Krediti su skupi i nedostupni, pa je Vujčić predložio osnivanje garancijskog fonda, no u Vladi navodno ocjenjuju da bi to bila konkurencija HBOR-u
RIJEKA Guverner HNB-a Boris Vujčić nedavno je najavio formiranje tzv. garancijske sheme u okviru koje bi se formirao jamstveni fond, i to od sredstava strukturnih fondova EU-a, Europske investicijske banke i njenog pripadajućeg fonda. Smisao je poslovne banke potaknuti da uz niže kamate kreditiraju domaća poduzeća, i to upravo jamstvima kojima bi dijelom bili pokriveni njihovi plasmani. Naime, novca u sustavu ima, ali banke cijene da su rizici preveliki, budući da je trećina kredita poduzećima nenaplativa, pa se vjeruje da je ključ u tome da im se dijelom jamči za njihove plasmane. Naravno, Vujčiću je u ovome ključna podrška premijera Oreškovića, za koju je svojevremeno rekao da je ima, no u međuvremenu je i sam premijer najavio osnivanje jamstvenog fonda koji bi uključio HBOR i HAMAG, no HNB nije spomenuo. Na shemama se navodno radi, a kako će one u konačnici izgledati još nije poznato, no Vujčićev prijedlog navodno ipak nije naišao na otvorena vrata jer su ga u Vladi navodno doživjeli kao konkurenciju postojećim državnim financijskim institucijama, prije svega HBOR-u. Dok dakle poduzetnici čekaju pomoć, ključni akteri teško se dogovaraju, a vrijeme prolazi.
Velike razlike
Poduzeća bi trebala biti nositelj gospodarskog rasta, a da im je u smislu financiranja itekako potrebna pomoć pokazuju podaci o padu plasmana domaćih banaka domaćim nefinancijskim tvrtkama, kao i visina kamatnih stopa koje su za poduzeća kod banaka u Hrvatskoj dvostruko više no kod banaka u inozemstvu. Nije ni čudo da koje god poduzeće može ide van po kredit budući da su kratkoročni krediti za domaće tvrtke kod domaćih banaka čak 4 postotna boda (p.b.) skuplji nego kod inozemnih, dok su dugoročni skuplji za čak 2,5 postotna boda. Pokazuje to analiza Hrvatske narodne banke u publikaciji Financijska stabilnost u kojoj se navode i usporedne prosječne cijene financiranja vanjskog i domaćeg duga nefinancijskih poduzeća (novoodobreni krediti). Prema toj analizi, prosječne kamate na kratkoročne kredite poduzećima kod domaćih banaka kreću se iznad 8 posto, dok su u inozemstvu nešto iznad 4 posto (razlika 4 p.b.). Što se dugoročnih kredita tiče, kod kuće ih tvrtke dobivaju uz prosječnu kamatu od 7 posto, dok se vani opet mogu dugoročno zadužiti uz oko 4 posto (razlika u kamati seže i do 3 p.b.). Analitičari HNB-u pritom ističu da su »mogući razlozi niže cijene inozemnog financiranja u tome što je većinom riječ o poduzećima kćerima tvrtki u inozemnom vlasništvu, čime je i cijena financiranja vezana za grupne odnose, kao i zbog različitih instrumenata financiranja, primjerice kratkoročno zaduživanje kod domaćih banaka pretežno je po osnovi uobičajeno skupljih okvirnih kredita te kredita po kreditnim karticama«.
HBOR sudjeluje u izradi prijedloga novog modela, no budući je izrada modela u završnoj fazi ne možemo izlaziti s komentarima u javnost dok ne budu definirani svi uvjeti, odgovorili su iz HBOR-a na naš upit o detaljima garancijske sheme.
Iz toga se može zaključiti da postoji i dodatni problem da su ustvari tvrtke koje su u stranom vlasništvu na neki način u povlaštenom položaju u odnosu na one koje su u domaćem vlasništvu, jer mogu preko svojih grupa doći do jeftinijih kredita, a većinom se radi o većim tvrtkama.
Povlašteni položaj
Domaći mali i srednji poduzetnici prepušteni su pak na milost i nemilost domaćim bankama, koje se k tome suzdržavaju od kreditiranja tog sektora budući da već imaju veliki udio nenaplativih kredita, oko 30 posto, a predviđa se da će rasti i prema 40 posto, nakon što se iz sektora dodatno izdvoje tvrtke u državnom vlasništvu koje dižu prosjek naplate. HNB se trudi povećati količinu novca u optjecaju, pa provodi strukturne repo operacije, no prva baš i nije prošla kako se očekivalo, banke su tražile manje kuna no je HNB predvidio, što ukazuje na ograničeni domet linearne monetarne politike. Izvoznici i dio analitičara zazivaju dakle selektivni pristup, a za to bi se trebali dogovoriti svi akteri te međusobno surađivati a ne jedni druge doživljavati kao konkurenciju.
