Razgovor s povodom

Joško Klisović: ‘Novi SDP ne gradimo čišćenjem. Nisam mislio ništa loše s dosjetkom o Hercegovcima”

Tihana Tomičić

snimio Davor Kovačević

snimio Davor Kovačević

Ovih šest mjeseci od odlaska iz Sabora bio sam se politički »primirio« dok ne vidim stav novog vodstva stranke prema lošim praksama naše stranke u Zagrebu te prema percepciji povezanosti dijela članova s Milanom Bandićem i onome što on simbolizira. Odlučio sam se za kandidaturu tek kada sam vidio da je stranka ozbiljna i odlučna u tome da izgradi novi, zdravi SDP u Zagrebu



Nakon niza peripetija oko zagrebačkog SDP-a, pravnik, diplomat, bivši zastupnik i bivši zamjenik ministra Joško Klisović postao je kandidat za gradonačelnika Zagreba, gdje će se boriti i s Milanom Bandićem i HDZ-om, ali u nekoj mjeri i s kandidatom platforme Možemo. Kampanja će biti oštra i Klisović je ovih dana već tema i za premijera Andreja Plenkovića.


Imamo ovih dana aktualnu aferu »Tri majmuna«, no premijer je tu priču povezao sa zagrebačkim SDP-om i izjavama Mirele Holy i vas, tvrdeći da postoje dvostruki standardi i da i u SDP-u itekako stanuje šovinizam, ali »urbani šovinizam«.


– Ne postoji i neće postojati. Već smo objasnili što je Mirela htjela reći, da postoje privilegirani ljudi koji dobivaju privilegirane informacije o tome da je ostala jedna doza cjepiva u otvorenoj bočici i da mogu doći u roku od sat-dva u Zagreb kako bi se cijepili. To sigurno nitko od nas ne može tolerirati, takvo prekoredno i povlašteno cijepljenje je jedna ružna i neprihvatljiva anomalija. I u Zagrebu ima starijih i bolesnih ljudi koji čekaju svoj red kao prioriteti, a znamo da je cijepljenje Zagrepčana zapravo počelo zadnje.


Nismo elitisti




A vaša primjedba da bi građani mogli odlučiti da Zagreb vodi netko iz Hercegovačke, a ne iz Hercegovine?


– To je bila jedna dosjetka, možda je nekima loše pala, ali ničeg zlonamjernog ili omalovažavajućeg u tome nije bilo. Ne pada mi na pamet ikoga tako uvrijediti, to bi bilo protivno mom biću i mojoj političkom uvjerenju. Samo sam želio reći da gospodin Bandić više neće biti gradonačelnik, i ništa više.


Ono što će HDZ sigurno koristiti u ovoj kampanji bit će teza da SDP na ove izbore u Zagrebu izlazi s »elitistima«, kojima obični ljudi možda smetaju.


– Nismo mi nikakvi elitisti, mi smo ljudi koji se borimo za mjesto pod suncem kao i drugi. Sve što sam postigao bilo je svojim radom – svojim rukama i svojom glavom. Mi smo ovdje za svakog čovjeka koji živi od svog rada, bilo kao sveučilišni profesor, radnik u industriji, obrtnik, liječnik ili učitelj.


Zašto onda Plenković tako nastupa?


– Iza svega stoji nervoza, jer se vidi da se ne upravlja COVID-krizom na pravi način, jer se vidi koliko se Stožer kompromitirao u očima građana, jer obnova Zagreba ne ide kako se planiralo zbog čega su građani opravdano ljuti, jer ni HDZ-ov kandidat u Zagrebu ne stoji dobro kako su mislili da će stajati. Pa se onda služe ovim niskim udarcima.


A tko je napravio lažnu naslovnicu s lažnim izjavama Davora Filipovića?


– Mene to pitate? Nemam pojma. Stvarno ne znam. Ali očito je netko dobio inspiraciju u njegovim izjavama.


Tko će zapravo vama biti glavni suparnik na ovim izborima – izgledalo je da je to, naravno, Milan Bandić, ali HDZ će opasno udarati, a ni Možemo nije baš bez oružja.


