Nekadašnja premijerka Jadranka Kosor, koja je vodila Vladu i zemlju 2009. kada se svjetska ekonomska kriza svom snagom obrušila na Hrvatsku, za naš list govori o tome kako se nositi s kriznim situacijama.

– Lako je komentirati ono što Vlada radi u kriznoj situaciji kad nisi član Vlade i kad promatraš sa strane. Kriza 2009. bila je najveća do tada, pad BDP-a je bio gotovo deset posto. Situacija u Hrvatskoj je zaista bila dramatična. U trenutku kad sam preuzela vođenje Vlade, prijetilo nam je da možda nećemo moći isplatiti plaće i mirovine, što bi dovelo do kolapsa sustava.

Zbog toga sam odmah tražila rebalans proračuna, smanjivanje rashoda i drastične mjere štednje na svim razinama kako bi se tadašnji proračun uskladio s potrebama. To spominjem zato što smo tada smanjivali plaće, dijelove mirovina i svega što se moglo smanjiti, a da se ne zaustavi funkcioniranje države. Mjere koje je aktualna Vlada donijela, prije svega one vezane za gospodarstvo, teško mogu potpuno objektivno procjenjivati jer nemam dovoljno podataka. Mislim da treba dublje zagrabiti, a trebalo je već i rebalans proračuna pripremiti i izglasati. I to još dok redovito funkcionira Sabor, budući da ne znamo što će biti sutra.

Nije baš sve na vrijeme​

Ako Vlada misli pomoći gospodarstvu, prije svega malom i srednjem poduzetništvu, dakle onima koji uplaćuju u državni proračun, onda te mjere moraju biti jasne i precizne, moraju stupiti na snagu odmah sa svim podzakonskim aktima. One moraju biti opipljiva pomoć i stvarna injekcija jer odgađanje plaćanja nekih obaveza mnoge neće spasiti. Nužno je jamčiti isplatu mirovina, kao i plaća onima kojima je država poslodavac, onima koji nose najveći teret ove krize. Dakle, liječnicima i medicinskom osoblju, policiji, vojsci i ostalima koji u doba krize moraju raditi.

Što se tiče reakcije na krizu, teško je tvrditi da je sve baš bilo apsolutno pravodobno. Dobro je da je na čelo Ministarstva zdravstva došao čovjek kojem ljudi vjeruju. To sigurno može utjecati na smanjivanje panike i straha od nepoznatog.

Koliko je teška uloga premijera u ovakvim slučajevima, posebno unutar stranke, kada se trebaju donijeti prilično tvrde mjere? Koliko je teško stranku dovesti do toga da punom težinom stane iza svog predsjednika i podrži mjere koje se predlažu?

– Sigurna sam da Andrej Plenković nema nikakvih problema, pogotovo ne nakon reizbora. Kao njegovi najbliži suradnici u stranci, izabrani su ljudi koji mu sigurno nikada neće proturječiti. Međutim, iskustvo pokazuje da je u kriznim situacijama, tako sam i ja radila, važno ne zatvarati se kod donošenja teških odluka u stranačke okvire. Treba neprekidno širiti krug ljudi s kojima se savjetuje, osobito kod donošenja gospodarskih mjera. Meni je tada iznimno puno pomogao profesor Željko Lovrinčević, njega treba slušati kada se raspravlja o mjerama za sprečavanje gospodarskog kraha. Mnogima je jasno da je ova turistička sezona propala, bez obzira na to hoće li epidemija jenjavati krajem lipnja. Previše smo se oslanjali na turizam i sad se treba početi pripremati za sljedeću godinu.

Znatne slabosti EU-a

Osim turizma koji čini 20 posto BDP-a, cijela je struktura gospodarstva postavljena tako da se više isplati uvoziti nego proizvoditi i izvoziti. Hrvatska nikako da promijeni tu ekonomsku paradigmu?

– Očekivala sam da će se nakon ulaska u EU to promijeniti. Imamo sjajnu perspektivu za jačanje poljoprivrede. I sigurno je da će ova kriza pokazati koliko je važno da se možemo oslanjati na vlastite poljoprivredne proizvode, da onim što proizvodimo možemo hraniti zemlju.

