Vrijeme za introspekciju

Kad politika podijeli životne lekcije: doručak i mašta mogu svašta

Siniša Pavić

Šteta bi bilo da nam premijerovo novovalno ponašanje sakrije svu šumu bitnih trenutaka unazad tjedan, dva iz kojih smo mogli, pače morali naučiti podosta o sebi, svojim životima i putu kojim valja gaziti 



Nije to više vladanje a la Borgen, makar se tiskom provlačila zadnjih dana čak i teza kako nam je premijer sklon raspisivanju prijevremenih izbora, pa da baš sve nalikuje zadnjem kadru, zadnje epizode, druge sezone danske serije. Nije u nas serija, već je život i to taman takav da se psihološkim profilom premijera ovih dana bavi sva četa psihologa, sociologa, komunikologa, astrologa ne bi li dokučili što se to čovjeku dogodilo i zašto se odjednom obrušio na ama baš sve i svakog, odlučan da ga baš nitko ne voli. 


   Dok ga njegovi medijski savjetnici vuku za rukave ne bi li ga spriječili da sazove još koju izvanrednu presicu i ošajca tko zna koga nakon profesora engleskog i zemljopisa, medija, PR-ovaca, sindikalista, stanovnika Vukovine i Špičkovine, nevladinih udruga, on se ne da i gazi baš k’o po onoj o bobu i popu. Elem, što mu je!? Spomenuti znanstvenici još uvijek jednoznačna odgovora nemaju, makar bi lako moglo biti da su razlozi posve prozaične naravi. 


   Teško je, naime, ne primijetiti kako je premijerska kanonada lijevo, desno i centralno, počela malo nakon što je opao s onog tenkića. No, nije kriv tenk, nije problem ni u padu, kriv je onaj mesni doručak kojeg je jedva dočekao po silasku s borbena vozila, slasno smazati. Kad vas doma drže na sjemenkama lako je da nešto tako jeftino a zamamno, nešto tako konzervirano i naše, nešto što ima vjekovnu tradiciju i nikakvu hranjivu vrijednost, nešto što vraća u djetinjstvo, pomuti mozak. Neka se ne uvrijede istinski vegetarijanci, ali to je poput filma u kojem dojučerašnji zakleti neprijatelj mesa greškom naleti na janjeći paprčnjak, pa se poslije ne može s janjetine skinuti. Kriv je dakle, mesni doručak! 




   Samo, šteta bi bilo da nam premijerovo novovalno ponašanje sakrije svu šumu bitnih trenutaka unazad tjedan, dva iz kojih smo mogli, pače morali naučiti podosta o sebi, svojim životima i putu kojim valja gaziti. Ovo su bila vremena za introspekciju svake vrste, makar ona dala rezultate koji će nas učiniti još ojađenijima. 


  LEKCIJA 1. MAGARAC TKO SE LOŠE OŽENIO!       Ovu lekciju dali su nam opjevani IDS-ovi momci. Oni koji su se ženili kako valja. Oni koji su našli bračne družice koje su u stanju zaraditi na desetke milijuna kuna bez da muževe s tim dave, ili ne daj bože o tom informiraju. Prezentnim muževima i kredite plaćaju, a da sve bude veselije cijela se tu ženska strana uključi u biznis. I onda, svi se nađu tako za stolom, ali svatko je o svom poslu. Ideal je to teško dokučiv poglavito onima koje su krivo učili kako je prava obitelj ona u koje se svi problemi istresu na stol, pa zajedno rješavaju, jer nema tajni i sve se radi zajedno. Davno je to bilo. Sad svatko ima svoj račun, svatko svoju informaciju, svatko svoju prenamjenu zemljišta, pa ako danas sutra i ne daj bože krene što po krivu da ne ispašta nitko kad je svatko radio svoj posao neovisno od zastarjele bračne obveze da se bude zajedno i u dobru i u zlu. 

   – Udaj se bogato kćeri. Ljubav će već doći! – kazuje mati kćeri svojoj koja još u niže razrede osnovne škole ide. 


   Ima tu rezona i mali je milijun nekom opipljivih, a nekom virtualnih razloga da mati kćer tako savjetuje.    LEKCIJA 2. MAGARAC SVATKO TKO NE DIGNE TRI KREDITA  

   Dirljivo je bilo gledati kako premijer srčano staje u obranu novog ministra turizma i ne da jalnuškim diletantima pokrpanih gaća da ga pitaju odakle mu to tri velika kredita, odnosno kako ih, svega mu, uredno vraća!? Ako se dalo premijera shvatiti kako valja, pa ne bi banka dala kredit nikome na lijepe oči. I što se koga tiče kako ih vraća dok ih vraća. I kako ih neće vraćati uredno kad ima krasnu vikendicu s bazenom koju iznajmljuje, sad kad su je tri kredita podigla do krova. 