– Pa hoće HDZ, da, ali ja opet ne bih podcijenio Milana Bandića. Uvijek kad su ga podcijenili, on bi pokazao da može, pogotovo tu u Zagrebu. Očekujem da on uđe u drugi krug, i očekujem da ukrstimo koplja nas dvojica, pri čemu doista vjerujem da ću ga pobijediti. Ja želim okupljati zdrave snage Zagreba, raskrstiti s njegovim stilom vladanja i provesti svoju viziju razvoja pametnog grada u stvarnost. Za to tražim mandat od građana.


U početku je dobro išlo, a onda se uplela politika

Kakva je vaša ocjena Vladina upravljanja COVID-krizom?


– U samom početku je to relativno dobro išlo. Strah od nepoznatog virusa je bio velik pa se vjerovalo Stožeru. Ali onog trenutka kad je Stožer, pod utjecajem HDZ-ovih interesa, počeo donositi odluke u čijoj je pozadini bila politika izgubili su kredibilitet. Išlo je to od procesija na Hvaru do datuma parlamentarnih izbora, preko Vukovara, do činjenice da članica Stožera ljude naziva bioteroristima, a onda i sama sudjeluje na misnim slavljima gdje se ne poštuju epidemiološke mjere. I drugdje u Europi postoje naravno slični problemi s COVID-krizom, ali ovo uvjeravanje da Hrvatska dobro upravlja krizom, dok je zapravo stalno zadnja po europskim pokazateljima je iritantno.


Vlada je ipak uspješno spašavala radna mjesta.


– Novac iz EU-a došao je po određenim kriterijima i dobili smo onoliko koliko nam »pripada«. A naravno da su se u krizi presložili prioriteti u državnom proračunu, no SDP je tražio i mnogo više od toga, npr. produženje moratorija na kredite i slično, ali na to nisu pristali. Dakle moglo se još mnogo više.


Biste li kao gradonačelnik tražili izdvojene mjere, kao Istra ili PGŽ?


– Ako bi bilo razloga, bih. Jer lokalne sredine najbolje znaju svoje uvjete. Premijer vjerojatno osjeća da su brojke mogle biti bolje, i zato tako nervozno reagira u zadnje vrijeme. Zato govori o »Tri majmuna«, diže emocije kod ljudi, i prikriva prave probleme. Ja prvi ne mislim da je poruka vlasnika tog kafića bila primjerena i ne bih želio vidjeti takve stvari u svome gradu i državi, to jednostavno nije moj stil i rječnik, a mislim i da je štetno za društvo. No, stručnjaci i pravnici su objasnili da je kritika vlasti, protest i bunt nešto potpuno drugo od diskriminacije, ako bi se nekome doslovce zabranio ulaz ili odbilo posluživanje zbog političkog uvjerenja onda bi to bila diskriminacija.

Nove prakse


Govorite li sad između redaka i o Tomislavu Tomaševiću, i o tome da je on aktivist, bez stvarnog upravljačkog iskustva?


– Pa sigurno nema tog iskustva, barem ne koliko imam ja. Njegov aktivizam je dobrodošao i on je stvarno kroz zadnje godine pridonio podizanju značaja zagrebačkih tema na političkoj sceni i ja ga vidim kao odličnog partnera u upravljanju gradom. Na kraju krajeva, gradonačelnik mora imati većinu u Skupštini i tu možemo ostvariti dobru suradnju s obzirom da su nam ideje podudarne, kao i vrijednosti.


Joško Klisović, snimio Davor Kovačević


Da se ranije dogodilo raspuštanje u zagrebačkom SDP-u, možda Tomašević i ne bi bio protukandidat nego bi odmah išli zajedno SDP i Možemo. Je li to propust vodstva stranke?


– Pa mi smo i bili predlagali da idemo zajedno, da demonstriramo snagu i zajedništvo lijevog centra i ljevice u Zagrebu. SDP je bio spreman staviti stranačke interese po strani i podržati Tomaševića kao zajedničkog kandidata kako bismo pobijedili u prvom krugu, ali stvari se na kraju nisu odvile na taj način.


Onda je bivše vodstvo SDP-a Zagreba to izblokiralo?


