Vodeći trojac – Sinčić, Pernar, Palfi – raskol u stranci odlučio je amortizirati nojevskom strategijom. Javnosti su odlazak aktivista predstavili kao odlazak nekoliko nebitnih članova stranke
Obavještavamo cjelokupnu hrvatsku javnost da dio vodstva Živog zida i najveći dio registriranih stranačkih organizacija diljem Hrvatske nastavlja ideju ostvarenja istinski slobodne, demokratske, pravedne, socijalno osjetljive i ekonomski održive Republike Hrvatske, drugim putem, u novoj političkoj stranci. Ovaj razlaz s trenutačnim vodstvom Živog zida uzrokovan je isključivo razlikama u konceptima i shvaćanjima demokracije i odnosa prema članovima volonterima.«
Ovim priopćenjem, što ga je izdala nova politička inicijativa pod imenom Slobodna Hrvatska, početkom godine označen je i izgledni početak kraja Živog zida, političkog fenomena nastalog na takozvanim facebook protestima organiziranim 2011. godine i stasalog u akcijama organiziranog otpora deložacijama. Stranku Ivana Pernara i Ivana Vilibora Sinčića napustilo je više od stotinu stranačkih aktivista, uglavnom onih koji su formirali i predstavljali gradske i županijske organizacije. Među njima se našlo i nekoliko ljudi koji su do jučer bili u samom vrhu stranke, poput jednog od supredsjednika Damira Trnačića, odnosno člana Glavnog odbora Živog zida Dušana Cvetanovića. Kao razlog za istupanje iz Živog zida, odnosno utemeljenje nove političke stranke Slobodna Hrvatska, dojučerašnji »živozidaši« navode samovolju Ivana Pernara, (pre)veliki utjecaj Vladimire Palfi, djevojke Ivana Vilibora Sinčića i, općenito, praksu prema kojoj Živim zidom upravljaju dva do tri čovjeka.
Razočarana mladež
Unutarnje urušavanje jedne parlamentarne stranke nitko nije doživio ozbiljno, iako je Živi zid ne tako davno slovio za treću po snazi političku opciju u Hrvatskoj. Razumljivo, jer Živi zid zapravo nikad nije bio ozbiljna politička opcija. Zbog potkapacitiranosti svojih vodećih ljudi ova stranka nije uspjela ponuditi ozbiljan program. Oslonjen na ekonomske teze Ivana Pernara, mladića koji se pri svakom facebook prosvjedu »bacao policiji u ruke«, Živi zid je uspio okupiti veliki broj mladih, razočaranih ljudi, koji su željeli promjene. Među njima bi se našlo malo onih koji bi znali suvislo objasniti kakve promjene žele. Slušajući svoje vođe, oni su uistinu vjerovali da bi rješenje za političku i ekonomsku situaciju u zemlji moglo biti preuzimanje banaka, tiskanje novca i uspostava takozvanog nekreditnog uređenja društva. Ideje Ivana Pernara, međutim, nisu ono što je mlade ljude privlačilo Živom zidu. Privlačila ih je mogućnost da artikuliraju svoje nezadovoljstvo, da se njihove protestne akcije nađu u informativnim emisijama hrvatskih medija. Ljudi koje je Živi zid pridobio kao aktiviste ovoj stranci prilazili su jer su vjerovali da je to jedini način da se čuje njihov glas. Izvrstan rezultat na predsjedničkim izborima, kad je kandidat stranke Ivan Vilibor Sinčić dobio 300 tisuća glasova, govorio je razočaranosti hrvatskog biračkog tijela najvećim političkim strankama, ali i o važnosti političkog rada na terenu. Nema sumnje, Živi zid se na tom polju pokazao vrijednim, ali njegovi najistaknutiji ljudi nisu znali što bi počeli s okupljenim pristašama, niti su, rekosmo, znali ponuditi suvisao politički program kao drugi korak prema formiranju ozbiljne političke alternative.
– Kod nas sve normalno funkcionira. Nitko ovdje nije ništa dramatično doživio, kako se to pokušava prikazati, kaže za naš list Vladimira Palfi, o čijem utjecaju najbolje govori anegdota koja kaže da je na sastanku koji je Ivan Vilibor Sinčić imao s predsjednikom SDP-a Zoranom Milanovićem stranačke interese uglavnom zastupala Palfi, a ne izabrani stranački zastupnik, njezin partner Sinčić.
Na minulim parlamentarnim izborima stranka je dobila tri puta manje glasova (94.800 glasova) nego što ih je na predsjedničkim dobio njezin kandidat Sinčić. Bilo je dovoljno za jedno zastupničko mjesto u Saboru, koje je osvojio Sinčić. Paradoksalno, ovaj Sinčićev uspjeh samo je pospješio unutarnje urušavanje stranke. Ivana Vilibora Sinčića, njegovu djevojku Vladimiru Palfi i idejnog vođu stranke Ivana Pernara ovaj uspjeh učvrstio je u uvjerenju da birači upravo zbog njih, njihovog programa i javnih istupa glasaju za Živi zid, nemajući na umu da za Živi zid gotovo nitko ne glasa da bi bio za, nego da bi bio protiv. Dok je navedeni trojac živio uvjerenju da Živi zid počiva na karizmi Ivana Vilibora Sinčića, u stranci je rasla skupina nezadovoljnih. Obračun je bio neminovan, a dogodio se nešto prije nove godine, kad su se sukobila dva stranačka supredsjednika Damir Trnačić i Ivan Pernar.
Nojevska strategija
Trnačić je napustio stranku (iz vrha Živog zida kažu da je izbačen), a s njim je, rekosmo, otišlo preko stotinu najangažiranijih stranačkih aktivista. »Odmetnici« su odmah najavili političku stranku pod imenom Slobodna Hrvatska, čiji će aktivisti, kako najavljuju, sudjelovati na pokušajima sprječavanja deložacija, ali i organizirati pravnu pomoć za kreditno prezadužene građane. Zanimljivo je napomenuti, jednako ozbiljan udarac kao osipanje stranačkih aktivista Živom zidu predstavlja činjenica da su »odmetnici« sa sobom odnijeli i niz facebook postaja stranke. Živi zid je, naime, prvi shvatio važnost ove socijalne mreže, ne zbog mudrosti njegovih vođa, nego zbog činjenice da je to bio jedini alat koji im je bio dostupan za propagiranje stranke. Vodeći trojac – Sinčić, Pernar, Palfi – raskol u stranci odlučio je amortizirati nojevskom strategijom. Javnosti su odlazak aktivista predstavili kao odlazak nekoliko nebitnih članova stranke.
Da je u stranci itekako dramatično najbolje pak govori Sinčićev odgovor na naše pitanje o raskolu, u kojem izabrani stranački zastupnik Živog zida konstruira cijelu zavjeru, navodno usmjerenu preuzimanju stranke.
– Ovo nije razlaz s programom Živog zida, kojeg nastavljamo zastupati i usavršavati, nego s načinom vođenja stranke, čija su najvažnija obilježja autoritarnost i arbitrarnost u donošenju odluka, gušenje inicijative i organiziranja na terenu te nepostojanje demokratskih alata za unutarstranačke promjene, objavio je »odmetnuti« dio članstva.
Hrvatska politička scena tako je dobila drugi živi zid, što je pouzdan znak da jednom čudnom i neartikuliranom političkom fenomenu predstoji borba za goli opstanak.
