ZAGREB – Predsjednik Ivo Josipović u utorak je ujutro objavio da se u izvještajima koji je zatražio od SOA-e i Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost navodi da Slavko Linić nije bio predmet obrade SOA-e, a zatim je otputovao u Poljsku.

Tamo ga je jučer zatekla Linićeva izjava da mu nije jasno zašto se nadziralo SOA-u, kad je on uopće nije spominjao. Zamolili smo stoga Josipovića da nam objasni na temelju čega je zaključio da bivši ministar financija sumnjiči baš SOA-u da ga je pratila po nalogu premijera Zorana Milanovića.

– Upravo suprotno. Brz i transparentan postupak i jasni zaključci, odagnali su opasnost stvaranja klime izvanrednog stanja, u kojemu premijer špijunira svoje političke oponente. Svi, pa i vaše novine, opravdano su propitivali tu mogućnost, netko uz više, netko uz manje uvjerenosti daje to zaista tako. Jedini način da se spriječe glasine i stvaranje klime zavjere i nepovjerenja u državne institucije, bilo je provesti nadzor i objaviti rezultate.

Može li se vašu reakciju nakon Linićevih tvrdnji ipak shvatiti i kao određeno nepovjerenje prema sigurnosnom sustavu, pa i premijeru, budući da niste u startu odbacili mogućnost da je došlo do zloupotrebe službi nego ste zatražili njihovo očitovanje?

– Nikako! Moja je reakcija bila primjerena predsjedniku koji želi da institucije uživaju povjerenje i da ne postoji sumnja u nečasne rabote. U mojoj su nadležnosti takozvane tajne službe i zato sam učinio sve da se brzo i efikasno utvrde činjenice i podastru javnosti. Kod ovako važnih i osjetljivih pitanja igrati na povjerenje nije dovoljno, uvijek ostaje zrno sumnje. Iskreno, očekivao sam ovakav nalaz jer pratim rad SOA-e, ali, vidjeli ste, bez nalaza nisam želio govoriti.

Hoćete li i ubuduće jednako reagirati, pa makar, kao i u Linićevom slučaju, tvrdnje o praćenju od strane obavještajnih službi ne bile praktično ničim potkrijepljene?

– U istim okolnostima postupit ću isto. Gospodin Linić nije bilo tko. Na našoj je političkoj sceni desetljeća, bio je ministar, zastupnik, istaknuti je socijaldemokrat, od mnogih građana smatran uspješnim ministrom. Mediji su njegovoj izjavi posvetili puno pozornosti i u dobrom  dijelu javnosti pojavila se sumnja. Samo odmahnuti rukom, bilo bi neodgovorno. Uostalom, što je ikoga koštalo da se stvari provjere? Vaša implicitna teza kako možda nije trebalo provoditi kontrolu, voda je na mlin onima koji bi i dalje državu tresli krizom sumnje u obavještajni sustav. Provjerili smo i mirni smo. Gospodin Linić spominje i PNUSKOK, policiju. Za nadzor nad njima nisam nadležan. Učinio sam sve u okviru svoje nadležnosti da se strasti smire i zadovoljan sam rezultatom.

Može li i takozvani običan, u javnosti nepoznat građanin računati da ćete pokrenuti cijeli mehanizam nadzora, kao ovaj put, ako se i on javno, makar bez previše argumenata, potuži da je predmet nezakonite obrade službi?

– Svaki građanin ima pravo na zaštitu i provjeru sumnji što uključuje i nadzor. Za to postoji zakonom propisan postupak. Ako okolnosti budu takve, za društvo dramatične poput ovoga u slučaju Linić, biti će i dodatnih provjera. Naglašavam, nadzor koji sam tražio u skladu je sa Zakonom. 

Biste li objavili i da je u izvještaju pisalo da je Linić predmet obrade SOA-e i to u skladu s propisanom procedurom?

– Naravno, pri tome bih se konzultirao sa službama da se ne oda kakva tajna, deklasificirali bi se podaci koje je moguće deklasificirati. Uostalom, i naveo sam veći broj dokumenata u kojima se spominje gospodin Linić, koji su nastali, ne u kontekstu nadzora nad njim, već drugih osoba koje ga usput spominju, dokumenata o sigurnosnim provjerama kojih je on sam kao ministar bio korisnik, te njegovu sigurnosnu provjeru.