ZAGREB – Nakon što se već nekoliko godina ponavlja ružna situacija u kojoj djeca s teškoćama na početku godine ostanu bez svog asistenta, Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO) izmjenama Pravilnika o pomoćnicima u nastavi, koji je upravo stupio na snagu, propisalo je jasne rokove u kojima državna uprava i lokalna samouprava moraju obaviti svoj dio posla da bi zahtjevi za pomoćnicima u nastavi bili na vrijeme riješeni.

No, prema desecima primjedbi na tekst pravilnika, čini se da će ovaj akt MZO-a riješiti samo jedan od brojnih problema s kojima se suočavaju djeca s teškoćama, njihovi roditelji, a i sami asistenti.

Pravilnikom se, naime, uređuje procedura potrebna za angažiranje pomoćnika u nastavi, a ne i suštinski problemi kao što je profesionalni status i primanja te edukacija ovih ljudi, izuzetno važnih za inkluziju djece s teškoćama u redovite razrede.

Potpuno nerealno

U pravilniku su propisani rokovi. Nakon što se stručno povjerenstvo očituje o zahtjevu, nadležni županijski ured dužan je u roku od 30 dana proslijediti ga osnivaču. Osnivač u roku od 15 dana mora donijeti odluku o priznavanju prava na asistenta, i to s rokom trajanja do najdulje četiri godine te napomenu može li asistenta koristiti u grupi ili samo individualno.

U roku od sedam dana odluka mora stići do županijskog ureda, škole i roditelja, koji dosad nerijetko nisu pravodobno imali pravu informaciju. U slučaju žalbe roditelja, resorno je Ministarstvo dužno presuditi o dodjeli asistenta u roku od 30 dana i obavijestiti o tome osnivača, školu i roditelje.

Iz Hrvatske zajednice za Down sindrom pokazali su skepsu prema ovakvim rokovima, tvrdeći kako su izuzetno nerealni i upitni. Naime, u prepisci između osnivača, županije, stručnog povjerenstva i Ministarstva koristi se klasična pošta, a ne informatička komunikacija, što cijeli proces bitno usporava.

Ako se to ne riješi, ponovit će se, tvrde, slike iz 2019. godine, kad su brojni učenici bili bez pomoćnika u nastavi sve do kraja listopada 2019.

Minimalna satnica

Kritike se mahom ipak odnose na loš status pomoćnika u nastavi u hrvatskim školama. Plaće su im male i nesigurne, zbog čega često napuštaju to radno mjesto, a česte promjene pomoćnika, upozoravaju roditelji, mogu imati brojne negativne posljedice na učenika.

– Pomoćnici u nastavi rade kao i svi drugi, da bi svojoj djeci priuštili normalni obrok. Stoga je jako ružno te osobe podcjenjivati i degradirati. Djeca u školi se za te osobe vežu, pa je problem ako pomoćnici, s razlogom, daju otkaz.

Nemojte zaboraviti da pomoćnik u nastavi ne pomaže samo djetetu s poteškoćama u svladavanju nastave, već i cijelom razredu koji može neometano pratiti nastavu, primijetio je Ištvan Kerekeš, nastavnik sinjske Tehničke škole.

Što se pomoćnika u nastavi tiče, veći im je problem, kažu, ono čega u pravilniku nema. Krše im se radna prava, za isti su posao, ovisno o tome gdje žive i rade, različito plaćeni, a samo neki od njih uživaju prava iz kolektivnog ugovora za osnovne i srednje škole.

– Činjenica je da nam se radna prava, unatoč svim obećanjima, i dalje krše, iako se radi o bespovratnim sredstvima iz EU fondova. Napravili smo prijavu prema Agenciji za reviziju sustava provedbe programa Europske unije (ARPA) jer su sredstva za pomoćnike u nastavi povučena iz EU fondova, a unatoč tome što je MZO propisao minimalnu satnicu od 25 kuna, neke županije sat rada pomoćnika u nastavi plaćaju po 19 kuna, navodi Iva Tadić iz Udruge pomoćnika u nastavi PUN-HR.

Podcjenjivanje rada

Zbog čega se to događa, asistenti ne znaju, ali ako za radni dan od šest sati na kraju mjeseca dobiju 800 do 900 kuna manje nego bi trebali, u najmanju ruku nije korektno, upozorava Tadić. Prijavljivali su takve slučajeve ministarstvima rada i obrazovanja, Agenciji za odgoj i obrazovanje, ali im je odgovoreno da nisu utvrđene nepravilnosti.

– Stanje je po županijama vrlo različito. Primorsko-goranska županija, na primjer, ne plaća nam regres, ali daje božićnicu. Splitsko-dalmatinska županija ne isplaćuje ništa, jer navodno nema za to novca, dok je Koprivničko-križevačka županija iz nepoznatog razloga smanjila cijenu sata.

– Tragično je da za takvo odgovorno zanimanje imamo samo pravilnik. Pomoćnici u nastavi morali bi ući u Zakon o osnovnim i srednjim školama, morali bi biti zaposleni u školi, kao što je to slučaj u mnogim državama EU-a, a ne financirati se iz lutrija i EU-projekata, zaključuje Tadić.

Jednaka prava svoj djeci

Iz Udruge roditelja djece s posebnim potrebama »PUŽ« poručuju kako su djeca u Hrvatskoj u nejednakom položaju, jer sredstva za plaće pomoćnicima u nastavi ovise o proračunima gradova i općina, kao osnivača.

– Pravo učenika na potporu treba ovisiti samo o njegovom stanju, a ne o dobroj volji ili financijskim mogućnostima osnivača. Za sve pomoćnike novac zato treba osigurati iz jednog mjesta, na primjer Ministarstva znanosti i obrazovanja, traže iz udruge PUŽ.

Pomoćnici u nastavi priželjkuju profesionalizaciju svog zanimanja, odnosno status stručnih suradnika u nastavi. Nema ih, međutim, još ni u Nacionalnoj klasifikaciji zanimanja, gdje će ući kad MZO konačno donese nastavni plan i program njihove edukacije.