Aktualizirano pismo koje je 2007. HAC-u uputio Mario Crnjak

Kalmeta stigao na kraj političkog puta?

Ladislav Tomičić

Otvarajući istragu protiv Božidara Kalmete organi gonjenja zagrizli su još jedan krupan zalogaj. Ako istraga propadne, Kalmeta bi mogao iz cijele priče izići jači nego što je bio. Pokaže li se sumnja utemeljenom, odnosno ako je istražitelji uspiju dokazati – bit će to kraj karijere jednog od najmoćnijih i najdugovječnijih hrvatskih političara



Ne podržavam imenovanja suprotna pravilniku HAC-a, koje je gospodin Josip Sapunar proveo uz pomoć Nadzornog odbora za Željka Krapljana i za to tražim odgovornost predlagatelja. Nisam spreman podržati niti ostale naloge preko posrednika. Posljednji sastanak s ministrom Kalmetom imao sam u prosincu 2005. godine, dok je u prvoj polovici 2006. godine Milivoj Mikulić kao član Uprave od strane ministra bio pozvan na tridesetak, a Josip Sapunar na petnaestak sastanaka, bez ikakvih povratnih informacija prema meni o čemu se radilo.


  Ovaj podatak puno toga pokazuje: od elementarnog nepoštivanja hijerarhije s više razine ka nižoj do rada iza leđa predsjedniku Uprave, odnosno paralelnog vođenja tvrtke. (…) Već tri godine me se na sve načine opstruira, omalovažava, podcjenjuje, a što je najgore i protuzakonito – iz drugog plana s više razine upravlja se HAC-om, najprije preko Mikulića i Sapunara, a danas preko Sapunara i Krapljana.«


  Navedene rečenice ulomak su pisma koje je u lipnju 2007. godine Nadzornom odboru Hrvatskih autocesta uputio tadašnji predsjednik uprave spomenutog poduzeća Mario Crnjak. Otvaranje USKOK-ove istrage protiv Božidara Kalmete ponovo je to pismo učinilo aktualnim. Naime, ono bitno određuje kontekst u kojem su se zbivale afere u Hrvatskim autocestama, zbog kojih su mnogi nekoć vodeći ljudi HAC-a upoznali unutrašnjost istražnog zatvora. Sa sadržajem pisma javnost je upoznata tek dvije godine kasnije. Na naslovnoj stranici od 26. listopada 2009. godine objavili smo: HAC-om ne upravlja direktor, nego ministar Kalmeta. Potpisnik pisma Mario Crnjak u to vrijeme već je bio HAC-ova prošlost.  

 Luksuzni automobili


Smijenjen je na vlastiti zahtjev, zbog »zdravstvenih razloga«. HAC-om je Mario Crnjak »upravljao« još godinu dana od trenutka kad je poslao pismo Nadzornom odboru, iako je u tom pismu tražio da ga se razriješi dužnosti. Naime, tadašnji predsjednik Nadzornog odbora i Kalmetina desna ruka Zdravko Livaković nikad nije stavio Crnjakovo pismo na dnevni red, za raspravu članovima NO-a. Objava njegovog pisma upućenijem dijelu javnosti dala je još jedan jak argument za tezu da je tadašnji ministar Kalmeta itekako sudjelovao u operativnom vođenju Hrvatskih autocesta. Bilo je to porazno za Kalmetin imidž, jer mediji su samo u 2009. godini objavili toliki broj afera vezanih uz poslovanje ovog poduzeća da se čitateljima, gledateljima i slušateljima vrtjelo u glavi. 





Nakon prometne nesreće vlaka u Rudinama, Jadranka Kosor – nasljednica Ive Sanadera – ocijenila je da je Kalmeta HDZ-u postao preveliki uteg. Pokušala ga se riješiti, ali nije uspjela. Jadranka Kosor pomislila je da od Kalmete može iznuditi ostavku i tome se prevarila. Niti danas, kad nije članica HDZ-a, bivša premijerka o toj temi ne želi govoriti.


