Pola godine prije predsjedničkih izbora polako se postavlja scena, postaje jasnije kako će izgledati kampanja barem kada je riječ o dvoje najizglednijih kandidata: predsjedniku Republike Ivi Josipoviću i kandidatkinji HDZ-a Kolindi Grabar Kitarović. 

Ovoga je tjedna u Dubrovniku Kolinda Grabar Kitarović konačno progovorila, a nakon što je progovorila shvatili smo da će tek jednog dana zapravo progovoriti i jednog dana nešto reći. Nagovijestila je da kad postane predsjednica neće šutjeti. Dodala je »aktivno ću govoriti kako u kampanji tako i poslije toga«.

Prije nego što »aktivno progovori« možda malo uvježba govorenje pa kad konačno progovori možda nam se neće obraćati na birokratskom nego nekom drugom jeziku. Ni danas ne znamo što Grabar Kitarović misli, jer aktivno šuti umjesto da aktivno govori, kakav je njen stav, o bilo kojem bitnom pitanju.

Bez stava

No, sve je to i dalje bez stava, a da je bez stava potvrdila je i upitana o dvojezičnim i dvopismenom pločama u Vukovaru. »Moram reći da na takva pitanja nema jednoznačnih odgovora, ona su vrlo kompleksna, uključuju poštivanje zakona, ali isto tako i poštivanje osjećaja pa i rad s lokalnom zajednicom«, kazala je, a da ništa nije rekla Grabar Kitarović.

Znači li to da će, bude li predsjednica, primarno poštivati osjećaje stanovništva (o čemu nema govora u predsjedničkoj prisezi) ili Ustav i zakone ove zemlje (koji se pak u toj istoj prisezi izrijekom spominju). Ne samo da ne znamo što misli o ćirilici u Vukovaru, ne znamo ništa o tome što Grabar Kitarović misli o nedavnoj prošlosti vlastite stranke koja ima nepravomoćan pravorijek. 

  Predsjednička kandidatkinja po svemu sudeći neće ništa reći ni u sljedećih dva i pol do tri mjeseca. Fascinantna je činjenica da netko tko je zasad slika bez tona, ambalaža bez sadržaja (uza sav rizik da i ova tvrdnja bude proglašena neprimjerenom, nedopustivom i seksističkom), dobiva 37 posto glasova u anketi.

 Takav pristup kampanji Kolindi Grabar Kitarović i HDZ-u itekako odgovara. Lišiti se sadržaja u politici zapravo znači lišiti se politike, a kad se netko tko se bavi politikom liši politike onda ga se ne može kritizirati jer ga se naprosto nema zbog čega kritizirati.

 To će biti pozicija Kolinde Grabar Kitarović sljedećih mjeseci. Neće imati stav, neće ju se moći kritizirati, budući da je osoba bez stava o ičemu relevantnom nikome se neće moći zamjeriti, a budući da se nikome neće moći zamjeriti nikome neće biti antipatična. 

 Politika nezamjeranja

 Nije teško zaključiti ni kako će se HDZ odnositi prema predsjedniku Josipoviću. Njegov petogodišnji mandat je prilično prazan, izjašnjavao se po pitanju određenih vrijednosti u društvu, ali je primarno vodio politiku nezamjeranja.

Za razliku od svog prethodnika Stipe Mesića, Josipović je nekonfliktni predsjednik (što je vjerojatno posljedica razlike u naravi i temperamentu među njima dvojicom, ali i drugačijih okolnosti u kojima obnašaju dužnost) i jedini s kime se sukobio je dio srpskog korpusa u Hrvatskoj.

 Josipović se u ljeto 2012. godine sukobio s tjednikom »Novosti« kojega izdaje SNV i s njegovim čelnikom Miloradom Pupovcem. Taj sukob Josipović si je mogao priuštiti jer je prilično izvjesno da će većina Srba u Hrvatskoj njemu dati svoj glas.

Sva ta praznina mandata ne znači da se protiv Josipovića ne može voditi prljava i verbalno oštra kampanja. HDZ i njegovi koalicijski partneri verbalno neće štedjeti Josipovića, a to se moglo vidjeti i na izvještajnom saboru stranke na kojem je Pero Ćorić Josipovića nazvao »kuhanom pilećom nogicom«.

 Jasno je da će taj manje ugodni posao u kampanji obavljati nižerangirani članovi HDZ-a i koalicijskih mu partnera, raznorazni pikzibneri. To nije posao za predsjedničku kandidatkinju, taj se posao i inače prepušta drugima, a ne onima koji se natječu za predsjedničku funkciju. Josipović i njegov izborni stožer na te će napade teško odgovarati sve dok Kolinda Grabar Kitarović ne progovori, a kad progovori možda shvatimo da je šutnja zlato.