Hej, jeste li sigurni da je s onim čovjekom sve u redu, sumnjičavo nas je ispitivao Lehner gledajući u muškarca usnulog u travi, nakon što nas je Andematten spustio helikopterom u podnožje Mosora. Dok se Švicarac, nenaviknut na dalmatinske običaje, čudio kako je moguće da netko i dalje spava nakon što na deset metara od njega sleti helikopter, mi smo se pak iščuđavali kako je moguće da netko u par sekundi tako elegnatno »isparkira« leteću napravu vrijednu 1,2 miljuna eura na prostor širok najviše četiri, a dugačak deset metara. Znameniti Air Zermattov AS 350, prepoznatljiv po crvenoj boji i bijelim zvjezdicama, te nizu sponzorskih logoa, impresionirao je sve hrvatske spašavatelje navikle na velike, spore i teške vojne M-šesnaestice.

   – Zbog svojih specifičnih karakteristika, ovaj je helikopter idealan za akcije spašavanja. Ima veliku snagu, a nema veliku težinu, zbog toga spašavatelji koji vise ispod helikoptera ne osjećaju takvo strujanje zraka koje proizvodi rotor, što im olakšava rad. osim toga, AS 350 je vrlo pokretan i može zalaziti duboko između stijena. Kao da vozite odličan sportski auto, objasnio nam je Dorijan Vrbanec nekadašnji šef MUP-ove zrakoplovne službe, a danas GSS-ov pilot oduševljen što može voziti ovo mini čudo.

   – Da ove vježbe izvodimo s vojnim helikopterom s kakvim obično idemo u spašavanja, sve bi trajalo nekoliko sati duže, pojasnio nam je vrlo slikovito razliku u učinkovitosti hrvatskih i švicarskih helikoptera za spašavanja i pročelnik HGSS-a Vinko Prizmić uz nadu da će i hrvatska vlada jednom izdvojiti novac za ovog letećeg spašavatelja života koji je svojedobno dotaknuo i sam vrh Everesta.

Ulet u kanjon

Zna dobro Andematten koliko je uvježbavanje preciznosti i točne komunikacije između spašavatelja i pilota bitno. Bivši civilni pilot koji je karijeru nastavio u švicarskoj spasilačkoj službi mrtav-hladan helikopter može spustiti na zašiljeni vrh Matterhorna, najpoznatijeg četiritisućnjaka na svijetu ispod kojeg je odrastao, dignuti i više puta u danu unesrećenog iz zastrašujuće sjeverne stijene Eigera i helikopterom doslovce uletjeti u kanjon kako bi nekog potegnuo iz rijeke.

Mosor kao Himalaja

– I kad letite u Himalaji ili ovdje blizu morske razine, uvijek je isto – sve zavisi od vjetra i drugih vremenskih uvjeta, odnosno od vaše procjene možete li to izvesti ili ne. Tehnika više nije problem, helikopteri su odlični. Najslabije točke operacije su uvijek piloti koji udare u drvo, dođu stijeni preblizu i prebrzo ili donesu krivu odluku o uvjetima. Neki put u Himalaji mogu biti bolji uvjeti za spašavanje, nego ovdje na Mosoru. Iako tada još nismo puno letjeli tamo, kad su nas Slovenci pozvali da pomognemo tražiti Tomaža, Bruno Jelik, Simon Anthematten – jedan od najpoznatijih svjetskih alpinista i ja odmah smo sjeli u avion i drugi smo dan bili u Kathamnduu.

Iste smo večeri stupili u kontakt s Fishtail Airom, nepalskom kompanijom za spašavanja, koja je tada baš prije mjesec dana nabavila helikopter kakav nam je trebao. Onda je, međutim, nastao problem – kako da ih nagovorimo da strancima predaju u ruke »igračku« vrijednu 3 milijuna dolara? Na kraju smo se dogovorili uz uvjet da ide nepalski pilot, a ja da idem kao kopilot. Čim smo krenuli iz Kathmandua, nepalski je pilot već s 50 milja udaljenosti rekao »gledajte, gore je loše vrijeme. Ne idemo«.

Nagovorio sam ga da nastavimo, došli smo do planine, procijenili gdje bi mogao biti, napravili jedan okret i pronašli ga. Imali smo dosta sreće, jer su ga oni već par dana bezuspješno tražili. Stijena je bila vrlo strma, a on je ležao na nekih 5800 metara visine. Približili smo helikopter na metar i pol do stijene i sjećam se kako je nepalski kolega gledao zapanjeno gdje sam ga to doveo. Nije mogao vjerovati da je to moguće, prisjetio se Anthematten sada već pomalo i povijesne epizode u analima himalajizma.    

Najviše izvlačenje ikad

Do sad »najviše« spašavanje ikad izvedeno odjeknulo je u medijima diljem svijeta, a dvojac je za njega dobio niz međunarodnih nagrada.

   – Kad god letimo u Himalaji, ne znamo točno što nas čeka, a veliki je problem što nismo aklimatizirani. Da bilo što pođe po krivu i budemo prisiljeni ostati gore, ne bi imali nikakve šanse preživjeti na toj visini. Spašavanja koja inače izvodimo kod kuće događaju se na visini na kojoj su smješteni himalajski bazni logori. Sve iznad je potpuno druga dimenzija, priča nam Lehner koji je već nekoliko puta sudjelovao u akcijama u Himalaji.

Pioniri »sajle«

– Bio nam je dobar prijatelj. Veliki je to gubitak. Nakon te nesreće, postalo je još jasnije da je najbolja tehnika spašavanje uz pomoć sajle, pojasnili su Švicarci. Ovom metodom koriste se već četrdesetak godina, a usavršili su je do te mjere da spašavatelji ispod helikoptera mogu visiti na užetu dugom i do 220 metara, što im omogućava da se približe i posve prevjesnim stijenama. Danas ovu tehniku primjenjuje većina spasilačkih timova na svijetu, no ona zahtijeva iznimnu uvježbanost. Paradoksalno, hrvatski GSS-ovci mogu uvježbavati ove složene i opasne operacije koje godišnje u realnim uvjetima spašavanja izvedu bar trideset puta, tek kad na Mosor dođe najelitniji svjetski tim instruktora sa svojim najboljim helikopterom i to samo za troškove goriva. Vojne helikoptere, jedine koji se u Hrvatskoj koriste za spašavanja, GSS za vježbu već tri godine ne može dobiti ni na par sati.

   Pa ipak, hrvatski spašavatelji uspjeli su impresionirati švicarske kolege pokazanim znanjem.

   – Uf, jučer sam se zaboravio, pa sam frajeru počeo vikati na hrvatskom lijevo, lijevo…, dopiru iz planinarskog doma dojmovi hrvatskih GSS-ovaca nakon obaveznog popodnevnog brifinga. Povremena gubljenja u prijevodu jedine su greške ovih dana i svih 25 hrvatskih letača spašavatelja ubrzo će dobiti i međunarodne licence, a prva petorica i instruktorske certifikate. To im, na žalost, najvjerojatnije i dalje neće osigurati koju kunu više iz proračuna. Što drugo reći no – mala zemlja za veliki entuzijazam.