  – Nemam komentara na vaše pitanje, niti želim komentirati istragu koja je otvorena protiv Božidara Kalmete, rekla je za naš list Jadranka Kosor. Poziciju jednog od vodećih članova stranke Kalmeta je zadržao i nakon promjene na čelu stranke. Štoviše, u međuvremenu je osvojio još jedan gradonačelnički mandat. Međutim, nije mogao pobjeći od bliske prošlosti.



  Otkrilo se da izvođači radova kupuju luksuzne automobile koji su stavljani na raspolaganje članovima Uprave tvrtke, dovedene su u pitanje jedinične cijene radova pri čemu je otkrivena i famozna afera farbanja tunela za basnoslovne iznose, ispostavilo se da je HAC kupovao signalizaciju za cijene kudikamo više od tržišnih, objavljene su priče o nepostojećim prijelazima za životinje, neizgrađenim, a plaćenim HAC-ovim novcem.


  Božidar Kalmeta bio je uzdrman, ali ne i nokautiran. Na sve sumnje i javne prozivke odgovarao je kako s problematiziranim sumnjivim poslovima HAC-a nema ama baš nikakve veze. Nikakve veze Kalmeta nije imao s iznudom na koju se odvažio njegov vozač Danijel Miočić, koji je zbog ovog ovog i pravomoćno osuđen. On je, podsjetimo, sa šestoricom pomagača iznuđivao novac od cetingradskog poduzetnika Miće Valentića. Novac koji su pokušali iznuditi predstavljao je deset posto provizije za namještanje posla asfaltiranja cesta u i oko Cetingrada. Nikakve veze, tvrdio je, Kalmeta nije imao niti sa farbanjem tunela i sličnim sumnjivim poslovima. U skladu s Kalmetinim tvrdnjama ponašala su se i tijela progona. Niz ljudi iz Uprave HAC-a završio je u nekom trenutku u istražnom zatvoru, ali Kalmeta je ostao nedirnut. Sumnje u njegovu upletenost u kriminalne poslove najčešće je javno izražavao Nezavisni cestarski sindikat, točnije njegov predsjednik Mijat Stanić. Nezavisni cestari, naime, bili su organizirani i kao svojevrsno antikorupcijsko udruženje, koje je vrijedno prikupljalo dokumentaciju o malverzacijama u HAC-u i redovito je plasiralo u medije. Gotovo sve što znamo o kriminalu koji se događao u Hrvatskim autocestama imamo zahvaliti Nezavisnom cestarskom sindikatu, koji je novinare strpljivo upućivao u čudovišne poslove državnog poduzeća. Na Stanićeve prozivke Kalmeta se branio tužbama. Protiv predsjednika Nezavisnog cestarskog sindikata podnio je tri tužbe, ali Stanić se nije dao uplašiti.  

 Strah od javnosti


– Kad smo imali ročište u Splitu pozvao sam novinare. Sudilo mi se za nešto što sam govorio u javnosti i smatrao sam da javnost treba biti uključena u taj proces. Kad je na ročište došlo dvadesetak novinara, Kalmetinoj odvjetnici nije bilo drago. Shvatio sam da se on javnosti plaši. Osim toga, ja bih, braneći se, javno progovorio o saznanjima o Kalmetinoj ulozi u pljački stoljeća, a za to pred sudom ne bih morao odgovarati. Ništa ne bih izmišljao, nego bih rekao saznanja za koja znam da su činjenice, ali nemam materijalnih dokaza da bih o tome mogao obavijestiti javnost putem medija. Međutim, tu priliku nisam dobio. Kalmeta je dvije tužbe povukao, a ostao mi je samo jedan proces s njim po građanskoj tužbi, gdje očekujem ročište, kaže danas Stanić.


  Komentirajući otvaranje istrage protiv Kalmete, Stanić kaže da mu je, »nakon niza negativnih iskustava s Državnim odvjetništvom«, teško predvidjeti što bi se moglo događati.


  – Zanimljiv mi je tek tajming u kojem je ta vijest objavljena. Objavljena je, naime, na dan kad smo nosili u Sabor potpise protiv monetizacije autocesta. Kalmeta je pak o otvaranju istrage informiran sedam dana ranije. Nisam siguran da dan objave vijesti nije tempiran da bi se zasjenila priča o potpisima protiv monetizacije. Što se istrage tiče, inače spadam u one koje vjeruju da će pravda kad-tad biti zadovoljena. Je li to sad, hoće li Državni odvjenik iskoristiti priliku i razriješiti jedan krupan slučaj ili će to ostaviti nekom drugom – to ne znam. Međutim, siguran sam da će doći vrijeme kad će Božidar Kalmeta odgovarati za sve što je napravio u svom resoru, kaže Stanić.