– Tomašević i Možemo su odbili taj prijedlog, ne SDP. Ali time su nehotice ubrzali reformske procese u našoj stranci. Vodstvo moje stranke odlučilo je raspustiti tijela stranke u Zagrebu, i promijeniti stare prakse koje su nas odvele na put poraza 2017. u Zagrebu i 2020. na državnoj razini.


Tomašević ponavlja da njihovi članovi ne žele surađivati sa »starim strankama«. Evo, i kod njih postoji istoznačnica HDZ-SDP.


– SDP je još uvijek vodeća stranka lijevog centra i u zagrebačkoj skupštini neće biti većine bez nas i Možemo. Hoće li i onda gospodin Tomašević voditi istu politiku distanciranja od SDP-a? Ove njegove izjave doživljavam više kao emotivan iskaz neiskustva u politici i dodvoravanja biračima koji su razočarani u stari SDP. Velika je ipak razlika ići sa SDP-om ili sam, zajedno smo mogli u prvom krugu pobijediti. No, dobro. Vjerojatno ćemo postizborno surađivati. Ja im ustvari zahvaljujem, jer su ubrzali neke procese unutar SDP-a. Odluke našeg vodstva s ciljem reformiranja stranke su za mene bile conditio sine qua non povratka u politiku. Ovih šest mjeseci od odlaska iz Sabora bio sam se politički »primirio« dok ne vidim stav novog vodstva stranke prema lošim praksama naše stranke u Zagrebu te prema percepciji povezanosti dijela članova s Milanom Bandićem i onome što on simbolizira.


Ali sinonim takve politike nije bio Gordan Maras, a ipak je smijenjen.


– Ne, ja ne kažem da je to bio on. On je jednostavno bio na čelu organizacije, a vodstvo SDP-a je htjelo jasno i glasno dati do znanja da smo završili s spomenutim praksama, da gradimo novi SDP i eto u konzultacijama s članstvom došlo se do mog imena kao kandidata za gradonačelnika.


Igramo na pobjedu


Mnogi kažu da je baš vaše ime dokaz da Zoran Milanović i dalje upravlja SDP-om. Vi ste kumovi.


– A ne, to nije dokaz toga. Svaki moj rezultat ili uspjeh neki će uvijek zlonamjerno asocirati sa Zoranom, kako bi naštetili i njemu i meni. To nije fer, zar ne?


To vam je i »prokletstvo« dakle?


– Ma gledajte, Milanović je predsjednik, izašao je iz stranke kako Ustav i nalaže, vodi državnu politiku i više se ne miješa se u stranačku politiku, a kamoli u kadroviranje naše stranke. On s tim više nema veze.


Nego čija je to bila ideja?


– Članovi stranke već dugo spominju moje ime. Ideja je došla iz baze i prihvaćena je od vodstva. Ja sam se odlučio za kandidaturu tek kada sam vidio da je stranka ozbiljna i odlučna u tome da izgradi novi, zdravi SDP u Zagrebu.


I sada predsjednik tog zagrebačkog SDP-a želite biti.


– Moguće, ali o tom-potom.


Dojam je da Grbinovo vodstvo SDP-a na ovim izborima uopće nema za ultimativni cilj pobjedu na ovim izborima…


– Ima, ima, kako ne, mi igramo na pobjedu u Zagrebu…


U redu, ali pogledajte i Vukovar, pa odnos prema Rijeci za koju Ivan Račan kaže da neće biti smak svijeta ako SDP izgubi Rijeku, i tako dalje. Kao da nije glavni cilj izborna pobjeda, nego čišćenje stranke od starih kadrova. To je dojam.


– Upravo vam govorim o novim praksama SDP-a, o novom duhu stranke. Novi SDP ne gradimo tako da »čistimo«, nego da svojim primjerom pokažemo kako želimo funkcionirati i tko je spreman tako raditi dobrodošao je pridružiti se i pomoći. Tko želi na stari način, bolje mu je kod Milana Bandića.


Pa vi kao da govorite o HDZ-u, a ne o SDP-u. Birači ni ne misle da je glavno obilježje SDP-a korupcija ili kriminal.


