snimio Davor Kovačević
Ovih šest mjeseci od odlaska iz Sabora bio sam se politički »primirio« dok ne vidim stav novog vodstva stranke prema lošim praksama naše stranke u Zagrebu te prema percepciji povezanosti dijela članova s Milanom Bandićem i onome što on simbolizira. Odlučio sam se za kandidaturu tek kada sam vidio da je stranka ozbiljna i odlučna u tome da izgradi novi, zdravi SDP u Zagrebu
povezane vijesti
- Koalicija Rijeke pravde predala liste. Grbin: “Hrvatska će biti slobodna od korupcije, država više neće krasti”
- Nova degradacija riječkih SDP-ovih veterana. Jovanović i Obersnel mandate moraju hvatati preferencijalnim glasovima
- Svi Zagrepčani stariji od 65 godina od 1. lipnja će imati pravo na besplatan javni prijevoz
Nakon niza peripetija oko zagrebačkog SDP-a, pravnik, diplomat, bivši zastupnik i bivši zamjenik ministra Joško Klisović postao je kandidat za gradonačelnika Zagreba, gdje će se boriti i s Milanom Bandićem i HDZ-om, ali u nekoj mjeri i s kandidatom platforme Možemo. Kampanja će biti oštra i Klisović je ovih dana već tema i za premijera Andreja Plenkovića.
Imamo ovih dana aktualnu aferu »Tri majmuna«, no premijer je tu priču povezao sa zagrebačkim SDP-om i izjavama Mirele Holy i vas, tvrdeći da postoje dvostruki standardi i da i u SDP-u itekako stanuje šovinizam, ali »urbani šovinizam«.
– Ne postoji i neće postojati. Već smo objasnili što je Mirela htjela reći, da postoje privilegirani ljudi koji dobivaju privilegirane informacije o tome da je ostala jedna doza cjepiva u otvorenoj bočici i da mogu doći u roku od sat-dva u Zagreb kako bi se cijepili. To sigurno nitko od nas ne može tolerirati, takvo prekoredno i povlašteno cijepljenje je jedna ružna i neprihvatljiva anomalija. I u Zagrebu ima starijih i bolesnih ljudi koji čekaju svoj red kao prioriteti, a znamo da je cijepljenje Zagrepčana zapravo počelo zadnje.
Nismo elitisti
A vaša primjedba da bi građani mogli odlučiti da Zagreb vodi netko iz Hercegovačke, a ne iz Hercegovine?
– To je bila jedna dosjetka, možda je nekima loše pala, ali ničeg zlonamjernog ili omalovažavajućeg u tome nije bilo. Ne pada mi na pamet ikoga tako uvrijediti, to bi bilo protivno mom biću i mojoj političkom uvjerenju. Samo sam želio reći da gospodin Bandić više neće biti gradonačelnik, i ništa više.
Ono što će HDZ sigurno koristiti u ovoj kampanji bit će teza da SDP na ove izbore u Zagrebu izlazi s »elitistima«, kojima obični ljudi možda smetaju.
– Nismo mi nikakvi elitisti, mi smo ljudi koji se borimo za mjesto pod suncem kao i drugi. Sve što sam postigao bilo je svojim radom – svojim rukama i svojom glavom. Mi smo ovdje za svakog čovjeka koji živi od svog rada, bilo kao sveučilišni profesor, radnik u industriji, obrtnik, liječnik ili učitelj.
Zašto onda Plenković tako nastupa?
– Iza svega stoji nervoza, jer se vidi da se ne upravlja COVID-krizom na pravi način, jer se vidi koliko se Stožer kompromitirao u očima građana, jer obnova Zagreba ne ide kako se planiralo zbog čega su građani opravdano ljuti, jer ni HDZ-ov kandidat u Zagrebu ne stoji dobro kako su mislili da će stajati. Pa se onda služe ovim niskim udarcima.
A tko je napravio lažnu naslovnicu s lažnim izjavama Davora Filipovića?
– Mene to pitate? Nemam pojma. Stvarno ne znam. Ali očito je netko dobio inspiraciju u njegovim izjavama.
