ZAGREB » Ured vijeća za nacionalnu sigurnost (UVNS) na javno savjetovanje sa zainteresiranom javnosti stavio je Prijedlog strategije kibernetičke sigurnosti te akcijskog plana za njezinu provedbu. U prijedlogu se može vidjeti kako UVNS, jedna od temeljnih institucija kad je nacionalna sigurnost u pitanju, smatra da je potrebno kontinuirano poboljšanje »sustava za tajni nadzor elektroničkih mreža i usluga«. Pojednostavljeno – domaće špijuniranje interneta.

   Radi se o posebnom dijelu strategije, koji se odnosi na sprječavanje kibernetičkog kriminala. Tako se kao zadaće za što uspješniju borbu navode kontinuirano poboljšavanje zakonodavnog okvira, kao i poticanje međudržavne, međuinstitucionalne i gospodarske situacije. Uz sve to navodi se i jačanje ljudskih kriminala i tehničkih kapaciteta za borbu protiv kriminala. U tom djelu se posebno navodi potreba konstantnih poboljšanja sustava za tajni nadzor interneta.

   Jasno je kako bi glavna intencija države, kao i vjerojatno opravdanje za ovakvo otvoreno zalaganje za poboljšanjem nadzora interneta, trebala biti borba protiv kriminala. No, svjetska iskustva u posljednjih nekoliko godina pokazuju kako tajne službe, kad im se daju velike mogućnosti za nadziranje interneta, pogube osjećaj za mjeru te jednostavno pokušavaju nadzirati sve. Dakle, sve mailove, poruke, chatove, baš sve što se zbiva na »mreži svih mreža«. U takvim rabotama prednjače, bar što se javno može vidjeti, Amerikanci i njihova NSA, koja je već postala i sinonim za pokušaje nadzora interneta. Informatički analitičari drže kako za njima zapravo mnogo ne zaostaju niti Rusi i Kinezi, kad je internet i tajni nadzor u pitanju. Samo, u tim državama sloboda riječi nije na nekoj visokoj cijeni, pa se o tome mnogo ni ne priča.

   Iako je dokument dosta općenit, pogotovo kad se radi o proklamiranoj intenciji da se poboljša obrazovanje kako bi ljudi bolje shvaćali kibernetičke opasnosti, može se pronaći čak i način na koji bi se lakše obavljao elektronički nadzor nad domaćim internet prostorom. Naime, ističe se potreba poticanja domaćih providera da za »izlazak« na Mrežu koriste javna institucionalna »čvorišta«, što bi značilo prije svega Carnetovu infrastrukturu. Ako bi se to napravilo, jasno da bi se s takvom centralizacijom mnogo lakše nadziralo internet promet.