– Pa i nije. Nisam to niti rekao. Naš je problem u Zagrebu bio percepcija naslonjenosti dijela članova na Milana Bandića koji je simbol klijentelizma i korupcije. Neki naši članovi su tome davali i povoda. Jedan naš kolega mogao je ući u Skupštinu i srušiti većinu Bandiću. Nije želio. Dakle, od toga smo se morali odlučno odmaknuti. To smo i učinili.


Obnova je prioritet


Milan Bandić prije neki dan je rekao: »Ako u Zagrebu padne ikome cigla na glavu, ja ću dati ostavku«. To je rečenica koju građani vole čuti, znači spremnost na preuzimanje odgovornosti i nešto za što se političara može držati. Koje projekte vi možete najaviti, za koje se kasnije građani Zagreba mogu držati?


– U Zagrebu padaju i komadi fasade, a ne samo cigle. Neki dan je tako u Preobraženskoj ulici pao komad fasade pred dvije Zagrepčanke koje su srećom ostale neozlijeđene, a nisam vidio da je gospodin Bandić radi toga podnio ostavku. Što se tiče projekata, prije svega, neki od tih projekata su strateški i za njihovu realizaciju treba vremena. Primjerice, Centar za gospodarenje otpadom, koji planiramo financirati europskim novcima. Drugo, novi Jarunski most, a tu je i saniranje vodovoda i odvodne mreže, s obzirom da 12 posto kućanstava još nije spojeno na kanalizacijsku mrežu, a 40 posto otpadnih voda ne prolazi pročišćivač. Tu je i projekt nacionalne bolnice u Blatu, koja predugo zjapi nedovršena kao spomenik lošem upravljanju Zagrebom.


Važna je obnova, ne preimenovanje ulica i trgova

Što je s izgradnjom novog stadiona?


– Dinamo zaslužuje novi moderan stadion, a ne ovo staro zdanje koje je još jedan spomenik lošeg upravljanja gradom. Izjavili ste da ne biste sad vraćali Titovo ime trgu kod HNK-a. Ne želite, očito, ideologizirati i dizati tu vrstu tenzija. No, istovremeno, SDP u Rijeci uglavnom pobjeđuje baš na tim temama, pa se stalno spominju zvijezda, Galeb i slične teme. To su dakle dvije potpuno različite politike SDP-a u dva grada? – U Zagrebu je prioritet obnova porušenog i zapuštenog grada, a ne preimenovanje ulica i trgova. Svako imenovanje ulica i trgova ići će u konzultacijama s građanima, a ne diktatom gradonačelnika. Osobe koje su značajno doprinijele postojanju današnje suverene države Hrvatske u međunarodno priznatim granicama svakako su kandidati za ulicu ili trg.

Planovi s obnovom?


– Obnova je cilj broj jedan. Moramo obnoviti staru jezgru Zagreba porušenu u potresu, ali i sve druge kvartove koji su u lošem stanju.


HDZ je i tu doskočio: osnovan je Fond za obnovu, koji će voditi Damir Vanđelić. Koliko Grad tu uopće može imati utjecaja?


– Dinamiku obnove po zakonu diktira Vlada, odnosno Ministarstvo graditeljstva, a točno je da će financiranje ići kroz Fond. Tražit ću da se napravi cjelovit plan obnove s detaljnim hodogramom aktivnosti. Zatražit ću i pojednostavljivanje i ubrzavanje procedura koje sada građane izluđuju. Građani neće biti ostavljeni na cjedilu, kao ni gradske nekretnine. Obnovu ćemo voditi kao cjelovitu rekonstrukciju centra Zagreba, uključujući njegovu infrastrukturu.


U kojoj mjeri će to opteretiti gradski proračun?


– Naravno da hoće, ali to je sada prioritet. Ovih 630 milijuna eura iz EU-a sigurno nije dovoljno, ali ćemo maksimalno pokušati iskoristiti sredstva koje imamo. To je sve zajedno dosta skupo, ali je i prilika da se uredi grad.


Participativna politika​


Izašli ste s idejom crowdfounding kampanje za mirkroprojekte u gradu. To zvuči moderno, ali i pomalo populistički: uz budžet od skoro 14 milijardi kuna, građani bi vam još nešto trebali i davati direktno iz džepa?