Tko će zapravo vama biti glavni suparnik na ovim izborima – izgledalo je da je to, naravno, Milan Bandić, ali HDZ će opasno udarati, a ni Možemo nije baš bez oružja.
– Pa hoće HDZ, da, ali ja opet ne bih podcijenio Milana Bandića. Uvijek kad su ga podcijenili, on bi pokazao da može, pogotovo tu u Zagrebu. Očekujem da on uđe u drugi krug, i očekujem da ukrstimo koplja nas dvojica, pri čemu doista vjerujem da ću ga pobijediti. Ja želim okupljati zdrave snage Zagreba, raskrstiti s njegovim stilom vladanja i provesti svoju viziju razvoja pametnog grada u stvarnost. Za to tražim mandat od građana.
U početku je dobro išlo, a onda se uplela politikaKakva je vaša ocjena Vladina upravljanja COVID-krizom? – U samom početku je to relativno dobro išlo. Strah od nepoznatog virusa je bio velik pa se vjerovalo Stožeru. Ali onog trenutka kad je Stožer, pod utjecajem HDZ-ovih interesa, počeo donositi odluke u čijoj je pozadini bila politika izgubili su kredibilitet. Išlo je to od procesija na Hvaru do datuma parlamentarnih izbora, preko Vukovara, do činjenice da članica Stožera ljude naziva bioteroristima, a onda i sama sudjeluje na misnim slavljima gdje se ne poštuju epidemiološke mjere. I drugdje u Europi postoje naravno slični problemi s COVID-krizom, ali ovo uvjeravanje da Hrvatska dobro upravlja krizom, dok je zapravo stalno zadnja po europskim pokazateljima je iritantno. Vlada je ipak uspješno spašavala radna mjesta. – Novac iz EU-a došao je po određenim kriterijima i dobili smo onoliko koliko nam »pripada«. A naravno da su se u krizi presložili prioriteti u državnom proračunu, no SDP je tražio i mnogo više od toga, npr. produženje moratorija na kredite i slično, ali na to nisu pristali. Dakle moglo se još mnogo više. Biste li kao gradonačelnik tražili izdvojene mjere, kao Istra ili PGŽ? – Ako bi bilo razloga, bih. Jer lokalne sredine najbolje znaju svoje uvjete. Premijer vjerojatno osjeća da su brojke mogle biti bolje, i zato tako nervozno reagira u zadnje vrijeme. Zato govori o »Tri majmuna«, diže emocije kod ljudi, i prikriva prave probleme. Ja prvi ne mislim da je poruka vlasnika tog kafića bila primjerena i ne bih želio vidjeti takve stvari u svome gradu i državi, to jednostavno nije moj stil i rječnik, a mislim i da je štetno za društvo. No, stručnjaci i pravnici su objasnili da je kritika vlasti, protest i bunt nešto potpuno drugo od diskriminacije, ako bi se nekome doslovce zabranio ulaz ili odbilo posluživanje zbog političkog uvjerenja onda bi to bila diskriminacija. |
Nove prakse
Govorite li sad između redaka i o Tomislavu Tomaševiću, i o tome da je on aktivist, bez stvarnog upravljačkog iskustva?
– Pa sigurno nema tog iskustva, barem ne koliko imam ja. Njegov aktivizam je dobrodošao i on je stvarno kroz zadnje godine pridonio podizanju značaja zagrebačkih tema na političkoj sceni i ja ga vidim kao odličnog partnera u upravljanju gradom. Na kraju krajeva, gradonačelnik mora imati većinu u Skupštini i tu možemo ostvariti dobru suradnju s obzirom da su nam ideje podudarne, kao i vrijednosti.
Da se ranije dogodilo raspuštanje u zagrebačkom SDP-u, možda Tomašević i ne bi bio protukandidat nego bi odmah išli zajedno SDP i Možemo. Je li to propust vodstva stranke?
– Pa mi smo i bili predlagali da idemo zajedno, da demonstriramo snagu i zajedništvo lijevog centra i ljevice u Zagrebu. SDP je bio spreman staviti stranačke interese po strani i podržati Tomaševića kao zajedničkog kandidata kako bismo pobijedili u prvom krugu, ali stvari se na kraju nisu odvile na taj način.
