U prizemlju i na katu jedne zgrade u Zadru, čiju lokaciju nećemo otkrivati zbog stigmatizacije stanara, svjetlo se navečer uključuje iza zavjesa koje više ne skrivaju goste kvartovskog kafića, nego krevete, kuhala i sve potrebno za život stranih radnika – ali ne onih koji dolaze raditi sezonske poslove, nego onih koji tu borave cijele godine, u prostoru koji za to nije namijenjen. Ondje gdje se nekada točilo piće i zadržavalo do kasno, danas – može se vidjeti kroz prozor kada se u prostoriji uključe svjetla – tu su naslagani kreveti na kat, poredani oko šanka koji je izgubio svrhu, ali ne i mjesto u prostoru.

Čekanje pravilnika

Na prozorima stoje uredno posložene cipele, a po zidovima je povješana odjeća. Ispred ulaza niz bicikala i električnih romobila svjedoči o svakodnevici ljudi koji su ovdje stigli raditi. I koji ovdje, barem zasad, i žive.

Prema Zakonu o strancima, čije su izmjene i dopune iz ožujka prošle godina najavljene kao korak ka boljoj zaštiti stranih radnika, propisano je da smještaj radnika koji osigurava ili dogovara poslodavac mora biti »primjeren«. Aktualni Pravilnik o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj propisuje da u prostoru koji je namijenjen boravku, spavanju i pripremi hrane može boraviti najviše šest radnika, pri čemu je propisana i minimalna kvadratura prostora – ona iznosi najmanje 14 »kvadrata« za jednu osobu, a za svaku dodatnu osobu treba osigurati po još šest metara četovornih. Međutim, sve se to odnosi tek na sezonske radnike koji su državljani trećih zemalja, no ne i na radnike nesezonce. Za nesezonske radnike, izmijenjeni Pravilnik MUP-a još nije stupio na snagu, iako su izmjene i dopune javno savjetovanje prošle još krajem prošle godine.

No, one još uvijek nisu usvojene pa Državni inspektorat (DIRH) »nema osnove za postupanje«. Barem se tako može iščitati iz njihovog odgovora na naš upit o ovom slučaju, koji glasi: »Inspektori Državnog inspektorata na području Zadarske županije nisu obavljali inspekcijske nadzore smještaja stranih radnika. U pogledu problematike smještaja radnika državljana trećih zemalja navodimo da provedbeni propis iz članka 103. f. stavka 4. Zakona o strancima, kojim će se, među ostalim, propisati što se smatra primjerenim smještajem, još nije stupio na snagu. Nadalje, ističemo kako je građevinska inspekcija Državnog inspektorata uvrstila u plan rada nadzor na lokaciji gdje su smješteni strani radnici u poslovnom prostoru koji, kako navodite, nije prenamijenjen u stambeni prostor.«

Naime, osim upitnih životnih uvjeta – koje, dakle, zakon i dalje ne uređuje s obzirom na to da je riječ o strancima ne-sezoncima – sporan je upravo i taj detalj da su smješteni u prostoru koji vlasnici nikada nisu službeno prenamijenili u stambeni, iako su bili dužni to učiniti sukladno zakonu.

(Ne)legalni smještaj

Potvrdili su nam tu činjenicu i u Gradu Zadru, a da je riječ o poslovnom, a ne stambenom prostoru, potvrđuje i opis ovoga prostora u Katastru. »Poslovni prostor u suterenu ukupne površine 88,79 četvornih metara, te na polukatu-galeriji ukupne površine 142,39 četvornih metara, ukupne korisne površine 231,18 četvornih metara, koji se sastoji od devet radnih soba, četiri spremišta i dvostrukog sanitarnog čvora u elaboratu obojano narančastom bojom«, tako je ovaj prostor opisan u službenoj javnoj evidenciji o nekretninama u kojoj se vode podaci o česticama zemljišta i građevinama.

Katastar otkriva i vlasnika poslovnog prostora, riječ je o jednoj slavonskoj tvrtki koju smo pokušali kontaktirati, ali broj telefona koji je javno dostupan – kaže automatski odgovor – se ne koristi. Tako nismo saznali namjerava li vlasnik ovaj prostor prenamijeniti jer za sada, kažu u Gradu Zadru, takav zahtjev nisu još uvijek dobili. Pokušali smo »uhvatiti« i stanare iz ovoga prostora, ali uspješno su nas izbjegli. Susjedi nam potvrđuju da ih povremeno viđaju, češće čuju, ali zvukovi su u granicama normalnosti pa se nemaju zašto žaliti. Osim toga, povremeno se osjete mirisi začina što bi moglo značiti da stanari ovdje i kuhaju.

Otkuda točno dolaze, koliko ih je u ovom prostoru i jesu li zadovoljni prostorom u kojemu žive, nismo uspjeli saznati. No, Institut za istraživanje migracija početkom veljače objavio je rezultate ankete među 429 stranih radnika iz Azije i Afrike, istina onih koji žive u Zagrebu i okolici. Većina u Hrvatskoj živi do dvije godine, a većini se, prema onome što su rekli, kvaliteta života poboljšala: gotovo 80 posto navodi barem blago poboljšanje, dok tek 7 posto smatra da im je kvaliteta života lošija od one u matičnoj državi iz koje su stigli u Hrvatsku. Opće zadovoljstvo životom, standardom, zdravljem i sigurnošću najčešće ocjenjuju srednje do visoko. Istodobno, i dalje imaju poteškoća s integracijom.

Nova pravila »na čekanju«

U novom pravilniku navedeno je da bez suglasnosti stanara stambene zgrade u jednom stanu mogu biti smještena četiri državljana trećih zemalja, odnosno četiri strana radnika, a najviše osam njih koji nisu u srodstvu u pobočnoj ili uspravnoj liniji do drugog koljena mogu biti smješteni u jednom stanu uz pisanu suglasnost dvije trećine stanara i neposrednih vlasnika susjednih stanova. Još jedna važna novina je da će se, umjesto dosadašnjih 14 »kvadrata« po sezonskom radniku, te šest »kvadrata« za svaku dodatnu osobu, ograničiti i broj stranih radnika – sezonaca ili ne-sezonaca – tako da u jednom stanu u zgradi može boraviti najviše osam stranih radnika i kad je kvadratura stana veća u odnosu na propisanu kvadraturu. U kući od 150 »kvadrata« može biti smješteno najviše 10 radnika. U kući od 300 »kvadrata« njih 20.