– Ovdje je riječ o participativnoj politici. Ponekad građani znaju da nešto što žele u svom kvartu nije prioritet, a htjeli bi to odmah, na primjer dobiti tobogan ili ljuljačku u nekom parkiću ili popraviti stube. U tom slučaju građani mogu na dobrovoljnoj osnovi mikrokreditirati takav mali projekt, Grad će to napraviti i novac im vratiti. Dakle, takvi mali projekti time bi se rješavali puno brže. Naravno, ponavljam na dobrovoljnoj osnovi. Europski gradovi odavno koriste ovaj mehanizam.


Prirez se neće smanjivati?


– To danas nije realno, uz ovakvo stanje proračuna i troškove obnove grada. Ali na dnevnom redu će ostati. Prirez ćemo smanjiti čim to prilike dopuste.


To pretpostavlja i maksimalnu štednju. Zaposleni u Holdingu toga se možda boje, a upravo su to Bandićevi birači.


– Tako je, štednju i pravilno upravljanje novcem, da on ne curi u privatne džepove. Građanima ne želim obećavati bajke, nego ono iza čega stojim, što je realno, i što stvarno mislim ostvariti. A za to treba i novac. Zato smanjenje prireza nije sada realno, a racionalizacija poslovanja, bolje upravljanje gradskom imovinom, zaustavljanje korupcije, to su sve alati koje ćemo koristiti za rast prihoda proračuna i rasterećivanje građana od novih troškova.


Najavljujete reformu Holdinga, znači li to promjenu strukture, broja zaposlenih? Bandić je osnovao Holding da bi mogao centralizirano upravljati.


– Ja u ove izbore sigurno ne idem da bi autoritarno upravljao, nego upravo suprotno – osigurat ću participaciju građana i u odlučivanju i u nadzoru trošenje gradskog novca. Vodio sam jedan projekt dok sam bio u Vladi Zorana Milanovića koji se zvao »Partnerstvo za otvorenu vlast« i koji se koncentrirao na suzbijanje korupcije, uvođenje visokih tehnologija za transparentno upravljanje i uključivanje građana u odlučivanje. Bili smo prvi u Europi po ocjeni nezavisnih međunarodnih evaluatora u postignutom napretku na navedenim područjima. Ta iskustva želim primijeniti u Zagrebu. Holding je uspostavljen da bi se građanima ružila jeftinija i kvalitetnija usluga te osigurala jeftinija javna nabava. Na kraju se pretvorio u mehanizam za lakše zaduživanje. Cilj mora biti jeftinija usluga za građane i transparentna javna nabava, i u tom smislu ćemo ga reorganizirati.


Skupo i nepotrebno


U jednoj rečenici, Bandićeva vlast – ocjena. Je li u tih 20 godina bilo i nešto dobro?


– Gledajte, upravo je Bandić doveo grad u takvo zapušteno stanje u kojem se danas nalazi. Umjesto da obnovi mostove koji su u opasnom stanju, on gradi fontane, umjesto da sanira vodovodnu mrežu on gradi najskuplju žičaru na svijetu – dakle da, nešto je napravio, ali sve što je radio, radio je skupo, a često i nepotrebno i to na uštrb onog potrebnog.


Život u Rijeci je komunalno puno skuplji od Zagreba, a ipak mislite da SDP i u Rijeci opet mora pobijediti, zašto?


– Zato jer će jedan mladi kandidat za gradonačelnika poput Marka Filipovića sigurno naći nova, inovativna rješenja za grad. Inače, moje prvo radno mjesto je bilo u riječkoj firmi, u Transadriji, evo tu u Zagrebu u Gajevoj ulici.


To nismo znali, priznajemo.


– To mi je bio prvi posao, tako da sam, evo, bio prisutan u biznisu, diplomaciji, državnoj službi, ali i NGO-u i u akademskoj zajednici. Mislim da samo oni koji me se u Zagrebu boje guraju tezu da me javnost ne prepoznaje. Uvjeren sam u drugi krug, a onda i u pobjedu.


*razgovor je rađen prije smrti Milana Bandića