Gotovo svaki put kad se na neki javni natječaj prijavi kandidat aktivan u jednoj od vladajućih političkih partija, građani i novinari nepogrešivo pogode tko će dobiti posao. Sa svakim slučajem građani zaključuju: »Svi su oni isti.«
Prema dnevnim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na današnji dan diljem Hrvatske posao traži 355.681 ljudi. U isto vrijeme, ovoj vojsci nezaposlenih na raspolaganju je tek 2.251 radno mjesto. Za jedno radno mjesto, dakle, konkurira točno 158 nezaposlenih. Svakog dana ovi ljudi pišu na tisuće prijava za raspisane natječaje u kojima se nudi javno mjesto i svako od njih suočen je sa sumnjom da je natječaj na koji konkuriraju namješten. Njihova sumnja opravdana je i utemeljena. U pitanju je posljedica dugogodišnje prakse namještanja javnih natječaja za radna mjesta. Od vladajuće koalicije, koja je kao svoj najveći predizborni kapital isticala poštenje, očekivalo se da učini sve kako bi dokinula praksu namještanja natječaja, ali nekoliko javno problematiziranih slučajeva na državnoj i lokalnim razinama potopilo je nadu da će se u skoro vrijeme po ovom pitanju nešto promijeniti na bolje.
Najzapaženiji takav slučaj svakako je izbor za ravnatelja Hrvatske radio televizije, na kojem je pobijedio Goran Radman. S obzirom na medijski interes za izbor ravnatelja i »nespretnosti« koje su se u izbornom procesu događale – jasno je da imenovanje čelnog čovjeka najutjecajnijeg javnog medijskog servisa u javnosti samo učvrstilo uvjerenje da se natječaji za odgovorne dužnosti raspisuju radi reda, odnosno da su pobjednici na tim natječajima unaprijed poznati.
Nemoguća misija dokazivanja očitog
Mnogi kandidati koji su ispunjavali uvjete natječaja uskoro su neugodno iznenađeni. Odbijeni su jer nisu priložili dokaze o znanju engleskog jezika i radu na računalu. Na upit kandidata što bi bili potrebni dokazi, ako to već nisu fakultetske diplome koje govore o položenim ispitima pa i ispitu, primjerice, engleskog jezika, iz HERA-e su odgovorili: »Uvjeti za zasnivanje radnog odnosa na pojedinom radnom mjestu u HERA-i, pa tako i uvjeti za zasnivanje radnog odnosa na radnom mjestu glasnogovornika, propisani su Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta HERA-e. Prilikom popunjavanja radnih mjesta HERA je dužna pridržavati se navedenih odredbi te je stoga u oglasu i navedeno da se nepotpune i nepravovremene prijave neće razmatrati.«
Naš list zainteresirao se za ovaj natječaj te je HERA-i poslao upit slijedećeg sadržaja:
Ostalo je, dakle, nejasno kako je na natječaju valjalo dokazati znanje engleskog jezika i rada na računalu, ako kandidati nisu pripušteni na testiranje. U njihovim fakultetskim diplomama, primjerice, jasno stoji da su položili Engleski jezik te je bilo logično da im se ovaj dokaz prizna, odnosno da se znanje dodatno utvrdi testiranjem. Ostalo je nejasno na koji način se, bez testiranja, provjerava znanje rada na računalu. Ostala je, na koncu, i sumnja da je javni natječaj bio namješten.
Sumnja u korektnost
Zaposlenim predavačima Visoke tehničko-poslovne škole obratio se predsjednik Upravnog vijeća i Uprave veleučilišta Branko Štefanović, zahvaljujući dosadašnjem dekanu Goranu Radmanu na suradnji, jer spomenuti »s 1. listopadom odlazi na novu dužnost«. Kad je Štefanovićevo obraćanje zaposlenima objavljeno u medijima, sa spomenutog veleučilišta stigla je reakcija: »Željeli smo samo unaprijed obavijestiti zaposlenike i suradnike na Veleučilištu da je moguć odlazak dekana. Ne vidimo u tome ništa sporno. To je jedna od opcija. Daljnji angažman dekana Radmana ovisi o rezultatima njegove kandidature za ravnatelja HRT-a i eventualnih obaveza preuzetih istim.« Goran Radman na koncu je izabran za ravnatelja, a na procesu izbora ostala je mrlja, koja je doprinijela uvjerenju da je ime ravnatelja HRT-a bilo poznato prije nego je formalni izbor bio okončan.
Slučajevi što daju povoda za sumnju u korektnost javnih natječaja vrlo često događaju se kod natječaja za radna mjesta koje javnost ne prati tako pozorno kako je pratila izbor ravnatelja HRT-a. Koncem travnja minule godine, primjerice, Jadranski naftovod (JANAF) objavio je natječaj za radno mjesto tehničara građevinskog održavanje za potrebe JANAF-ovog terminala u Slavonskom Brodu. Ovaj natječaj izazvao je veliki interes Brođana koji su u potrazi za poslom, a ispunjavaju uvjete tražene za navedeno radno mjesto. Lokalni internet portal »Sbplus.hr« pozorno je pratio tijek natječaja i unaprijed »pogodio« tko će dobiti posao. Sve je počelo pismom jednog od kandidata koji su se prijavili za natječaj.