Onda je bivše vodstvo SDP-a Zagreba to izblokiralo?
– Tomašević i Možemo su odbili taj prijedlog, ne SDP. Ali time su nehotice ubrzali reformske procese u našoj stranci. Vodstvo moje stranke odlučilo je raspustiti tijela stranke u Zagrebu, i promijeniti stare prakse koje su nas odvele na put poraza 2017. u Zagrebu i 2020. na državnoj razini.
Tomašević ponavlja da njihovi članovi ne žele surađivati sa »starim strankama«. Evo, i kod njih postoji istoznačnica HDZ-SDP.
– SDP je još uvijek vodeća stranka lijevog centra i u zagrebačkoj skupštini neće biti većine bez nas i Možemo. Hoće li i onda gospodin Tomašević voditi istu politiku distanciranja od SDP-a? Ove njegove izjave doživljavam više kao emotivan iskaz neiskustva u politici i dodvoravanja biračima koji su razočarani u stari SDP. Velika je ipak razlika ići sa SDP-om ili sam, zajedno smo mogli u prvom krugu pobijediti. No, dobro. Vjerojatno ćemo postizborno surađivati. Ja im ustvari zahvaljujem, jer su ubrzali neke procese unutar SDP-a. Odluke našeg vodstva s ciljem reformiranja stranke su za mene bile conditio sine qua non povratka u politiku. Ovih šest mjeseci od odlaska iz Sabora bio sam se politički »primirio« dok ne vidim stav novog vodstva stranke prema lošim praksama naše stranke u Zagrebu te prema percepciji povezanosti dijela članova s Milanom Bandićem i onome što on simbolizira.
Ali sinonim takve politike nije bio Gordan Maras, a ipak je smijenjen.
– Ne, ja ne kažem da je to bio on. On je jednostavno bio na čelu organizacije, a vodstvo SDP-a je htjelo jasno i glasno dati do znanja da smo završili s spomenutim praksama, da gradimo novi SDP i eto u konzultacijama s članstvom došlo se do mog imena kao kandidata za gradonačelnika.
Igramo na pobjedu
Mnogi kažu da je baš vaše ime dokaz da Zoran Milanović i dalje upravlja SDP-om. Vi ste kumovi.
– A ne, to nije dokaz toga. Svaki moj rezultat ili uspjeh neki će uvijek zlonamjerno asocirati sa Zoranom, kako bi naštetili i njemu i meni. To nije fer, zar ne?
To vam je i »prokletstvo« dakle?
– Ma gledajte, Milanović je predsjednik, izašao je iz stranke kako Ustav i nalaže, vodi državnu politiku i više se ne miješa se u stranačku politiku, a kamoli u kadroviranje naše stranke. On s tim više nema veze.
Nego čija je to bila ideja?
– Članovi stranke već dugo spominju moje ime. Ideja je došla iz baze i prihvaćena je od vodstva. Ja sam se odlučio za kandidaturu tek kada sam vidio da je stranka ozbiljna i odlučna u tome da izgradi novi, zdravi SDP u Zagrebu.
I sada predsjednik tog zagrebačkog SDP-a želite biti.
– Moguće, ali o tom-potom.
Dojam je da Grbinovo vodstvo SDP-a na ovim izborima uopće nema za ultimativni cilj pobjedu na ovim izborima…
– Ima, ima, kako ne, mi igramo na pobjedu u Zagrebu…
U redu, ali pogledajte i Vukovar, pa odnos prema Rijeci za koju Ivan Račan kaže da neće biti smak svijeta ako SDP izgubi Rijeku, i tako dalje. Kao da nije glavni cilj izborna pobjeda, nego čišćenje stranke od starih kadrova. To je dojam.
– Upravo vam govorim o novim praksama SDP-a, o novom duhu stranke. Novi SDP ne gradimo tako da »čistimo«, nego da svojim primjerom pokažemo kako želimo funkcionirati i tko je spreman tako raditi dobrodošao je pridružiti se i pomoći. Tko želi na stari način, bolje mu je kod Milana Bandića.
Pa vi kao da govorite o HDZ-u, a ne o SDP-u. Birači ni ne misle da je glavno obilježje SDP-a korupcija ili kriminal.