Foto: D. KOVAČEVIĆ

Razina odlazaka iz Slavonije gotovo je na razini nacionalne katastrofe.

– Slavonija se ispraznila. Ovo što se događa s pandemijom može i dodatno opteretiti hrvatsko gospodarstvo i proračun. Činjenica je da se vraćaju Hrvati koji su se odselili u EU jer su počeli dobivati otkaze zbog ove krize. To bi mogao predstavljati dodatni teret i otvaranje novih problema.

Ne čini li vam se da je EU po tko zna koji put opet pokazao slabost na isti način, a to je da nema zajedničkog pristupa, već se svatko brine za sebe?

– Nažalost, tako je. A nekako u liderstvo nove predsjednice Europske komisije nemam veliko povjerenje. Događa se isto što se događalo i kod migrantske krize. Čelnici EU-a jesu otišli na grčko-tursku granicu gdje je predsjednik Europskog parlamenta pošteno rekao da se sada moraju vratiti u Bruxelless i vidjeti kakav će plan donijeti za rješavanje te krize. Trebalo bi, naravno, biti obrnuto. Valjda su već i tamo trebali doći s nekim planom. I u tom je slučaju EU pokazao znatne slabosti kod donošenja zajedničkih mjera. I sada svaka država donosi svoje mjere, iako bi neke morale biti zajedničke i morale bi se usuglasiti.

Hrvatska trenutno predsjeda EU-om. Koliko mi kao ipak mala zemlja možemo voditi taj proces?

– Hrvatska je predsjedateljica. Od zemlje predsjedateljice se očekuje da udara tempo i predlaže mjere i aktivnosti. Nažalost, naše će predsjedanje zbog pandemije ostati gotovo nevidljivo.

Kriza daje šansu

Kako ova kriza može utjecati na domaću političku scenu, s obzirom da do kraja godine imamo parlamentarne izbore?

– Kriza daje veliku šansu, u političkom smislu, onima koji trenutno odgovaraju za državu. Ako iz ovog izađemo relativno neoštećeni, ako ljudi prije svega budu zadovoljni zaštitom svoga zdravlja i života, onda to naravno otvara lijep prostor za relativno laku pobjedu HDZ-a. Međutim, ne treba zaboraviti da uz probleme zbog virusa idu i grozne gospodarske posljedice. Treba vidjeti i kako će se Vlada s time nositi i kako će građani na to reagirati. Sada je situacija za HDZ više nego povoljna u političkom smislu, oporba podržava Vladine mjere, svi su manje-više jedinstveni. Ali, ne treba zaboraviti da Vlada odgovara za stanje u zemlji i ne treba očekivati da će oporba željeti podijeliti odgovornost i za eventualno nepopularne mjere.

Kako vam se čini ishod izbora u HDZ-u?

– Očekivano. Znalo se da ekipa izazivača neće imati tu snagu kakvu je imala ekipa aktualnog šefa. On je imao veliku prednost zbog činjenice da je predsjednik Vlade, a unutarstranački su izbori počeli u trenutku kada su se ljudi počeli jako bojati epidemije. I naravno da su članovi HDZ-a procijenili da bi bilo hazarderski promijeniti vodstvo stranke jer bi to moguće dovelo do pada Vlade. Išli su na sigurno. I to je očekivano i logično. Na izbore je izašao relativno mali broj članova pa je o ovom vodstvu odlučila otprilike četvrtina članova HDZ-a.

Neki kažu da je to i realan broj članova?

– Aktualno vodstvo HDZ-a bi trebalo reći je li to tako ili nije. Najveći gubitnik je Miro Kovač, iako je pokazao i hrabrost i odlučnost, osobito u završnici, a žrtvovan je i od svoga tima. Davor Ivo Stier se u kampanji povukao, nije bilo puno ni Milijana Brkića. Ipak, nisam očekivala da će predsjednik stranke odmah posegnuti za nekom vrstom odmazde i smjenom neistomišljenika koji su uklonjeni s dužnosti zbog verbalnog delikta. Slično je bilo u slučaju kada se mene izbacivalo jer sam i ja smijenjena pa izbačena zbog verbalnog delikta, kad su na čelo stranke došli Tomislav Karamarko i Milijan Brkić. Nadam se da se Kovaču i Stieru to neće dogoditi.

