirane za najbliže suradnice i suradnike u kampanji, na primjer, direktoricu kampanje Josipu Rimac koja je pod istragom. Prvi na izbornim listama u Zagrebu i Splitu Andrija Mikulić i Petar Škorić neomiljeni su, i jedan i drugi dobili su samo po dva posto preferencijalnih glasova. Na listama su se našli svi Sanaderovi ministri, osim Jadranke Kosor i samog Sanadera. Nevjerojatno je da je HDZ plagirao izborni slogan Pet plus. Promovirali su se s ekonomskim programom kojeg je tobože za HDZ izrađivao njemački institut IFO, ali su ovi to demantirali.
Bila je to vrlo loše vođena izborna kampanja ali je Karamarko, bez obzira na ankete koje su pokazivale suprotno, čvrsto vjerovao u uvjerljivu pobjedu.
Sigurno je da nije bilo naročito pametno niti učinkovito kada je prije desetak dana kazao da je »samo jedna stranka sposobna mijenjati put Hrvatske i spašavati Hrvatsku, a to nisu nikakvi mostovi, mostići ni stazice« i »nikakav gospodin Bandić 365 dana puta 25 sati jer je to obmana, a glasovi za takve su glasovi za SDP«. Nije valjda stvarno mislio da će dobiti 70 zastupnika koliko mu je ono u neprofesionalno rađenoj, lažnoj anketi prognozirao njegov stranački suborac na izborima Robert Bosak (Komunikacije 2×1). U izbornoj noći proglasio je pobjedu, kao da je za nju dovoljno imati 59 ruku u parlamentu, a pritom je i potpuno zaboravio na Most o kojem ovisi bilo koja vlada. Tek kad mu je Branko Hrg prišapnuo, Karamarko je čestitao Mostu na uspjehu.
Sada pak pripadnicima Mosta mora udvornički komplimentirati, sada više nisu obmana, sada je i »mostić« dobar za mijenjanje puta i spašavanje Hrvatske.
Most projekt HDZ-a
Čini se da je HDZ spreman da na zahtjev Mosta odustane od Karamarka kao mandatara. Time bi možda bila riješena poslijeizborna kriza, bio bi otvoren put k smjeni Karamarka kao predsjednika stranke, a time vjerojatno i ka srednjoročnoj konsolidaciji i novom, prvom post-sanaderskom pokušaju unutarstranačke reforme.
U svakom slučaju, prije će od premijerskog mjesta odustati HDZ nego SDP i Milanović. Jasno, Karamarko se još uvijek tome odupire jer ako ne bude premijer nego, na primjer, čak i predsjednik Hrvatskog sabora, on će na unutarstranačkim izborima lako biti smijenjen.
Čak ako bismo išli linijom, istina, neuvjerljive teorije zavjere koju ovih dana iznosi Mirela Holy o tome da je Most projekt HDZ-a, onda bismo mogli reći da je ojačani Most došao kao naručen za unutarnje reformiranje HDZ-a. Prohadezeovski kolumnist Večernjeg lista kazao je na HTV-u da bi Most mogao HDZ-u učiniti još hadezevskijim u dobrom, pravom smislu. Nije rekao da bi ta reforma onda neutralizirala Karamarka i njegov pokušaj tuđmanizacije, 16 godina poslije Tuđmana – kao pojam bez ikakva sadržaja. Pitanje je što bi to bilo hadezevskije jer se taj pompozni nacionalistički populistički koncept, a još uz tako lošeg vođu, nakon više od dva desetljeća sasvim ispuhao.
Prva dva-tri dana poslije izbora izgledalo je kao da je Karamarko u kakvom kućnom pritvoru. Pa i sam bi znao reći, kad bi ga novinari pitali za izjavu – da ide kući. Ili se možda povukao u nekakvu obavještajnu centralu pa tu radi na koaliciji.
Strašenje naroda
Karamarkovo strašenje naroda da će poslije 25 godina u demokraciji zatirati ljudska prava, da će provoditi kontrolu onoga što tko javno govori, da će on odlučivati o tome tko će voditi riječko ali, naravno, Hrvatsko narodno kazalište, da bi možda mogao privatnoj agenciji za ispitivanje javnog mnijenja oduzeti poslove, da bi veteranima Domovinskog rata dao veća građanske slobode i prava nego drugim građanima samo zato jer su branitelji – i te kako je imao dobar učinak. Naprosto, ljudi se takve totalitarne prijetnje davno prerasli. Paradoksalno – zaista se bjelodano pokazalo da je glas za HDZ samo glas za Tomislava Karamarka i jedino ih je on od tog glasa mogao i odvratiti. On je u tome uspio i Karamarko neće biti premijer, a Milanovića je osnažio kao najznačajnijeg političara u zemlji.
Hrvatska treba modernu konzervativnu stranku u kojoj bi se HDZ jednog dana ipak mogao prometnuti. Hrvatska će teško postati skroz normalna zemlja, dok se to ne dogodi. Ivo Sanader vodio je stranku k modernom, konzervativnom putu ali je taj pokušaj propao zbog neviđene korupcije i kriminala. U vrlo skoroj budućnosti, HDZ će morati sličnim sanaderovskim putem, ali, naravno, bez lopovluka.
Karamarko može u tom sustavu možda biti šef neke policijske uprave.
