Tomislav Karamarko / Foto N. REBERŠAK
Nije štedio ni civilne udruge, ni kulturne ustanove. Gledajući iz PR kuta često je birao i krive mete poput trenutno najpopularnijeg ministra – Borisa Lalovca
Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Tomislav Karamarko u posljednjih se nekoliko mjeseci verbalno obračunao s brojnim društvenim skupinama te se može kazati kako u njegovom predizbornom nastupu dominira agresivan vokabular.
Ovaj tjedan na popis onih s kojima se spreman »pokačiti« dodao i udruge građana.
– Nagradit ćemo svako novorođeno dijete s tisuću eura, a te novce ćemo uzeti od raznih agencija i udruga koje bespoštedno cijede državni proračun, kazao je Karamarko. Gotovo u isto vrijeme s time se složila Željka Markić, čelnica »U ime obitelji«, koja je prije kratkog vremena prestala biti udruga i inicijativa, a postala politička stranka. Ukoliko ovakva izjava nije isprazno predizborno komuniciranje, predsjednik za sada oporbenog HDZ-a mogao bi imati velikih problema u ostvarivanju ove ideje. Naime, više civilnih nevladinih udruga, za koje se može pretpostaviti da su Karamarku bile na pameti, istaknulo je kako ovakve prijetnje njima gotovo pa ništa ne znače. Oni novce dobijaju uglavnom po odrađenim projektima te je nakon ulaska u Europsku uniju, zbog strožih uvjeta financiranja, postotak sredstava koje dobivaju iz državnog proračuna zbilja mizeran. S druge strane, pojedinačno najveći trošitelji državnog novca među udrugama su političke stranke, braniteljske udruge te crkvene institucije. Teško je zamisliti da je predsjednik HDZ-a mislio baš tim pravno gledajući udrugama oduzimati proračunski novac.
Poziv na »sex«
No, nisu samo udruge bile posljednjih dana meta Karamarkovih obračuna. Riječko kazalište je došlo na repertoar također, ali čini se kako nakon više javnih odgovora riječkog HNK, među ostalim pozivom da posjeti predstavu »Sex«, Karamarko nema više želju za nastavkom obračuna. Ono što je kazao ipak je imalo i zlokoban prizvuk.
– Riječko Hrvatsko narodno kazalište (HNK) Ivana pl. Zajca u posljednje vrijeme svojim programom nije ni hrvatsko ni narodno, nego je postalo prostor nove kulturne okupacije i izrugivanja hrvatskoj kulturi i narodu, kazao je Karamarko baš u Rijeci, dodajući kako dolazi vrijeme kada će se to promijeniti, kada HDZ dođe na vlast. Prijetnje skoro pa nacionalizacijom kulture nešto je što inače prolazi tek u izuzetno diktatorskim državama, poput Sjeverne Koreje, gdje je primjerice čitava filmska industrija podjarmljena željama i težnjama Kim Jong-una. Ipak, predsjednik stranke koja prema trenutnim anketama je najizglednija da će sastavljati novu vladu nije odlučio reterirati poslije nekoliko provokacija prema njemu od strane samog kazališta, uključujući i famozni »poziv na seks«. Nesigurnost u mogućem nastavku verbalnog sukoba ili stav da je bespotrebno nastavljati obračun nakon što je napustio Rijeku? To znaju samo Karamarko i njegovi medijski savjetnici.
»NAKARADNO TUMAČENJE POVIJESTI«
Posebne obračune Karamarko je znao voditi s – povijesti. Predsjednik HDZ-a u nekoliko je navrata pojašnjavao kako na području historiografije mora doći do promjena.– Toj komunističkoj indoktrinaciji, tom pogrešnom i nakaradnom tumačenju novije povijesti i općih društvenih vrijednosti morat ćemo se suprostaviti kudikamo osmišljenije, na više razina ili fronti. Svjestan sam da će to biti vrlo teški, najteži procesi u našem društvu… To će biti cjelovita društvena reforma u kojoj bi svoj maksimalni udio trebali dati i naši vodeći intelektualci, članovi naše akademske zajednice, profesori društveno-humanističkih znanosti, naposljetku i sami mediji, to jest novinari, kazao je mogući budući premijer. Pojašnjavao je i kako se »istinom se ne može poigravati i nećemo dopustiti da djeca iz škola izlaze s dilemama i neznanjem«.