– Pa i nije. Nisam to niti rekao. Naš je problem u Zagrebu bio percepcija naslonjenosti dijela članova na Milana Bandića koji je simbol klijentelizma i korupcije. Neki naši članovi su tome davali i povoda. Jedan naš kolega mogao je ući u Skupštinu i srušiti većinu Bandiću. Nije želio. Dakle, od toga smo se morali odlučno odmaknuti. To smo i učinili.
Obnova je prioritet
Milan Bandić prije neki dan je rekao: »Ako u Zagrebu padne ikome cigla na glavu, ja ću dati ostavku«. To je rečenica koju građani vole čuti, znači spremnost na preuzimanje odgovornosti i nešto za što se političara može držati. Koje projekte vi možete najaviti, za koje se kasnije građani Zagreba mogu držati?
– U Zagrebu padaju i komadi fasade, a ne samo cigle. Neki dan je tako u Preobraženskoj ulici pao komad fasade pred dvije Zagrepčanke koje su srećom ostale neozlijeđene, a nisam vidio da je gospodin Bandić radi toga podnio ostavku. Što se tiče projekata, prije svega, neki od tih projekata su strateški i za njihovu realizaciju treba vremena. Primjerice, Centar za gospodarenje otpadom, koji planiramo financirati europskim novcima. Drugo, novi Jarunski most, a tu je i saniranje vodovoda i odvodne mreže, s obzirom da 12 posto kućanstava još nije spojeno na kanalizacijsku mrežu, a 40 posto otpadnih voda ne prolazi pročišćivač. Tu je i projekt nacionalne bolnice u Blatu, koja predugo zjapi nedovršena kao spomenik lošem upravljanju Zagrebom.
Važna je obnova, ne preimenovanje ulica i trgovaŠto je s izgradnjom novog stadiona? – Dinamo zaslužuje novi moderan stadion, a ne ovo staro zdanje koje je još jedan spomenik lošeg upravljanja gradom. Izjavili ste da ne biste sad vraćali Titovo ime trgu kod HNK-a. Ne želite, očito, ideologizirati i dizati tu vrstu tenzija. No, istovremeno, SDP u Rijeci uglavnom pobjeđuje baš na tim temama, pa se stalno spominju zvijezda, Galeb i slične teme. To su dakle dvije potpuno različite politike SDP-a u dva grada? – U Zagrebu je prioritet obnova porušenog i zapuštenog grada, a ne preimenovanje ulica i trgova. Svako imenovanje ulica i trgova ići će u konzultacijama s građanima, a ne diktatom gradonačelnika. Osobe koje su značajno doprinijele postojanju današnje suverene države Hrvatske u međunarodno priznatim granicama svakako su kandidati za ulicu ili trg. |
Planovi s obnovom?
– Obnova je cilj broj jedan. Moramo obnoviti staru jezgru Zagreba porušenu u potresu, ali i sve druge kvartove koji su u lošem stanju.
HDZ je i tu doskočio: osnovan je Fond za obnovu, koji će voditi Damir Vanđelić. Koliko Grad tu uopće može imati utjecaja?
– Dinamiku obnove po zakonu diktira Vlada, odnosno Ministarstvo graditeljstva, a točno je da će financiranje ići kroz Fond. Tražit ću da se napravi cjelovit plan obnove s detaljnim hodogramom aktivnosti. Zatražit ću i pojednostavljivanje i ubrzavanje procedura koje sada građane izluđuju. Građani neće biti ostavljeni na cjedilu, kao ni gradske nekretnine. Obnovu ćemo voditi kao cjelovitu rekonstrukciju centra Zagreba, uključujući njegovu infrastrukturu.
U kojoj mjeri će to opteretiti gradski proračun?
– Naravno da hoće, ali to je sada prioritet. Ovih 630 milijuna eura iz EU-a sigurno nije dovoljno, ali ćemo maksimalno pokušati iskoristiti sredstva koje imamo. To je sve zajedno dosta skupo, ali je i prilika da se uredi grad.
Participativna politika
Izašli ste s idejom crowdfounding kampanje za mirkroprojekte u gradu. To zvuči moderno, ali i pomalo populistički: uz budžet od skoro 14 milijardi kuna, građani bi vam još nešto trebali i davati direktno iz džepa?