Zrelost Milorada Pupovca

Što bi po vama bilo to skretanje ulijevo za koje je stranačka oporba optuživala Plenkovića?

– Nije se skrenulo ulijevo, već se odreklo nekih temeljnih načela HDZ-a kakvog sam ja poznavala. Mislim na koaliciju s HNS-om, što je za HDZ uvijek bilo nezamislivo. To birači HDZ-a nikako nisu željeli. Mislim i na koaliranje s Bandićem i njegovima, kad vladajuću većinu drže i ljudi koji su optuženi i kojima se sudi. Naravno da je svatko nevin dok mu se ne izrekne pravomoćna presuda, ali u politici moraju vrijediti i druga pravila. Činjenica jest da je većina skrpana i od prebjega koji su mandate pokupili na listi sa SDP-om. Vrdoljak i HNS su u kampanji 2016. i uvijek na svim izborima, napadali HDZ iz svih oružja i bez milosti. Zato govorim o neprincipijelnoj koaliciji. To smeta članovima HDZ-a, ali su sada ipak bili pragmatični i odlučili da to nije tako strašno ako je u pitanju ostanak na vlasti.

U Plenkovićevoj ekipi su i drugi ljudi koji su se u HDZ upisali 2011. kao što je Ivan Anušić, bivši član HSP-a. Zdravka Bušić je iz HDZ-a otišla s Pašalićem, a vratio ju je Karamarko. Znači, nije je bilo u stranci najboljih deset godina nakon osamostaljenja, kada smo ostvarili najveće rezultate kao što su bili ulazak u EU i NATO. Ali tu činjenicu iz stranačke oporbe nisu koristili jer su se bojali da stranačka desnica neće za njih glasati.

Plenkovića se napada i iz stranke, ali i iz desnih stranaka, zbog koalicije sa SDSS-om. Zbog čega oni sada inzistiraju na tome, a nisu u vrijeme kada je potpredsjednik HDZ-ove Vlade bio član SDSS-a Slobodan Uzelac?

– U trenutku kad su iz Vlade 2010. izašli HSLS i HSU i kad je postojala mogućnost da padne Vlada, Milorada Pupovca i SDSS su mnogi gurali iz koalicije. Znam da je razgovarao sa Zoranom Milanovićem i da je imao dobre ponude. Međutim, nakon nekoliko naših ozbiljnih razgovora, on je ostao u koaliciji i Vlada je opstala. On i njegovi kolege tada su pokazali veliku zrelost i da to nije bilo tako, mi danas ne bismo bili članica EU-a jer bi pala Vlada i ne bismo završili pregovore. To su činjenice o kojima bi vodstvo HDZ-a trebalo javno i jasno govoriti, bez obzira što je to bila Vlada koju sam ja vodila.

Što mislite o povratku Mate Granića u HDZ?

– Da? Hoće li sad svi oni koji su napustili HDZ u najtežim trenucima, kada se trebalo boriti za europske vrijednosti, opet postati ugledni članovi HDZ-a? To je dosta zanimljiva stranačka politika.

Vas ne zovu da se vratite u stranku?

– Ne, naravno da ne. Ali dobro, ako se mogla vratiti Zdravka Bušić i postati potpredsjednica stranke, zašto se ne bi vratio i Granić.

Škoro i Bandić poželjni partneri

Hoće li se Škoro politički ispuhati ili će na parlamentarnim izborima postati snaga s kojom će se morati računati?

– On će dobiti nešto, možda i relevantan broj zastupnika, pa bi mogao biti poželjan sugovornik za sastavljanje postizborne koalicije. Ali to neće biti problem jer su i iz Plenkovićevog i iz Kovačevog tabora govorili da je moguća suradnja sa Škorom. Kao što se ni iz Kovačevog tabora nije čula neka relevantna kritika na suradnju s Bandićem. Koji očito bez obzira na sve što vuče sa sobom; od optužnica do mizoginih vrijeđanja novinarki, i dalje ostaje poželjan politički partner.