Predaja izbornih lista divna je stvar. Čak i kad nije urnebesna, kao kad HDZ prijavi krivu stranku u svojoj koaliciji (a DIP malo rastegne pravila da ne bi morali poništiti anketno najjaču listu, što bi stvarno bilo besmisleno). Kad je i redovna, dosadna, birokratska aktivnost uz prigodno sipanje optimizma. Po broju mandata koje stranke, naime, očekuju reklo bi se da Sabor broji barem 300, a ne tek 151 zastupnika i zastupnicu.

No, iznad svega je predaja lista, te njihova objava, vrijeme kad padaju maske. Kad se jasno vidi tko za koga igra, i s kojom snagom. Zato uvijek u ta doba ima stranačkih mrgođenja, rogoborenja i teatralnih bacanja »najdražih« iskaznica. Ovaj put, međutim, neke su stvari postale posebno očite i lijepo je da je tako jer se medijski teror određenim »nezavisnim« osobama popeo već vrh glave svakom tko je makar najosnovnije informiran.

Gospođa blokirana

Ljubo Jurčić, recimo. Nevjerojatno je koliko je puta gostovao u raznim prilozima i člancima pod egidom nezavisnog ekonomskog analitičara. A čovjek bio premijerski kandidat SDP (2007.). Pa predsjednik stranke koja nije prošla na parlamentarnim izborima (2011.). Pa kad je naknadno političkim transferom ipak postala parlamentarna, dakle i službeno predsjednik oporbene parlamentarne partije (do danas). Cijelo to vrijeme, međutim, čovjek figurira kao »nezavisni ekonomski stručnjak«. Eno ga sad na listi Milana Bandića. Daj Bože da uđe u Sabor, jer će nas inače i dalje mediji maltretirati s njim kao nezavisnim.

No, mnogo je očitiji razotkrivanje među kandidatima HDZ-a. Predsjednica udruge Blokirani, Mirjam Kervatin, je tamo. Da, one udruge koja je navodno zastupala jadne i osiromašene građane Hrvatske. O kojoj su se ispisale tone stranica novinskih tekstova, toplih ljudskih priča i iskonski krikova za socijalnom pravdom. Skoro pa ljevičarska ikona. Eno je tamo, pod Karamarkovim stijegom. Mora bit’ da trebaš imati posebnu vrstu želuca da na taj način »izradiš« one kojima je ugrožena ekonomska egzistencija. Ali, jasno, kandidatura je zapravo izraz žrtvovanja u korist nacije i obespravljenih. Nema nikakve sumnje.

Isto kao i što je bitka Roberta Bosaka, šefa agencije »2×1 komunikacije«, pod istom zastavom kao i gospođa blokirana, bitka za politički neovisno istraživanje javnog mnijenja. »Najpreciznija« agencija za ispitivanje javnog mnijenja prvo je svoje rezultate (pogodite tko po njima uvjerljivo pobjeđuje, uvijek) objavljivala na HDZ-ovskom portalu, a onda je, kako su se vlasničke karte u medijima krenule preslagivati, došla i do stranica nekad solidnih novina. Bosak, jasno, ne želi u Sabor da bi pomogao stranci koja ga je kandidirala.

Nego isključivo zbog toga da se uvede reda među poslovanjem agencija koje procjenjuju političke rejtinge. Ovo kako je ta branša posložena danas stvarno više nema smisla, čak se čini, po zadnjim istraživanjima (ne, jasno i Bosakovim), da bi Milanović nekako mogao i sastaviti još jednu Vladu. Pa s kim će poslovati, što bi rekao Karamarko, takve agencije kad HDZ dođe na vlast i uvede reda? Zna se. I s kim i s kakvim rezultatima.