Potpuno očekivano, Karamarko je znao otvarati i verbalne frontove prema trenutno vladajućima. Ako se stavi po strani trenutni sukob sa samim premijerom oko (ne)sučeljavanja, u kojem predsjednik HDZ-a i njegovi ljudi tek rade kontrolu štete nad činjenicom da se ne želi naći na sučeljavanju iz jednostavnog razloga što govornički definitivno nije na razini Zorana Milanovića, Karamarko je i ranije znao odabrati krive mete, gledano iz PR kuta.
– Najrepresivniji aparat u Hrvatskoj koji treba pomagati svakom se zove Porezna uprava, a ministar financija prijeti hapšenjima, kazao je tako u jednoj prilici šef HDZ-a. Ova je izjava bila toliki autogol u odnosima s javnošću da su je i on i njegovi suradnici čim prije pokušali izbaciti iz javnog diskursa. Optužiti za represiju instituciju koja vjerojatno najbolje od svih državnih ustanova obavlja svoj posao u posljednjih nekoliko godina samo po sebi je loš potez. A kad se na to napadne najomiljenijeg ministra, koji u narodu već stječe nekakvu aureolu modernog Robin Hooda, onda se to samo može nazvati nepromišljenim potezom. Samo su zakonska rješenja koja je Boris Lalovac donosio znala pokidati čvrstu saborsku stegu HDZ-a, a savjetnici su Karamarku vjerojatno pojasnili kako među ljudima zaduženima u švicarskim francima ima i veliki broj glasača HDZ-a. Zbog toga se u ovom djelu kampanje Ministarstvo financija više ne dira. Nije se libilo niti od verbalnih obračuna s agencijama za ispitivanje javnog mijenja.
– Ja ih tri godine komentiram i ukazujem na falsificiranje tih rezultata. Ne znam s kime će ti ljudi raditi u uređenom društvu kada mi dođemo na vlast, zlokobno je ustvrdio Karamarko, nezadovoljan jednim od objavljenih rezultata. Nejasno je zašto mu je ovo trebalo: HDZ gotovo uvijek ionako dobija više glasova nego to ankete predviđaju, zbog velike podrške ruralnih krajeva koji su rjeđi u anketama, a agencije ionako mnogo manje rade sa samim političkim strankama, mnogo zastupljeniji klijenti su im mediji.
Nezadovoljan istragama
Nezadovoljan istragama koje su u tijeku, predsjednik HDZ-a dodirnuo se i Državnog odvjetništva. Povod je bilo skidanje zastupničkog imuniteta Josipi Rimac, gradonačelnici Knina, i to netom nakon što je i ušla u Sabor.
– To je redovita procedura, zahtjev za skidanje imuniteta zbog istražnih radnji koje bi trebalo provesti, ali je vrlo interesantno da se to upravo sada događa. Državni odvjetnik, da je mudar, to mogu javno reći, ostavio bi to za dan poslije izbora.
Znao je Tomislav Karamarko otvarati frontove i s osobama iz javnog života, a možda je najžešći primjer onaj Žarka Puhovskog.
– Tipičan primjer je Žarko Puhovski; na njemu se najbolje vidi apsurdnost neprovedene lustracije. On nije promijenio svoj diskurs od onih bivših vremena naovamo. A to se može reći i za mnoge druge, kazao je Karamarko, dodajući i nedomoljubnost ovog analitičara koji je pak odgovorio svojim sjećanjima od prije deset i više godina, prepričavajući kako su Stjepan Mesić i Tomislav Karamarko, u vrijeme dok su bili veliki prijatelji, znali pričati viceve o Franji Tuđmanu.