   O savršena li kruga, dižeš kredit da oplodiš starinu, a onda starinom vraćaš kredite. Samo, zašto ta banka nesretna ne da i drugima kredit više, pa da pokrenemo i mi na pravu stranu taj sretan kotač sudbine, već nas pritišće i prije nego li stigne čovjek izgovoriti na šalteru što bi!? Bit će znaju da su nam družice nepoduzetne, ili je papak svatko tko ne uspije šarmirati bankovne službenike i službenice. 


   Ako je tako, evo ministru sve neiskorištene nekretnine dične mi familije, one u što se ruše u brdsko planinskim krajevima kojima ni državni poticaj ne pomaže, pa neka nam i opet na konkretnom primjeru pokaže kako se to radi. Bit će to lekcija vrjednija od još kojeg milijuna stranih turista privedenih na obale Jadrana plavog.   

LEKCIJA 3. TKO NE ZNA PRENAMIJENITI ZEMLJIŠTE ĆAĆINO, NE ZNA NIŠTA!


     Ova je lekcija zgodan amalgam prvih dviju lekcija. Jest pripizdina, ali to svakako ne bi trebalo biti presudno. Jest ledina pogodna samo za draču, no tko te pita. Poslovna zona je možda tu iza ugla, ili kakav odvojak auto ceste, samo treba znati nacrte skrenuti k sebi i isposlovat da se poljoprivredno zemljište prenamjeni u građevinsko. Ali, avaj, izgubiš živce čekajući, prodaš ledinu za nikakve novce i taman kad misliš bolje išta nego ništa, osvane neboder u susjedovu dvorištu u onog tko je velikodušno ledinu nekidan otkupio.     – Da sam znala da ne znaš ni zemlju prenamijenit, bolje bi se udala! A trebalo je samo biti na izvoru, znati pravu informaciju ako ne i biti u poziciji da se stvarnost kreira, a onda za rezidbe pupoljaka u vrtu pred kućom, onako usput šapnuti onoj svojoj poduzetnoj družici iz lekcije prve kako se eto priča da će doć do neke tamo prenamjene. I to je to. Ali, to ne zna svatko.   

LEKCIJA 4. BOLJE SE RODITI BEZ ONE STVARI, NEGO UČLANITI U KRIVU STRANKU!


     Novost je tek činjenica da je još bolje kad niste član najjače stranke na vlasti, nego one pobočne, ali vrijedne i članstvu predane koja ne preza ni od čega i čini sve da svoje članstvo skući, pa makar na silu i mimo reda. Članska iskaznica je poput ključa koji otvara vrata u bolju budućnost. Apolitičnost je posve out. Strančarenje je posve in. Bilo i ostalo. Samo, ima slučajeva, a ovo je taj, kad se sve čini za džabe. Jer, kad si gost u svojoj zemlji, onda je zaludu i utaman.    LEKCIJA 5. KAD NISI HRVAT, GOST SI!      Definicija je taman takva da nije nužno da ste Srbin. Mudroseri koji iz udobnih fotelja metropole siju nesnošljivost koja samo što nije zapalila fitilj jada i nevolje na terenu, onako k’o u Kistanjama, zapravo su zapasali puno šire. Oni bi DNK analizirali svakom sumnjivcu. A kako će biti čist recimo onaj kojem je čukundjed ni manje ni više nego usvojeno i napušteno kopile kalabreško. Jest, nešto se tu zrnaca kroz godine pohrvatilo, ali tko je autoritet da kaže je li sad onih pravih krvnih zrnaca dovoljno!? A kad nisi čist onda je valjda logično da ti sve lekcije ovog svijeta pomoći ne mogu i jedina dobra vijest je ta da zbog tih zrnaca ni pod razno ne možeš biti nalik, recimo, šefu oporbe. Svega mi, ta priča o čistunstvu zvuči samo kao opasno liječenje frustracija onih koji su do jučer funkcionirali po spomenutim lekcijama, a onda diktatom nesretne demokracije, sve izgubili. Pa bi silom vratili izgubljeno. 

   Elem, iza nas su dani ponosa i slave. U desetak dana smo dobili na tanjuru postulate na kojima, na žalost, počiva svo ovo naše razvijeno društvo. Nema više da nismo znali i sad u akciju! Dakako, ako vam se već nije raspao brak jer ona traži poduzetnijeg čovjeka, a on ženu koja će znati i bez njega, ili samo na njegov mig, zaraditi pa sa svojom sestrom, a njegovom šogoricom dijeliti milijune. 


   Ne bi samo pritom valjalo zaboraviti da je lako moguće kako je sve, pa i to dijeljenje posvemašnjih lekcija krenulo zbog jednog, običnog, mesnog doručka. Kakve smo sreće, kad se sve zbroji i oduzme, ispast će da nam samo valja promijeniti prehrambene navike! 


   Nego, dok se stavljala točka na zadnju rečenicu, dogodio se Tomislav Saucha. Taj je lekcije naučio od A do Ž. Pa nek netko samo kaže da ne ferceraju!