– Ovdje je riječ o participativnoj politici. Ponekad građani znaju da nešto što žele u svom kvartu nije prioritet, a htjeli bi to odmah, na primjer dobiti tobogan ili ljuljačku u nekom parkiću ili popraviti stube. U tom slučaju građani mogu na dobrovoljnoj osnovi mikrokreditirati takav mali projekt, Grad će to napraviti i novac im vratiti. Dakle, takvi mali projekti time bi se rješavali puno brže. Naravno, ponavljam na dobrovoljnoj osnovi. Europski gradovi odavno koriste ovaj mehanizam.
Prirez se neće smanjivati?
– To danas nije realno, uz ovakvo stanje proračuna i troškove obnove grada. Ali na dnevnom redu će ostati. Prirez ćemo smanjiti čim to prilike dopuste.
To pretpostavlja i maksimalnu štednju. Zaposleni u Holdingu toga se možda boje, a upravo su to Bandićevi birači.
– Tako je, štednju i pravilno upravljanje novcem, da on ne curi u privatne džepove. Građanima ne želim obećavati bajke, nego ono iza čega stojim, što je realno, i što stvarno mislim ostvariti. A za to treba i novac. Zato smanjenje prireza nije sada realno, a racionalizacija poslovanja, bolje upravljanje gradskom imovinom, zaustavljanje korupcije, to su sve alati koje ćemo koristiti za rast prihoda proračuna i rasterećivanje građana od novih troškova.
Najavljujete reformu Holdinga, znači li to promjenu strukture, broja zaposlenih? Bandić je osnovao Holding da bi mogao centralizirano upravljati.
– Ja u ove izbore sigurno ne idem da bi autoritarno upravljao, nego upravo suprotno – osigurat ću participaciju građana i u odlučivanju i u nadzoru trošenje gradskog novca. Vodio sam jedan projekt dok sam bio u Vladi Zorana Milanovića koji se zvao »Partnerstvo za otvorenu vlast« i koji se koncentrirao na suzbijanje korupcije, uvođenje visokih tehnologija za transparentno upravljanje i uključivanje građana u odlučivanje. Bili smo prvi u Europi po ocjeni nezavisnih međunarodnih evaluatora u postignutom napretku na navedenim područjima. Ta iskustva želim primijeniti u Zagrebu. Holding je uspostavljen da bi se građanima ružila jeftinija i kvalitetnija usluga te osigurala jeftinija javna nabava. Na kraju se pretvorio u mehanizam za lakše zaduživanje. Cilj mora biti jeftinija usluga za građane i transparentna javna nabava, i u tom smislu ćemo ga reorganizirati.
Skupo i nepotrebno
U jednoj rečenici, Bandićeva vlast – ocjena. Je li u tih 20 godina bilo i nešto dobro?
– Gledajte, upravo je Bandić doveo grad u takvo zapušteno stanje u kojem se danas nalazi. Umjesto da obnovi mostove koji su u opasnom stanju, on gradi fontane, umjesto da sanira vodovodnu mrežu on gradi najskuplju žičaru na svijetu – dakle da, nešto je napravio, ali sve što je radio, radio je skupo, a često i nepotrebno i to na uštrb onog potrebnog.
Život u Rijeci je komunalno puno skuplji od Zagreba, a ipak mislite da SDP i u Rijeci opet mora pobijediti, zašto?
– Zato jer će jedan mladi kandidat za gradonačelnika poput Marka Filipovića sigurno naći nova, inovativna rješenja za grad. Inače, moje prvo radno mjesto je bilo u riječkoj firmi, u Transadriji, evo tu u Zagrebu u Gajevoj ulici.
To nismo znali, priznajemo.
– To mi je bio prvi posao, tako da sam, evo, bio prisutan u biznisu, diplomaciji, državnoj službi, ali i NGO-u i u akademskoj zajednici. Mislim da samo oni koji me se u Zagrebu boje guraju tezu da me javnost ne prepoznaje. Uvjeren sam u drugi krug, a onda i u pobjedu.
*razgovor je rađen prije smrti Milana Bandića