Tvornica konfekcije

Kako se stvarala Kotka: Baldessarini i Pierre Cardin dolaze iz – Krapine

Branko Podgornik

Foto D. Kovačević

Foto D. Kovačević

Radni prostor je svijetao poput sunčanog dana, sve je čisto kao u apoteci, a dijelovi sanitarnog čvora su na razini boljih hotela



Nepripremljeni posjetitelji ostanu zatečeni kad uđu u Kotku, tvornicu konfekcije iz Krapine sa 600 zaposlenih, uglavnom žena. Njezini pogoni imaju najsuvremenije strojeve i tehnologiju, a složeni proces izrade muških odijela pedantno je organiziran i uvelike komjutorski nadziran. Radni prostor je svijetao poput sunčanog dana, sve je čisto kao u apoteci, a dijelovi sanitarnog čvora su na razini boljih hotela. Marljive radnice imaju organizirani prijevoz do posla i topli obrok u tvorničkoj kuhinji.


Međutim, zaposleni u Kotki rade u dvjema smjenama, i to je ono po čemu se razlikuju od ostalih tekstilnih proizvođača u Europi. Dvosmjenski je rad, uz visoku kvalitetu proizvoda, jedan od bitnih razloga zašto je Kotka uspjela proteklih godina opstati i napredovati. Većina tekstilne industrije u Europi radi u jednoj smjeni i zatvara vrata, pod naletom jeftine konkurencije iz istočne Europe i Azije, osim predionica i tkaonica koje rade 24 sata na dan, sedam dana tjedno i sve dane u mjesecu.


Dječja, pa ženska konfekcija


– Mi sašijemo odijela gotovo dvostruko brže od onih koji rade u jednoj smjeni. Za jedno odijelo treba nam četiri do pet sati.




Modni trendovi sve se brže mijenjaju, a brzina proizvodnje i isporuke odijela sve je važnija, kaže Ivica Cerovečki, većinski vlasnik Kotke i predsjednik njezinog nadzornog odbora, koji je uz tu krapinsku tvornicu vezan već više od tri desetljeća.



Osnovno je pravilo da kravata nakon vezanja čvora mora padati najviše do remena na hlačama. Unutarnji i vanjski dio kravate, pritom, trebali bi biti jednake duljine, kažu u Kotki. Sako s jednim gumbom uvijek se zakopčava. Ako sako ima dva gumba, uvijek se zakopčava samo gornji. Na sakou s tri gumba zakopčava se samo srednji, dok gornji i donji gumb uvijek ostaju otkopčani. Rukav sakoa treba biti dugačak do zglobne kosti šake, a košulja dulja od rukava, tako da iz njega izlazi barem centimetar ili 1,5 centimetra. Tako je izgled osobe elegantniji, tvrde u Kotki. Širina ramena na sakou pravilna je kada sako na ramenima leži ravno, bez nabora, odnosno bez »faldi«. Dužina hlača je pravilna ako se nogavice samo jedanput »lome na cipeli« i ako njihov stražnji dio pada do sredine pete na cipeli. Prilikom ulaska u automobil sako se skida i vješa na vješalicu.


Prije 25 godina kupio je dvije trećine dionica Kotke, dok ostatak drže njezini zaposlenici.


Kotka, koja je utemeljena 1954., isprva je radila dječju konfekciju, potom žensku, a danas proizvodi uglavnom muška odijela, i to glasovite marke za svjetski poznate proizvođače. Godišnje sašije oko 170 tisuća odijela, od čega izvoz čini 98 posto. Primjerice, za njemačku kompaniju Ahlers Group šije odijela marke Baldessarini i Pierre Cardin. Za kompaniju Brinkmann GmbH & Co KG radi marke Eduard Dressler i Wilvorst. Za Holy Fashion Group proizvodi marke Windsor i Joop, kao i marku Strenesse za istoimenu tvrtku.



– S tim inozemnim kupcima imamo sklopljene dvogodišnje ugovore o zakupu naših kapaciteta, kaže Cerovečki, napominjući da je za svaku tvrtku dobro da ima veći broj kupaca, zbog sigurnosti poslova. Ako ovisi o malom broju njih, može pasti u nevolje, kao što se Kotki dogodilo 2006., kada je najveći kupac preko noći otkazao poslove. Tada je Kotka došla u gubitak kojeg je sama pokrila.



Odluku da se posveti izradi muških odijela srednje i visoke kvalitete, za poslovne ljude svih naraštaja, vodstvo Kotke donijelo je još prije dva desetljeća, smatrajući da na taj način tvrtka može opstati u konkurenciji s jeftinijom radnom snagom iz Poljske, Bugarske, Rumunjske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Turske, Kine, a u najnovije vrijeme i Vijetnama. Hrvatski proizvođači konfekcije poput Kamenskog i NIK-a istodobno su otišli u stečaj, a i nekadašnja »kraljica konfekcije«, slovenska Mura, početkom svjetske krize iz 2008. zaglibila je u nevolje i danas je spala na samo nekoliko stotina radnika. Ono što je nekoć na ovim prostorima bila konfekcija Mura, danas je postala Kotka, ali s još višom razinom kvalitete i fleksibilnosti.Da bi svoju kvalitetu podigla na svjetsku razinu, Kotka je provela obrazovanje i obuku vlastitih stručnjaka, i to kod svojih kupaca u inozemstvu. Istodobno, koristila je znanje stručnjaka iz Njemačke i Nizozemske, ali i znanje bivših tehničkih direktora iz Kamenskog i Mure, kako bi unaprijedila proizvodne procese. Poduzela je i velika ulaganja u najmodernije strojeve i uređaje potrebne za izradu kvalitetnih odijela.