  Iako organi gonjenja Kalmetinu ulogu u poslovanju HAC-a (i drugih javnih poduzeća iz njegovog resora) nisu dotaknuli, ne može se reći da događaji u HAC-u iz 2009. godine nisu uzdrmali njegovu poziciju. Najprije je odstupio Zdravko Livaković, pod obrazloženjem da ima sina tinejdžera, s kojim bi želio provoditi više vremena. Bilo je to smiješno obrazloženje i javnost ga je takvim doživjela, tumačeći da je Livaković morao odstupiti kako ga ne bi zadesila ista sudbina kao glavne operativce HAC-a. Na trenutak se učinilo da Kalmeta ne stoji dobro niti u HDZ-u, ali u stranci je on zapravo pokazao svoju pravu snagu. 


  Svjedočenja privedenih članova Uprave HAC-a koja su curila u javnost govorila su da je igrao važnu ulogu u korupcijskoj hobotnici.


  – U nekoliko navrata kada sam Zdravku Livakoviću predavao novac izvučen preko Premilovca, Livaković mi je govorio da je to novac za Kalmetu i za Zadar. Ja sam iz toga shvatio da dio tog novca Livaković predaje osobno Kalmeti, dok se preostalim dijelom financiraju političke struje bliske Kalmeti i Livakoviću u Zadru. Ovo objašnjavam zato što su Kalmeta i Livaković inače kada bi govorili o Zadru govorili o političkoj grupaciji, odnosno političkoj strukturi kojoj su pripadali i koja je u Zadru bila njihova politička baza, a ne, naravno, o gradu Zadru i njegovim stanovnicima. Pojašnjavam da kada mi je Livaković u više navrata govorio kuda ide novac, izrijekom je spomenuo Božidara Kalmetu, dio je svjedočenja Josipa Sapunara, čovjeka koji je bio zadužen za financijske poslove u Hrvatskim autocestama. Ovo svjedočenje procurilo je na stranice zagrebačkog Jutarnjeg lista. Afera Remorker tako je postala i prva afera koja se uspjela ozbijnije zalijepiti za Božidara Kalmetu. Međutim, bivši ministar i aktualni gradonačelnik Zadra javnosti je poručio da dobro spava. Čuo se, kaže, i s predsjednikom stranke Tomislavom Karamarkom, šaljući na taj način između redaka poruku da će HDZ stajati uz njega do zadnjeg.  

 Svjedoka nema


Prilikom obilježavanja obljetnice stradanja u Škabrnji, poručio je i da svjedoci protiv njega ne postoje, da su u pitanju samo špekulacije. A u čemu se sastoji afera Remorker, u sklopu koje se spominje Livakovića i Kalmetu? Gradonačelnika Zadra i istaknutog HDZ-ovog političara sumnjiči se da je uz pomoć svojih suradnika i čelnih ljudi HAC-a iz državne tvrtke izvukao barem trideset milijuna kuna, pri čemu su, opet je riječ o sumnji, akteri međusobno podijelili čak 24,5 milijuna kuna. Osim Sapunara, kao jedan od ključnih svjedoka spominje se i Igor Premilovac, vlasnik tvrtke Remorker, koja je registrirana u Češkoj. Preko te tvrtke navodno je izvlačen novac, a u ilegalnim transakcijama je, opet navodno, sudjelovala i tvrtka Piramida.


  Otvarajući istragu protiv Božidara Kalmete organi gonjenja zagrizli su još jedan krupan zalogaj. Ako istraga propadne, Kalmeta bi mogao iz cijele priče izići jači nego što je bio, jer će onima koji ga optužuju pred nosom moći mahati istragom koja je pokazala njegovu nevinost. Pokaže li se sumnja utemeljenom, odnosno akoje istražitelji uspiju dokazati – bit će to kraj karijere jednog od najmoćnijih i najdugovječnijih hrvatskih političara.