Iza rezultata koji je sa svojim timom ostvario Tomislav Tomašević stoji petnaestak godina rada po zagrebačkim kvartovima. Broj glasova koji je dobio stoga nije nikakvo iznenađenje. Dugogodišnji rad u bazi, na ulici, morao je dati rezultate.

Paradoksalno, dok su medijski analitičari gradonačelnika Milana Bandića hvalili upravo za rad na ulici, taj njegov rad se zapravo sastojao u mahnitom obilasku gradskih kvartova, od događaja do događaja, fotografija, kratka izjava pred okupljenim TV ekipama i idemo dalje. Birači su za upokojenog gradonačelnika bili ovce koje treba zavesti da bi se osigurala pozicija za lukrativne kombinacije odabranih.

Milan Bandić je zapravo stvarao iluziju da radi, a mediji su tu iluziju objeručke prihvatili. Tomislav Tomašević je zaista radio i svoju poziciju gradio iz nule, sa sve širim krugom ljudi, regrutiranih iz nevladinih organizacija. Pritom se biračima predstavljao kao partner, ponudio im sudjelovanje u izradi programa i ponudio im da zajedno traže rješenje za nagomilane probleme po gradskim kvartovima. Tomislav Tomašević i njegovi aktivistički suborci i suborkinje tražili su ono što su smatrali da im pripada: umjetnički nastrojeni tražili su mjesto gdje bi mogli pokazati svoje radove, ekološki nastrojeni tražili su promjene po uzoru na zapadne gradove i po kružocima i internim sastancima govorili o problemima zbrinjavanja otpada prije nego je gradonačelnik i čuo za reciklažu.

Ekipe iz svih dijelova grada pronalazile su se po afinitetima, a zajedničko im je bilo jedno: otpor Bandićevom načinu upravljanja. Rasli su iz dana u dan, a javnost ih je po prvi put kao ozbiljno organiziranu snagu mogla upoznati u vrijeme prosvjeda za Varšavsku ulicu, kad je Bandićeva administracija poduzetniku Tomislavu Horvatinčiću omogućila da posred ulice izgradi rampu za ulaz u podzemnu garažu i izgradi shoping centar u strogom centru grada.

– P**ka mu materina, što hoće taj Celakoski? Bog ih j**o bolesne! Da njih slušam i pratim proceduru, ne bi se ništa gradilo. Trebala je biti još jedna prezentacija ovog projekta, ali nema više toga, mamu im j**em. Kreće se odmah u realizaciju projekta. Treba provjeriti što se mora promijeniti u GUP-u, a što ne, da bi se počelo raditi, bjesnio je gradonačelnimk Bandić dok su aktivisti Zelene akcije i brojnih drugih organizacija na užas svojih majki sjedili na hladnom betonu Varšavske ulice, planirajući svojim tijelima spriječiti tešku mehanizaciju poduzetnika koji je naumio iskoristiti javno dobro za privatnu korist.

Boris Scitar/PIXSELL

Ta bitka je na koncu naoko izgubljena, ali ona je bila klica iz koje se rodio sinoćnji uspjeh Tomislava Tomaševića i njegovog tima.

Pritom pri analizi tog uspjeha ne treba smetnuti s uma jednu stvar: Tomislav Tomašević samo je najistaknutije lice pobjede.

U nju su utkani sati i sati volonterstva i malih akcija stotina i stotina mladih ljudi. Ti ljudi okupljeni u raznovrsnim nevladinim organizacijama snaga su koja je osigurala uspjeh. Na njihovom radu nastala je organizacija, školski, odozdo, iz baze. Tomaševićeva karizma, za koju se na ulici znalo još prije deset godina, bila je tek višnja na tortu.

Sinoć je na zagrebačkim izborima pobijedio Tomislav Tomašević, ali jednako točno bi bilo reći da pobijedila uporna zagrebačka mladost.