– Mnogo mladih Brođana, oduševljenih natječajem, odlučili su poslati svoj životopis s nadom kako će baš oni biti pozvani na razgovor u Zagreb i, u konačnici, biti zaposleni u Jadranski naftovod. Svima je ovaj natječaj zvučio prelijepo da bi bio stvaran. U samom startu, dosta kandidata je odustalo od puta u Zagreb, jer su kolale priče po Brodu kako je natječaj namješten za nekog iz HNS-a. Otišao sam vidjeti je li to istina te sam se prijavio na natječaj. Odmah pri ulasku u Hotel Internacional u Zagrebu, gdje je sjedište JANAF-a, bilo mi je sve jasno. S osobom koja nas je testirala došao je, ni manje ni više, Domagoj Bartek, predsjednik Županijskog odbora HNS-a Brodsko-posavske županije i tad mi je sve bilo više nego jasno, pisao je spomenutom brodskom portalu čitatelj.
Podobnost i nepotizam
Nekoliko tjedana kasnije ispostavilo se da članstvo u HNS-u za Bertoka nije bilo hendikep. Predsjednik Županijskog odbora HNS-a dobio je posao. Kad bi u Slavonskom Brodu danas radili anketu s pitanjem: »Mislite li da je natječaj za radno mjesto u JANAF-u bio namješten?« teško bi našli optimiste koji bi ustvrdili da je sve bilo regularno, da je Predsjednik Županijskog odbora stranke posao dobio isključivo zahvaljujući svojim kvalifikacijama.
Sličan slučaj, gdje su građani i novinari prorekli tko će dobiti posao, dogodio se nedavno i u Zadru, a radno mjesto na koje se natječaj odnosio otvoreno je u zadarskoj Elektri. Tražio se referent, a jedna od prijavljenih kandidatkinja bila je i predsjednica Županijskog odbora HNS-a Vesna Sabolić. Povodom ovog natječaja redakciji Zadarskog lista obratio se ogorčeni građanin, koji je ustvrdio da se radi o natječaju koji se provodi po kriteriju stranačke podobnosti i nepotizma, a ne po kriterijima objektivnog i nepristranog selekcijskog postupka kako to nalaže Zakon, čime su svi ostali kandidati za to radno mjesto unaprijed eliminirani te su pozvani na sudjelovanje u fiktivnom selekcijskom postupku. Na ovom mjestu valja napomenuti da je u postizbornoj podjeli dužnosti Hrvatska elektroprivreda pripala HNS-u, što je po svemu sudeći i potaknulo sumnje da je natječaj u zadarskoj Elektri namješten za stranačku dužnosnicu. Iako radno mjesto nije posebno atraktivno, valja reći da su za njega bile zainteresirane desetine Zadrana. Na natječaj se prijavilo 70 kandidata, a njih 40 ispunjavalo je uvjete za posao. Prije okončanja natječaja Zadarski list je objavio članak pod naslovom: »Čuva li se mjesto referenta u zadarskoj Elektri za Vesnu Sabolić?«
Novinarka Suzana Bandić kontaktirala je HNS-ovu predsjednicu Županijskog odbora, koja je demantirala nagađanja o namještenom natječaju.
Najbolji program
O tome govori još jedan slučaj, u kojem su glavne uloge također imali Hrvatska elektroprivreda i Hrvatska narodna stranka. Mjesto radnje – Požega. Javni natječaj ovog puta je raspisan za mjesto direktora Elektro-Požege, a kriteriji koje su kandidati morali udovoljavati propisivali su visoku stručnu spremu i pet godina radnog iskustva, bez obzira na to gdje je to iskustvo stečeno. Uvjetima je, između ostalih, udovoljavao i šef požeškog HNS-a Damir Kovačević. Nakon obrade svih prijava ispostavilo se da najbolji priloženi program rada pripada – pogađate – šefu požeškog HNS-a Kovačeviću. Kad je jedan od protukandidata za posao tražio na uvid taj program rada, u HEP-u mu nisu izišli u susret. Ustvrdili su da je riječ o autorskom vlasništvu autora. Javnost se par tjedana zabavljala ovom pričom, da bi na koncu priča pala u zaborav. Stanovnicima Požege pak ostao je razlog da vjeruju u tisuće puta ponavljanu tezu: »Svi su oni isti!«
Slučajevi na koje podsjećamo javnost su dodatno učvrstili u uvjerenju da na svakom raspisanom javnom natječaju za radno mjesto unaprijed piše ime i prezime osobe koja će biti zaposlena. U poštenje javnih natječaja za radna mjesta hrvatski građani stoga ne vjeruju čak ni onda kad nema nikakvog razloga za sumnju. U takvoj atmosferi ne može se govoriti o stvaranju države u kojoj će pravila igre biti jasna i jednaka za sve građane, u kojoj će svaki od 355 tisuća nezaposlenih građana, sukladno svojim kvalifikacijama, imati jednaku šansu za dobivanje radnog mjesta. U takvoj atmosferi Kukuriku koalicija u očima građana postaje samo zrcalni odraz HDZ-ove vlasti, koja je na izborima smijenjena prvenstveno zbog svog nepoštenja.