– Tijekom desetak godina u tvrtku smo investirali oko 5,8 milijuna eura, kaže Cerovečki. »Oko 1,2 milijuna eura bespovratnih poticaja dobili smo od Ministarstva gospodarstva. Oko 2 milijuna eura kredita osigurala nam je Hrvatska banka za obnovu i razvitak, a 2,3 milijuna eura osigurali smo sami iz amortizacije i iz vlastite dobiti. Polovinu dobiti isplaćujemo kroz dividende, a polovinu ulažemo u obrtna sredstva i razvoj, kako ne bismo zaostali za drugima«, objašnjava vlasnik Kotke.


Nadzornik proizvodnje – Nijemac


Da je Kotka kvalitetna tvrtka, potvrđuje i Helmut Binder, tehnički direktor iz kompanije Ahler Group. Binder već više od osam godina sudjeluje u nadziranju proizvodnje odijela u Kotki. Po tri tjedna mjesečno radi i živi u Krapini, a svaki četvrti tjedan provodi sa svojom obitelji u Njemačkoj. Trenutačno radi na tehničkoj pripremi za tri kolekcije muških odijela – Baldessarini, Pierre Cardin i Otto Kern.



Kotka se sve više okreće odijelima po mjeri zato što je to, kažu, novi trend u svijetu i Hrvatskoj. – Obuku naših ljudi za izradu odijela po mjeri provodio je Josef Moser, koji je 20 godina bio salonski krojač u modnoj kući Lodenfrey, najboljoj u Münchenu. Upotrebljavamo najbolje tkanine i pribor talijanskih proizvođača, kao što su Zegna, Loro Piano, Reda, V. B. Canonico i Zignone, hvali se Cerovečki. Za izradu odijela usklađenog s anatomijom treba uzeti oko 35 mjera. Kupac treba doći na jednu do dvije probe, a zasad je taj postupak šivanja po mjeri moguć samo u Krapini.


– S Kotkom smo ostvarili vrlo dobre odnose i suradnju, koje smo razvijali godinama, zadovoljno govori Binder. Objašnjava da je njegova kompanija godinama surađivala s Murom u Sloveniji, gdje je proizvodnja bila jeftinija nego u Njemačkoj. Kad je Mura počela doživljavati prve financijske nevolje, počeli su tražiti novog partnera. Za Kotku su se odlučili iz više razloga. Prema Binderovim riječima, njemačkoj kompaniji bilo je važno to što krapinska tvrtka radi u dvjema smjenama, a ima kvalitetne tekstilne stručnjake koje danas nije lako naći. Važno im je bilo i to što Krapina nije daleko od Njemačke. Ako se tvornica nalazi u Rumunjskoj ili Bugarskoj, primjerice, prijevoz robe je skuplji i dulje traje.



Od 170 tisuća proizvedenih odijela godišnje, Kotka samo 3.000 proda u Hrvatskoj. Jedan od razloga djelomice je cijena, ali Cerovečki upozorava da su Kotkina odijela – s obzirom na njihovu kvalitetu i na skupe materijale od kojih su sašivena – u Hrvatskoj nekoliko puta jeftinija nego vani. Njihova cijena u Hrvatskoj iznosi od 1.500 do 2.000 kuna. Odijelo sašiveno po mjeri, pak, ne prelazi 5.100 kuna. U Njemačkoj bi ono stajalo triput više, kaže Cerovečki.



Tekstilna industrija bila je i ostala radno intenzivna i niskoprofitabilna djelatnost. To je jedan od osnovnih razloga zašto ta industrija napušta Europu. Proizvodnja tkanina u zapadnoj Europi smanjila se posljednjih desetljeća za 50 do 60 posto. Ostaju oni najbolji. Cerovečki kaže da posao u tekstilnoj industriji nije težak, ali traži visoku produktivnost i kvalitetu. Prosječne plaće radnika Kotke lani su iznosile 3.520 kuna. Iako su male, plaće u Kotki među najvišima su u tekstilnoj djelatnosti Hrvatske.



Prošle je godine Europska unija odredila da se minimalne plaće trebaju povećati, što se i dogodilo i u Hrvatskoj, u iznosu od oko 5 posto, primjećuje Cerovečki. To se, upozorava, »vrlo teško može ukalkulirati u naše troškove«. Naime, godišnja neto dobit Kotke proteklih se godina kretala na razini od milijun do dva milijuna kuna. Hoće li viši minimalac pojesti dobit Kotke i uzdrmati jednu od malobrojnih preostalih tekstilnih tvrtki u Hrvatskoj? – Povećanje minimalca odnijelo nam je 60 posto dobiti, ali Kotka će izdržati. Ostvarit ćemo manju dobit. Međutim, ako se nastavi tim smjerom, a ne donesu se neke mjere za supstituciju troškova zbog oštre konkurencije u susjedstvu i u svijetu, pitam se tko će sljedećih godina moći opstati na nemilosrdnom tržištu, kaže Cerovečki.