Gorka iskustva s domaćim medijima u posljednje četiri godine, međutim, ne daju nimalo razloga za optimizam. Lako bi se moglo dogoditi da svi ti »nezavisni«, ako na izborima ne ostvare vlastite ambicije, i dalje budu prihvaćani kao autentični glas struke i naroda. A ako se to ipak i ne dogodi, već će stranački kabineti pronaći nove anonimce koje će podvaliti medijima kao, je li, autentični glas struke i naroda. To nije hrvatska specifičnost, takvi pokušaji prevara su uobičajeni i u nešto zrelijim demokracijama od ove hrvatske, ali, tamo ih je ipak malo teže »prodati«. Naime, »profesionalni dignitet« u tim zemljama ipak nije izraz iz antikvarijata.

ORaH je gotov

Ako se vratimo na ankete, ne naravno one koje je proizveo HDZ-ov kandidat na izborima, već one koje su radile normalne agencije, za očekivati je da će izbori biti izrazito izjednačeni. Karamarko je prosuo prednost s kojom je ušao u ovu godinu i mogli bi odlučivati doista i sitni detalji. U tom odnosu snaga, po dosad najozbiljnoj anketi, koju je napravila Promocija plus (po tisuću ljudi u svakoj izbornoj jedinici), HDZ-ova tri mandata prednosti mogu biti presudna prednost. Ali, anketa je samo zamrznuta skica u vremenu, a do izbora se još štošta može izmijeniti.

Međutim, njeni rezultati daju naznake nekoliko bitnih trendova. Prvo, ORaH je gotov. Osim Mirele Holy, koja bi mogla proći u Zagrebu, nigdje ne prelaze prag. Za očekivati je da će ovakav anketni rezultat demotivirati potencijalne glasače ORaH-a, koji nisu stranačka vojska, poput HDZ-ove, ili SDP-ove i koji pažljivo i informirano raspolažu svojim glasom. Dobar dio onih koji su glasali u anketi, a nisu u prvoj izbornoj jedinici, će vjerojatno naposlijektu s gas-maskom na birališta i glasati za koaliciju Zorana Milanovića. Slično bi se moglo dogoditi i s glasačima Uspješne Hrvatske, koja prolazi samo u Čačičevoj tvrđavi na sjeveru zemlje.

Naposlijetku, najviše od svih u posljednje vrijeme raste Most i uopće nije problem predvidjeti da će Božo Petrov biti Ivan Vilibor Sinčić ovih izbora. Dakle, najveće iznenađenje i trećeplasirani kandidat. Most zasad ima pet mandata, ali kako su se sad birači uvjerili da im glasovi neće propasti, dobit će ih još više. S tim da će se Mostu, svjetonazorski desnoj stranci, ipak teško preliti glasovi birača ORah-a ili Ive Josipovića.

Crvene zastave Glavašjugenda

Među onima koji bi mogli odlučivati o budućoj vlasti još su Milan Bandić i HDSSB. I jedni i drugi anketno nose po tri mandata. Njihovi birači zbog ove ankete neće bježati, ali neće nešto ni pohriliti. S tri mandata i »Reservoir dogs« situacijom u nekoliko lokalnih sredina (HDZ i SDP ucjenjuju Milana u Zagrebu, Milan HDZ u Vukovaru, Velikoj Gorici…) Bandić može na bilo koju stranu. Može i HDSSB, koji ovih dana plaši javnost sa sletovima Glavašjugenda.

Zbog zasad teoretske mogućnosti da naposlijetku upravo mandati HDSSB-a zatrebaju Zoranu Milanoviću za formiranje parlamentarne većine i Vlade već je graknula pravovjerna ljevica, pogotovo direktni politički konkuretni poput Ive Josipovića (kojemu u njegovoj predsjedničkoj kampanji nije padalo na pamet ono što sad traži od Milanovića -da se unaprijed odrekne podrške HDSSB-a).

U praksi su stvari još jasnije: dođe li doista do takve situacije, je li za Hrvatsku bolja opcija da na vlasti bude HDSSB u koaliciji s Milanovićem, nego HDSSB u koaliciji s HDZ-om? Na ovo pitanje, naravno, odgovor ne može početi s »ali«. Niti može imati više od dva slova.

A za one s lijeva koji bijesne i na samu mogućnost pozitivnog odgovora na ovakvo pitanje postoje i još dvije riječi: Aleksis Cipras.